Veselin Vesko Milović – Pjesma “Učiteljica”

UČITELJICA

Kad se śetim moje škole,
milina me neka prati,
baš je šteta što ne može,
to vrijeme da se vrati.

Pa da opet u red stojim,
da se školi sasvim predam,
s drugarima da se igram,
simpatiju kradom gledam.

S poštovanjem i s ponosom,
ispunjen srećom, uvijek se śetim,
drage osobe što krila mi podari,
kako uspješno kroz život da letim.

Učiteljica naravno, pogađate lako,
ko bi mogao toliko da pruži,
znanja i ozbiljnosti malenoj glavi,
a potom sa njom iskreno se druži.

Nije pružala samo znanje,
učiteljica mora i da vaspita,
bilo je dosta životne škole,
„Može li bez kulture?“, znala je da pita.

Sve je u radost znala da pretvori,
čas, izlet i u ćošak kad se ćuti,
bilo je tu prekora i pogleda mrkih,
ali niko nije mogao na nju da se ljuti.

Teško je naći prave riječi,
poslije svega što mi je dala,
bila mi je kao otac i majka,
i zato kažem Veliko hvala.

1 Comment

  1. Bravo Vele! Bitna je to osoba u zivotu svih cestitih ljudi. Ne bi marilo ni da si joj ime pomenuo:),no neka to bude posveta svim predstavnicama ovog uzvisenog zanimanja! Dobre su ti i druge pjesme,samo nastavi! Ti si jedan od onih koji potvrđuju pravilo da Nikad nije kasno:)! Za umjetnost,posebno!

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


4 × one =