ŽENSKI KIŠOBRAN
Kad bih mogao svaki dan,
da budem ženski kišobran,
da me voljena u ruci nosi,
da budem blizu njenoj kosi.
Da ośetim njen stisak čvrsti,
da me miluju njeni prsti,
da mi zavide mnogi ljudi,
jer sam blizu njenih grudi.
A kad počnu jesenje kiše,
da se družimo svaki dan više,
da me prigrli, prisloni glavu,
baš bi to ličilo na ljubav pravu.
Štitio bih je uvijek kad treba,
i od kiše i sunca sa neba,
il’ napadan udvarač, kad ispred stoji,
lupio bih ga po glavi da zvijezde broji.
Još kad bi samo ona znala,
šta je ustvari ta sprava mala,
pa da me uvijek sa sobom nosi,
da budem blizu njenoj kosi.
Be the first to comment