Veselin Vesko Milović – Pjesma za đecu “Ravnoteža”

RAVNOTEŽA

Raduje se sunce danu,
da obasja i ogrije,
pokušaće ako mogne,
kao što do sad nikad nije.

Kad ugleda Zemlju našu,
i planete malo veće,
iznova se uvijek pita,
ko se oko koga tu okreće.

Nešto drugo tu je čudno,
kad se vrte stalno tako,
kako im se ne zavrti,
i ravnotežu izgube lako.

Mogle bi da skrenu s puta,
da naprave potez glupi,
da iskoče iz sistema,
i završe u crnoj rupi.

Osim što ih Sunce grije,
za sebe ih jako veže,
možda nekoj naum pane,
pa riješi da pobježe.

Čak i da se i to desi,
šta bi tamo đe je hladno,
stvarno da nam nije Sunca,
baš bi bilo vrlo gadno.

Foto: portalanalitika