DVIJE NOGE
Kad sam bio sasvim mali,
mislio sam da bi prije,
čovjek stigo kad bi im’o,
noga više nego dvije.
Kad bi imo četiri noge,
ko bi njemu bio ravan,
od zeka bi bio brži,
postao bi trkač slavan.
Ima nešto što ne valja,
poređenja ljudi prave:
„Eno čovjek s četiri noge,
kao mago, konj il’ krave.
Zamislite sad ovako,
kad bi čovjek kako moga,
da normalno sasvim hoda,
a sto noga, ko stonoga.
Ni to nije baš pogodno,
morao bi sve od jutra,
da počne s obuvanjem,
ako neđe ide śutra.
A sad mi je sasvim jasno,
nije prednost kad je više,
uvijek se mana javi,
pa prednosti sve izbriše.
Da l’ je onda možda bolje,
da je čovjek kao zmija,
ležiš brate, a krećeš se,
kome to još ne prija.
Ima i tu jedna mana,
koliko god neko pazi,
na zemlji si uvijek nisko,
može lako da te zgazi.
Kako sada stvari stoje,
priroda se postarala,
idemo sasvim dobro,
s ove dvije što je dala.
Be the first to comment