Vladimir Kuljača – GAVRANOV LET

 

 

Vladimir Kuljača

GAVRANOV LET

 

 

 

 

 

 

 

 

            Okrećem se, a onda stajem da bolje vidim. Ljudi moji, ponavljam u sebi, kakve su ovo mađije!? Srce je ljeta, po imperatoru Avgustu, a jato gavrana leti i nadlijeće grad i moju kuću. Gledam, pa sve mislim, i Boga molim, odlljet će što dalje od kuće…

       – Evo probaj, kupila sam ti majicu… žena me prekida u mislima, koje me već duže vremena proganjaju.

      – Lijepo ti stoji, inače ja volim ovu boju…naglo zastaje, osjeća kako nijesam oduševljen bojom poklona.

      – Iznenadila si me, moram priznati, u sred ljeta kupuješ mi crnu majicu – nijesam mogao prikriti svoju zbunjenost.

      – Ovo je i evropska boja, pa je i mi trebamo prihvatiti, a i bez evropskog utjecaja meni se ova boja sviđa…

      – Pa, ako gospođa tako kaže i traži onda će to biti naša zaštitna boja… Oprosti, malo sam zatečen, hvala na poklonu i hvala našoj gospođi, jer u svakodnevnom životu – puni smo ove boje…

I vraćam se mojim gavranima…Oni me, u zadnje vrijeme, sve više proganjaju i tjeraju na neke misli, pa me glava sve više boli. Davno to bješe kada sam gledao jedan Hičkokov film – kako agresivne ptice sprovode teror u jednom gradu… Na prvi pogled lete ka i ostale ptice, ali u tom slijetanju i uzletu ipak ima nešto drugačije u odnosu na druge letače… Jedan se izdvaja, iz jata. S namjerom da sleti na krov moje kuće…

        – Iš! Iiiiš, ne slijeći na moj balkon! Ljudi! Ljudiii! Ima li neko da stane na kraj ovome jatu koje se iz dana u dan – sve više pojačava… Onaj što mu ne dozvolih da sleti – maše krilom i dobacuje: ”Bolje je pridruži nam se i ne misli na gluposti, nego pronađi mjesto u jednom ovakvom sadržajnom jatu!  Pridružuje mu se prijatelj, s punim kljunom, mumla ali dobro ga razumijem: ”Ovo je vrijeme stvoreno za pravoga kreativca – koji zna svoj put! – kaže odlazeći u laganom letu.

        – S kime to pričaš, u ovo doba dana, i kakve to gavrane spominješ – ako Boga znaš!? – žena me poteže za rukav, smije se i nastavlja: ”Nešto razmišljam: sve mi se manje udvaraš!? Nešto se čudno s tobom događa – u ovo zadnje vrijeme…počeo si da me zapostavljaš, eto kada si mi zadnji put donio cvijeće ili kupio donji veš – I to crni… Inače, potrebna mi je i jedna dobra masaža, pa si i na tom polju počeo da zabušavaš… imam osjećaj kako si počeo da stariš, a ja još imam s tobom – velike planove i neću dozvoliti da mi ostariš – prije vremena…” I nježno me zagrli, ali ja i dalje čujem graktanje – sada već sa balkona:

        – Hrabro, samo hrabro treba podnositi ovu današnjicu, a imamo samo jedan život – kojeg trebamo sadržajno potrošiti, a srce mi brekće u prazno…Pašnjak se otvorio, ali nije svima dostupan pa ko će bolje neka mu bude i šire polje! Ovo je stvoreno kako bi se najbrže došlo do blagostanja… Ni pred Bogom nijesmo svi jednaki – toliko da se zna! Ko je bliže oltaru, to ste već i vidjeli i osjetili – puno se lakše pomoli… ko je bliže vatri – bolje se i ljepše ogrije…nije valjda, za Boga miloga, da vas moram učiti kako da se pomolite i kako da se ogrijete, a sve to na jedan novi prosvjetiteljski način! Neka nam živi  sloboda rada i naša draga, na svakom koraku vidljiva i dostupna, demokratija! – klikće gavran, odlažući plijen i već snima teren za novu akciju.

        – Kako to mislite da nas naučite i podučite, da bismo što brže I bolje ušli u blagostanje?! – čuje se neko šištanje.

        – Hm, kako!? Baš ste morali pronaći jedno takvo ćoškasto pitanje iz gomile konkretnih pitanja i poče se nervozno češkati po glavi, pa graknu:

        – Lijepo! Treba redovno ići u crkvu, moliti se i vjerovati u Boga i nebesa!

        – Zastajem da bih ga malo bolje pogledao, jer taj glas, pa taj smijeh, već sam i vidio i čuo, jer to je onaj bivši slavuj… Divno i predivno je pjevao, prvo solo a onda u veoma dobro izvježbanom horu i kada je nanjušio neke nove vjetrove – preko noći se prestrojio i preletio u novo jato… dobro se zaokruglio, a donji dio kljuna dobio je oblik kese, tako da može i u letu zgrabiti plijen…

        – Što mislite ko će u svemu ovome pobijediti?! Mislim na ovaj naš prosvjetiteljski let u blagostanje?! – zapišta jedan glas, pored mene.

        – Ko će pobi-je-diti ?! – poče gavran da muca, šišti, frflja, jer pitanje je doljetjelo ka grom iz vedra neba.

        – Pa, gdje li nalazite tako lijeva pitanja, ni da ih svijećom tražite – Boga mu poljubim! U ovoj prosvjetiteljsko duhovnoj, a posebno fizičkoj obnovi – pobjeđuje onaj ko na tom putu ostane živ – po jednom novom obrascu ponašanja! – mahnu  krilima i odleti  na novi zadatak, jer u međuvremenu obavio je jedan kraći mobilni razgovor…

        – Pobjeđuje onaj ko ostane živ – po novom obrascu ponašanja?! – trgoh se i skočih iz dubokog sna… Gavran je najpametnija ptica na svijetu, prilagođava se svim životnim uslovima, inače u mitologiji mnogih naroda najavljuje nestanak neke osobe, kažu kako je nosilac duše, prorok ili glasnik nesreće ali zašto mi u ovo zadnje vrijeme ne da mira?! – okrećem se na drugu stranu, čujem kako žena lijepo spava ali ja više nemam sna – gavran me i dalje proganja…