ZA KNJIGU IMA NADE I
(13. maj 2023.)
Trinaesti, ali nije petak,
Sajam knjiga ide kraju,
tako nešto se ne propušta,
ljubitelji knjiga svi to znaju.
Uvijek je praznik pravi,
kad se ovakva prilika pruži,
da li postoji nešto ljepše,
nego kad se s knjigom druži.
Razgledamo, kupujemo,
promocija nova ide,
miris knjiga sve privlači,
drage osobe tu se vide.
Zadovoljni sa viđenim,
za mnoge se knjige pita,
tražimo određene autore,
biće dosta da se čita.
Vrijeme je za povratak,
da se kući knjige slože,
prioritet odredit treba
kojim redom se čitat može.
Počela je sitna kiša,
da opere nebu lice,
i očisti sve što može
s trotoara i ulice.
Put je sada jako klizav
paziti se dobro mora,
ima onih neopreznih,
što prebrzo voze kola.
Lagano idemo dalje,
razum na oprez zvoni,
iz krivine izlijeće auto,
baš ko da ga neko goni.
Na veoma klizavom putu,
auto skije dobi,
zakuca se pravo u nas,
kao da je riješio da nas zdrobi.
Nakon udara i prevrtanja više,
cio život u trenu kroz glavu prođe,
da li je sudbina odredila tako,
da život završimo ođe.
Uvijek se nađu dobri ljudi,
što ruku spasa pruže,
izvukoše nas iz smrskanog auta,
ipak ćemo izgleda živjeti duže.
Uradili su sve što su mogli
i Veliko hvala je malo,
morate imati veliko srce,
kad vam je za druge toliko stalo.
Postade nam sasvim jasno,
sreće smo imali do neba,
upitaše nas dragi ljudi,
da li nam još nešto treba.
Kad malo dođe sebi,
Vesna im onda reče,
uradite još jedno dobro djelo,
junaci ste svakako ovo veče.
Spasili ste nas sigurne smrti,
ali me muči velika briga,
ostala je zgnječena pod auto,
velika kesa puna knjiga.
Spasite ih kako god znate,
nekako kao da mene boli,
ako ostanu zgnječene na putu,
baš kao da ih niko ne voli.
Malo im je čudno bilo,
na spasavanje se društvo dade,
izvukoše pocijepanu kesu,
stvarno za knjige ima nade.
Zagrli ih ko rođeno svoje,
nakon života šta reći više,
kad se žrtvuješ toliko za knjigu,
da sačuvaš što u njoj piše.
Be the first to comment