ŽELJE RODITELJA
Ponavlja se priča ista,
kad ste bili sasvim mali,
„Šta želite da budete“,
sigurno su svi pitali.
Bilo je tu raznih želja,
do doktora već sam stiga’,
roditelji baš to hoće,
šta ja želim baš ih briga.
Još ni pisat nijesam poč’o,
komšiluk je cijeli znao,
roditelji već ponosni,
do doktora sam dogurao.
Baka se smješka iz prikrajka,
„Reumu će da mi makne,
nemoj nekom da naum pane,
da ga slučajno prstom takne“.
Šta sve oni smislit neće,
sve se bojim nešto kriju,
da zadive komšinicu,
možda bijeli mantil šiju.
Ne pita me niko ništa,
da l’ ja hoću biti ljekar,
ili možda mornar, stolar,
inžinjer ili vrsni pekar.
A đed reče ko za sebe,
„Ko zna šta će da mu sine,
najvažnije od svega je,
da nam obraz ne okine“.
Be the first to comment