TREĆE DOBA
Sve me češće umor stiže,
sve me više kičma koči,
preskoke mi srce niže,
posustaju čak i oči.
Pritislo me sa svih strana,
što je teže, ko će znati,
godine su teško breme,
svaki đavo tad te prati.
Kod doktora neću ići,
procedura strašna neka,
doživjet ću razne more,
mjesecima tu se čeka.
Privatno bi rađe iša,
tu precizan spisak vode,
cjenovnik ti odma daju,
pa penzija začas ode.
Na nogama dok je čovjek,
sve se trpjet može tada,
kad zatreba tuđa ruka,
napušta te tad i nada.
Vremena su čudna neka,
propadoše stvari prave,
jurnjava je na sve strane,
svi na svoje zaborave.
Dom starih sad se smješka,
za većinu kuća “mila”,
kad se śetim, eh nekada,
porodica šta je bila.
Ne daj se Vele! Nariktaj misli na pozitivu i moci ces da letis, kao nekad! Sunce, setnja, pivo i more uskoro, recept su za drugu mladost! Postoje momci sa 80 i babe sa 20 godina, sve je u glavi! Pjesma je, dakako, duhovita, ali optimizam mora da dominira! Veliki pozdrav!