Gotovo sve pjesme implicitno ili eksplicitno izvedene su kao dijalog sa pjesničkom tradicijom i u njima se artikulišu različiti glasovi svjetske književnosti i umjetnosti
PODGORICA – Zbirka stihova „Vidimo se u poeziji“, pisca, književnog kritičara i novinara Borislava Jovanovića, objavljena je u izdanju Ratkovićevih večeri poezije.
Djelo je sazdano od nekoliko cjelina – poeme „Vidimo se u poeziji“ i ciklusa „Autobiografija jedne mumije“ i „Noć literature“. Kako u recenziji bilježi dr Dubravka Đurić, čitanje ove zbirke ne može se odvojiti od snažnog osjećanja koje dijele svi građani Republike Poezije – da je poezija danas na margini savremene društvene imaginacije, kako je to precizno izrekao Čarls Bernstin.
Kraljica umjetnosti
-U izvjesnom smislu, zbirkom „Vidimo se u poeziji“ želi se periodima bile od presudnog značaja. – On prikazuje istoriju poezije sugerisati osjećaj ponovne, makar i fiktivne, ili bar dometom ograničene, binosti poezije kao lirike i lirskog subjekta konstitutivnog za nju, ali i pjesnika kao pjesničkog agensa. Snažno je i prisustvo nostalgije za vremenom kada je poezija bila „kraljica umjetnosti“ – piše dr Đurić.
Ona dalje navodi da zbirka počinje lirskom poemom „Vidimo se u poeziji“ u kojoj se pjesnički subjekat obraća Poeziji u dugom monologu aktiviranjem pjesničkog diskursa, posebno artikulisan modernističkim klasicizmom.
Prema njenim riječima, poeziju pjesnik dovodi u vezu sa muzikom i slikarstvom, jer su takve veze u istoriji poezije, kako kaže, u određenim periodima bile od presudnog značaja. – On prikazuje istoriju poezije kao sažetu istoriju proizvodnje materijalnih tragova zapisa, od klesanja u kamenu i glini, ostavljanja tragova u pijesku, na papirusu, svicima, papiru, pa sve do savremenog načina pisanja i komuniciranja posredstvom kompjutera – ističe dr Đurić.
Dijalog sa tradicijom
Kako ocjenjuje, gotovo sve pjesme implicitno ili eksplicitno izvedene su kao dijalog sa pjesničkom tradicijom i u njima se artikulišu različiti likovi i glasovi svjetske književnosti i umjetnosti. – Biti u Republici Poezije znači nastojanje i želju, ali i borbu pjesnika iz takozvanih malih, perifernih kultura da učestvuju u diskursu svjetske poezije. To znači prihvatiti globalne matrice poetskog diskursa, a sve što je lokalno ostaje samo kao indeksni znak za geopolitički i geokulturni kontekst iz koje dolazi književni proizvod – zaključuje dr Đurić.
Izdavač je Abaz Dizdarević, a urednik knjige Kemal Musić.
R. M.
Tekst preuzet iz lista Pobjeda – online izdanje, 08.jun 2015. godine
