Veselin Vesko Milović – Pjesma “Proces”



PROCES

Nešto čudno tu se muti,
nestalo je jedno jare,
niko ništa o tom’ ne zna,
ne pomažu čak ni pare.

Sudski proces već se vodi,
ko zna šta će da se sazna,
otkriju li pravog krivca,
bar uslovna slijedi kazna.

Dokle će to sve da ide,
prisutna je i nervoza,
i dok traje dugi proces,
nestala je čak i koza.

Detektiv već pos’o radi,
prikuplja podatke važne,
pred sudijom treba imat,
argumente vrlo snažne.

Doktorom ga mnogi zovu,
svi ga hvale sve do neba,
kome nije problem lova,
učiniće sve što treba.

Otkrio je krivca lako,
nije znao da se čuva,
naseljem se miris širi,
jaretina kad se kuva.

Kako možeš njega hapsit,
činovnik je više klase,
pozvaće ga na razgovor,
imunitet ima, zna se.

Sudiji je baš nezgodno,
postupiti kako sada,
napravi li neku grešku,
nema više sudskog rada.

Vjerovati nije mog’o,
da će dovde ovo doći,
sve se više pribojava,
da do kraja neće moći.

Prvo što će da uradi,
odložiće sve do ljeta,
dok ne nađe dobar način,
da se smanji stvarna šteta.

Konačno se i to desi,
nevjerica, svi se čude,
da li može i to biti,
činovnika da osude.

Nema čega nije bilo,
stvarala se čak i vika,
pokušali sve što mogu,
da oslobode činovnika.

Tražili su i potvrde,
nudili su čak i pare,
ako seljak baš dokaže,
da njegovo bješe jare.

Advokatski tim se busa,
jadni seljak samo srlja,
nastave li tako oštro,
baš će strašno da nadrlja.

Nije kriv, porota kaže,
čak se i sudija nešto čudi,
i ako mu presuda ova,
daje mogućnost da dalje sudi.

Seljak se u čudu naš’o,
da li ovo smisla ima,
okrenu se ka poroti,
zahvali se redom svima.

Ma nije im muka bila,
ne crvene oni lako,
apanaže nove stižu,
u penziju će oni tako.

Seljak se od muke znoji,
kako presudu da sruši,
činovnik je zadovoljan,
na tavan se koza suši.


Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


fourteen − 13 =