VLAST
Svako ko je nekad bio,
drugačije nije moga,
opisati kad si na vlast,
sasvim isto kao droga.
Navučeš se vrlo brzo,
i zavisnik budeš lako,
potpuno se izbezumiš,
misliš da te mrzi svako.
Ośećaš se jako moćno,
čini ti se ko da letiš,
neprijatelj svud okolo,
pa počinješ da se svetiš.
Ni malo te nije briga,
šta će drugi da ti kažu,
sad si onaj koji sudi,
reći ćeš im da sve lažu.
Ponekad se krize jave,
kad vlast počne da se klima,
“Šta to hoće jadni narod,
zar nije srećan što me ima”.
A i narod petljavina grdna,
ne da mu još malo mira,
taman se namjestio fino,
a on oće drugoga da bira.
Narod misli da je njemu lako,
a ne znaju da ga kriza mori,
isto je to ko kad treba droga,
za novi mandat kad se opet bori.
Mandat novi ako opet pane,
kao droga, pa u nebo diže,
„Od mene pametnijeg nema,
geniju sam, svakim danom bliže“.
Be the first to comment