Veselin Vesko Milović – Pjesma za đecu “Bucko”


BUCKO

Kad sam bio sasvim mali,
volio sam jela slasna,
Bucko su me uvijek zvali,
jer je trba stalno rasla.

A tek miris ljeba iz šporeta,
kad ga majka vrelog vadi,
tankom krpom zamotava,
pa na prozor da se hladi.

Sve se onda tuda motam,
nozdrve mi miris pali,
baš sam prije nešto jeo,
al’ mi opet malo fali.

Vidi majka kud ja ciljam,
teško je to bilo skriti,
„Sačekaj bar još malo,
mecovan će opet biti“.

Kako nije sada zima,
da se brže hljeb ohladi,
zašto mora biti vreo,
iz šporeta kad se vadi.

Pitanja je bilo dosta,
a odgovor jedan treba,
dobar komad toplog ljeba,
biću srećan sve do neba.

Namaza mi komad mašću,
nije trebalo da me moli,
mogao sam birat s čim ću,
šećera, papra il malo soli.

Sve petama u zadnjicu,
to je bila prava sreća,
niz livadu kod drugara,
čija li je maza veća.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


13 − 5 =