LAVICA I LISICA
Na čistini u šumici,
životinje na skup došle,
sve sređene, nalickane,
k’o na izložbu da su pošle.
Povele su svoje mlade,
šepure se po rosnoj travi,
niko od njih nije ljepši,
tako misle u svojoj glavi.
A majke su bile srećne,
potomstvo im brojno skače,
sve se hvale i nadvikuju,
takmiče se ko će jače.
Malo dalje od te gužve,
lavica je mirno stala,
nadmetanje u hvalisanju,
sa strane je posmatrala.
Lisica joj tada priđe,
pa upita vrlo rado,
„Kako to da okotiš,
uvijek samo jedno mlado?“
Lavica joj mirno reče,
„Nije broj mjera prava,
ja okotim samo jedno,
ali uvijek jednog lava“.
Sad i liji bješe jasno,
količina nije važna,
ako nema kvaliteta,
vrijednost je često lažna.
Be the first to comment