Veselin Vesko Milović – Pjesma “Šah”

ŠAH

Šah je stvarno čudna igra,
i kad misliš kako valja,
tad se desi da konj jedan,
matira i moćnog kralja.

Poredak svi dobro znate,
kraljica je do svog kralja
a ispred njih pješadija,
da im kruna ne bi pala.

Lovci su sa obje strane,
svaki od njih spremno čeka,
da ukoso napad krene,
ako bude frka neka.

Konjica je na svom mjestu,
kada treba napast jače,
jer šahovski konj il’ skakač,
baš nekako čudno skače.

Najbolje je za odbranu,
kad se na daljinu otpor pruži,
a za tako nešto važno,
uvijek top dobro služi.

Kraljica ko kraljica,
stalno ide na sve strane,
u rukama kad je dobrim
borac je to baš bez mane.

Kralj po jedan korak pravi
pa ne može da je prati,
svjestan je kad ode dalje,
teško može da se vrati.

Vremenom mu bude jasno,
davno znana to je šema,
na dvoru se spletke prave,
nešto mu se loše sprema.

Zbog toga rokadu pravi,
kad promijeni svoje mjesto,
zbuni svoga napadača,
taktiku mu sruši često.

Najteže za kralja bude,
kad kraljicu gubi rano,
bez nje se sve mijenja,
valjda je to svakom znano.

Bez oslonca kad ostane,
uslovi su tada zreli,
korake odlučne da naprave,
oni što bi na prijesto htjeli.

To je tako u životu,
kada kola niz brdo pođu,
neko će uvijek da pogura,
da što prije do dna dođu.

U životu i u šahu,
i kad misliš kako valja,
tad se desi da konj jedan,
matira i moćnog kralja.