NJOJ
Ah kakva je, u pjesmu bi stala,
ljepša li je ne znaš s koje strane,
mami pogled, raspiruje čula,
ma nijednu ona nema mane.
Raširila svoja jedra,
poput lađe pa se njiše,
vitkog stasa, bujna njedra,
i od sunca sija više.
Priroda je darivala
kao vila sad da prođe,
da je gledaš, pa dosta je,
il u snove da ti dođe.
A pored nje oganj gori,
srce igra, strast tad vodi,
koga plamen taj dohvati,
on je srećan što se rodi.
Be the first to comment