Veselin Vesko Milović – Pjesma “Odlučila ovca jedna”



ODLUČILA OVCA JEDNA

U šumi se glas pronosi,
odlučila ovca jedna,
da zasnuje brak sa ovnom,
baš je dugo bila čedna.

Priprema se velja fešta,
biće svega da se pije,
iz bogate porodice,
nema tu što da se krije.

Pozvala je svakog svoga,
bijeljeće se od ovaca,
priprema se i VIP loža,
biće mnogo znanih faca.

Šumski savjet već se pita,
na proplanku što se radi,
niču lože na sve strane,
k’o stadion da se gradi.

Odrediše par članova,
da se ovim pozabavi,
pozvaše i oca mlade,
da se tamo hitno javi.

Svi su spremni da mu kažu,
neizmjerno šumu vole,
nema toga zbog čega će,
nered u njoj da dozvole.

Sastaše se jednog dana,
sve će u brk da mu kažu,
nijesu u Šumski savjet,
da ih tamo nešto lažu.

Povikaše iz sveg glasa,
dok moćni ovan glavu diže,
„Stan’te braćo, lako ćemo,
spuštite glas malo niže“.

„Predstavnici vi ste pravi,
dogovor je tu uz malo sreće,
vi ste mudri, razmislite,
falit’ vama ništa neće“.

Do dogovora stvarno dođe,
potpisaše i dozvole,
čvarke, meso i ostalo,
sva trojica jako vole.

Malo ih je brinuo savjet,
prašina se dosta digla,
„Kao i do sad“, kaže vučko,
„Koga je to pravda stigla?“

I veselje tako krenu,
već pokloni strašni stižu,
svi sređeni, ošišani,
razna krzna tu se nižu.

Svi čekaju taj trenutak,
da mladenci srećni dođu,
od nervoze i čekanja,
kroz kičmu im žmarci prođu.

Pojavi se srećna mlada,
još i ovan tu da stane,
nema niđe takvog para,
ma nijedne nema mane.

Iznenađen mladoženja,
„Zajedno smo stalno rasli,
od mene je mnogo ljepša,
a istu smo travu pasli“.

Stari ovan sav je srećan,
što mu je baš ona snaša,
„Đe bi sin, pravi ovan,
bogatijeg tasta naša’“.

Protokol se stvarno prati,
na scenu sad lija stupa,
teški folk je svakog dirn’o,
oduševljena je i vrana glupa.

Nakon lije i trubači,
došli su iz drugog kraja,
pozvala ih mlada snaša,
da usreći svoga taja.

A onda se medo pope,
violinu kad razvuče,
sve utihnu i nestade,
k’o na muke da ih muče.

Bili su tu i mediji,
o ovome će da se čuje,
fotke mnoge već su spremne,
baš će mreže da zabruje.

Ostalo je svega dosta,
nosilo se na sve strane,
posmatrala mudra sova,
sa jelove suve grane.

Sve se čudi, što se radi,
„Poslovica stara kaže,
ko ima dosta masla,
taj i zadnjicu njime maže“.

A na to joj gavran veli,
„Sva je trka tu zbog novca,
sve da ga je puna vreća,
pa ovca je uvijek ovca“.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


six + 12 =