RODNA RAVNOPRAVNOST
Na priču smo jako dobri
uspjesi se mnogi slave
a u praksi toga nema
svi na obraz zaborave.
Primjera je jako puno
malo je u godini takvih dana,
da na površinu ne ispliva
neka odvratna ljudska mana.
Ono što je uvijek prisutno
i što je želja i potreba davna
da konačno žena i kod nas postane
s muškarcima potpuno ravnopravna.
Institucije su pune muških faca,
koje se zaklinju uvijek sve više:
“Borimo se za ravnopravnost žena
ispunićemo sve što u zakonu piše”.
Odavno od toga nema ništa
njihova obećanja potpuno su prazna
prestupnicima se određuju blage kazne
kad nad ženama vrše nasilja razna.
Za mnoge zločine nad ženama,
odavno nikakve pravde nema,
sve ostalo nekako se rješava
ovo je još uvijek tabu tema.
Ne može na odluke da utiče,
iako su povrijeđena prava njena
zakon često k’o da nju vrijeđa
nijemi svjedok postaje žena.
Za najgore djelo, mala kazna slijedi,
kao da je žena kriva, pa sud se i ne stidi,
silovana – ma biće kao da je sama htjela,
i pravda ćuti, iako se krivac jasno vidi.
Svaka žena sniva svoj put
na kome nema straha i tuge,
ona želi pravo, a ne milost
da ne zavisi od osobe druge.
Ravnopravnost ne traži tišinu,
već borbu glasnu, veoma jaku,
jednakost nije san, već pravo svakog,
da žene konačno ne budu u mraku.
Be the first to comment