ZIMSKA ČAROLIJA
Umjetničko djelo pravo,
po prozoru zima stvara,
da l’ postoji umjetnika
sa toliko puno dara?
Znatiželjno svi gledamo
kako srebrom ukras niže,
prozor nam je posto mali,
svi oćemo da smo bliže.
Kraj peći baba gleda,
tople stvari njojzi gode,
kad bi mogla kao lasta,
dok je zima na jug da ode.
Stalno sanja zračak sunca,
a peć nam je drva puna,
za čas posla postade nam
soba ista ko sauna.
Toga smo se i bojali,
niz prozor se slika miče,
„Uništi ovakvo djelo“,
razočaran unuk viče.
„Kad dođeš na moje dane“,
svom unuku baba veli,
„tek ćeš onda dobro shvatit
što čeljade staro želi“.
Be the first to comment