SAVRŠENA
Priroda je iznad svega,
svako će vam tako reći,
to što ona zna da stvori,
niko od nje nije veći.
Ne treba tu mnogo priče,
pogledajte drage žene,
najbolji je dokaz za to,
jer su prosto savršene.
Al’ prirodi nešto fali,
pa da bude savršena,
morala je omogućit
da se mijenjaju muž i žena.
Eh, da može biti tako,
ravnopravnost ona rodna,
da je brani iz sve snage,
ono muško, ali zgodna.
Razumljeli bi svoje drage,
kada treba da se spreme,
koji satić kad se čeka,
dok nabace razne kreme.
Zamislite nešto tako,
u toalet pa se šminka,
do juče je bradu brija’,
sad se steže kao klinka.
Na ulicu kad izađe,
minić neki kad nabaci,
obrijana dva balvana,
svi se smiju takvoj faci.
U kuhinji haos vlada,
sad priprema čovjek žena,
svi se boje u bolnicu,
odvešće ih hrana njena.
Žena čovjek digo noge,
utakmicu neku gleda,
na čovjeka ženu viče
ispred TV-a proći ne da.
Čovjek žena sad se pita,
da li sam ovakav bio,
ničega se baš ne śećam,
biće da sam puno pio.
Žena čovjek opet viče,
pivo neko nek se nađe,
suva grla gledat neću,
no u kafić idem rađe.
Čovjek žena kuću sprema,
još ga ljudski nije śela,
nije stigla skoro pola,
da završi što je šćela.
Šta je ovo, sve se pita,
dok ne postah čovjek žena,
kako li je sve stizala
da uradi ruka njena.
Do tada sam sve mislio,
da nešto od mene krije,
po cio dan nešto radi,
viđelo se ništa nije.
Sada shvatam neke stvari,
kolika je na nju muka,
da završi sve poslove,
treba joj bar deset ruka.
Be the first to comment