PROLJEĆE
Kad proljeće zamiriše,
i pupoljak svaki krene,
sve oživi, pokrene se,
ništa više tad ne vene.
Čak i ljudi kao biljke,
procvjetaju, osmjeh nude,
radost, snaga i živahnost,
u njima se tada bude.
Sunce grije stalno jače,
nema kome to ne prija,
zelenilo na sve strane,
novi život svuda klija.
Još muzika od koraka,
kad princeza gradom ide,
graciozno ko gazela,
srećne oči što je vide.
Onako mlada, procvjetala,
uzdah mami, čežnju budi,
ma ista je ko proljeće,
melem pravi za oči nudi.
Svako doba ima svoje
po čemu se prepoznaje,
al’ jedino proljeće nam
ljepote prave toliko daje.
Be the first to comment