Vladimir Kuljača – Hitno na Vaterlo

 

 

Vladimir Kuljača

PREOSTALI, IZ JUGOISTOČNE HEMISFERE,
HITNO  NA  VATERLO

(TV ’’igrokaz“ ili jednočinka u jednom dahu)

 

DOBRICA: (VIDEO – veliko filmsko platno ispred hotela Mogren –  drži didaktički štap, ide okolo i pokazuje štapom) Vaterlo (Waterlo) opština u Briselu, gdje se odigrala čuvena bitka 1815. godine i bila je to poslednja Napoleonova  bitka, borio se i izgubio protiv vojske 7. koalicije – engleskih, holandskih i njemačkih snaga. Bilo je to Napoleonovih 100 dana – poslije Elbe, gdje je bio zatočen. Znači, da približimo ovaj naš današnji put, pa to je: EU = NAPOLEON, a  7. KOALICIJU sačinjavaju: Crnogorci, Srbi, Makedonci, Bosanci, Bošnjaci, Albanci i Kosovari…

 

(Na platou ispred hotela MOGREN – hor pjeva, a dirigent je VOĐA PUTA)

 

VOĐA PUTA: Idemo! (hor recituje)  D’rum prufe wer sich bindet, ob sich das Herz zum Herzen findet… (prolazi i svira – limena muzika. Odlaze.)

 

VOĐA PUTA:  Da prevedemo na maternji jezik… (hor recituje – VOĐA PUTA diriguje) S toga ispituju, da li se srce k srcu privlači…

 

VOĐA PUTA: Odlično i više nego dobro… Bio je to Šiler, a sada ćemo malo i zapjevati! (hor pjeva – VOĐA PUTA  diriguje) Scheint die sonne noch so schon  einmal muss sie unter gehen… na maternji (pjevaju) Ma kako lijepo da sunce sija, ipak jednom mora zaći…

 

(Autobus kreće iz Budve prema tivatskom  aerodromu uz pjesme: Hej, živote što me snađe, Mornaru za sretan put, Ti si pjesma moje duše (Mišo Kovač). Ispred Mogrena se igra i pleše. I putnici pjevaju…  Dok autobus vozi čuje se pjesma: ’’Crna Gora u boj kreće, bez pobjede doći neće…“ Autobus malo stane da bi putnici mogli malo poskočiti – Oj ha…)

 

Lica:

–         DOBRICA, prošao edukaciju za Evropljanina

–         VOĐA PUTA

–         VOZAČ AUTOBUSA

–         BUDUĆI ČLANOVI EVROPSKOG PARLAMENTA (1,2,3…) –  pripremaju se za evropsku edukaciju.

–         GRAĐANI

 

VOZAČ: Uživajte…(pojačava muziku, smanjuje) Kuća časti…(Iz Budve se polako kreće)

 

DOBRICA: (Ustaje, ide, malo se zanosi) Gospodo! Dragi naši putnici…(putnici se ubrzano, leapezama hlade) Napolju je tama, a kao što znate, ili vidite, podne je…(svi stavljaju sunčane naočare)

 

PUTNIK (1. ustaje) Neko je upalio svjetlo, poslije više decenija mraka…

 

PUTNIK(2.) Dobro je što je upaljeno svjetlo, jer predugo smo bili u mraku, da je taj mrak još malo potrajao – oslijepili bi!

 

PUTNIK(1.)  Zato nam je privatizacija ovako blještava i veličanstvena… (sjeda na svoje mjesto, uzima zastavicu EU, hladi se, a ostali se ubrzano hlade – sa zastavicama EU)

 

(KOD JAZA –  AUTOBUS  STAJE)

 

VOZAČ: Mali kvar…malo ćemo predahnuti, treba nam više koncentracije posebno od kada je upaljeno svjetlo… (napušta svoje mjesto i priključuje se putnicima)

 

PUTNIK(3.) Kada će se kvar otkloniti?!

 

VOZAČ: Nigdje ne žurimo…uh, pardon pa čekaće nas partneri iz koalicije: Srbi, Bosnci, Bošnjaci, Makedonci, Albanci i Kosovari… Plašim se da smo zalutali… (češka se po glavi i stomaku)

 

PUTNIK(3) Žurimo, žurimo gospodine, kako da nam se nigdje ne žuri!? A, to da smo zalutali!? Gdje Vam je autokarta puta?!

 

VOZAČ: Što će mi mapa puta, pa ja sve to imam u glavi!

 

PUTNIK:( 3) Morate imati mapu puta, za ime Boga!?

 

PUTNIK: (1) Gdje Vam je kompas?!

 

VOZAČ: E, pa svašta!? Sad još i kompas!?

 

PUTNIK: (2) Nema autokarte, nema kompas, na što ovo liči!?

 

VOZAČ: Ništa ne brinite, sve će biti OK i autokarta  i kompas…samo uživajte, a ja odoh da vidim gdje smo stigli… (odlazi)

 

DOBRICA: (UTRČAVA U AUTOBUS I UZDAHNE) Mapa puta, pa kompas, a nekada smo sve probleme, i bez mape i bez kompasa, rješavali u mjesnoj zajednici, a sada u EZ, UN, KFOR-u, Briselu, Londonu, Vašingtonu, a posebno u Hagu…

 

PUTNIK(2.) Tamo nas je i odvelo ovo upaljeno svjetlo…

PUTNIK(1.) Zato imamo ovo blještavilo i veličanstvenu tranziciju…

 

PUTNIK(3) A, kvar, niko ne dolazi, da nam, barem, donese mapu ili kompas…?!

 

VOZAČ: Polako, nema potrebe da budete nestrpljivi…Mi se opet moramo vratiti Mjesnoj zajednici!

 

VOĐA PUTA: ( DOBARICA ga predstavlja)  Dragi putnici, riječ ima naš VOĐA PUTA, Evropljanin od glave do pete, pa i još više!

 

 SVI:Vo-đa pu-ta!

 

DOBRICA: Da, vođa  ovog dugog i neizvjesnog puta!…(žamor,  vrte glavom i pažljivo ga posmatraju) …kako opet da se vratimo Mjesnoj zajednici…

 

PUTNIK: (3) Možda će gospodin znati gdje je mapa puta i kompas?!

 

VOĐA PUTA: Moramo,već jednom, iskočiti iz rova!

 

SVI: Iz rovaaaa!? Ali sa maaapoooom i kompaaaaasom!

 

 VOĐA PUTA: Nisam mislio na klasiku i onako, kako bi rekli, bukvalno…Čučite, kevćete, reškate…

 

DOBRICA: Škrgućemo zubima, pa bi mogli ostati bez njih – prije vremena!

 

VOĐA  PUTA: Previše ste se raskokodakali, a usput, previše, i kakite, ne samo da kakite …što će vama mapa ili kompas?!

 

SVI: Takooo jeeee! Što će nama maaaapa puta ili koooompaaaaas! Tek ćemo se onda izgubiti!

 

SVI: Kao i naši istoričari, antropolozi, etnolozi, demografi i ini…

 

PUTNIK(2) Ili, ne daj Bože, naši političari, ali oni iz opozicije… Da prostite, da ne vrijeđamo poziciju!

 

VOĐA PUTA: E, tu smo! Pored nas takvih, kakvi smo – budućnost teško dolazi do riječi! Izađite iz rova i krenite! (putnici ustaju, mašu zastavicama EU, idu polako po autobusu i ponavljaju: Da izađemo iz rova i da krenemo…treba izaći iz rova i krenuti…bez mape puta ili kompasa (sjedaju na svoja mjesta)

 

PUTNIK(2.) – (naglo ustaje i obraća se vozaču) Kako da krenemo sa pokvarenim autobusom!?

 

VOZAČ: Polako, polako gospodine, popravićemo mi autobus, ali Vi treba da se popravite! Moramo pričekati na nove putokaze…mogli bi zalutati…

 

SVI: Aaaaaaaa! Ne bi nam bio prvi put! Jeeeeeee…

 

PUTNIK(2) Ja da se popravim?! (malo zastane) Istina, osjećam se kao ždral u magli…

 

PUTNIK(1) A, ja kao albatros (staje teatralno) ‚‚…vuče svoja bijela i golema krila…krilati je putnik sad nespretan i plašljiv…”

 

DOBRICA: Našli ste me! (I on staje teatralno) ‚‚…noćas se moje čelo žari, noćas se moje vjeđe pote…”

 

 VOZAČ: Nećemo daleko, okrenusmo na poeziju…na ovaj način… (okreće se PUTNIKU 2.) Ne samo Vi!

 

SVI:(skaču) I mi, treba da se popravimo?! (staju teatralno) ‚‚…I moje misli san ozari…”

 

 VOZAČ: E, ovo je već bolje, pa makar ih i san ozari… (dijeli im kondome)

 

SVI: (zbunjeni) Što je ovo!? Što bi ovo trebalo da znači!? Pa, nećemo ovdje…na otvorenom…pred  svima…optužiće nas za javni red i mir, a posebno za mobing!…

 

 VOZAČ: Stavite ga na glavu!

 

SVI: Na koju, gornju ili donju?!

 

 VOZAČ: Na gornju!

 

SVI: Na gornju!?

 

 VOZAČ: Na gornju! Neka okolina, i bližnja, a i ona daljnja, pomisli da smo i mi neki (pokazuje lakat)

 

DOBRICA: (uzima kondom i poskakuje) ‚‚…noćas se moje čelo žari…

 

SVI: Znači, to je iskakanje iz rova?!

 

VOZAČ: Početno!

 

SVI: I sada, dok ga još ne stavimo…na ovu gornju…

 

 VOĐA PUTA: Evo, kao najbolji primjer uzeću našeg i vašeg DOBRICU! (pokazuje rukom)

 

DOBRICA (POSKOČI):  Zašto mene!?

 

VOĐA PUTA: Jedini si, među nama, završio edukaciju!

 

DOBRICA: A, to…to može…(smješka se i ide okolo)

 

 VOĐA PUTA: Dobrica je poletio, kao sivi soko, orao pa i jastreb… (nakašlje se)  jastreb je vrlo interesantan … (opet se nakašlje)…prvo u jednu stranku – od nekoliko stotina koliko ih ima ova naša, današnja, demokratija – ta sloboda  brbljanja u medijima i kafanama!

 

SVI: Nije to ni tako loše…

 

DOBRICA: Normalno da nije! (ide, cijeli je važan)

 

VOĐA PUTA: Potpiše pristupnicu i čeka…

 

SVI: Od čekanja i obećanja – samo mu je brada narasla…(smiju se) kao u Držićevoj  NOVELI OD STANCA…

 

JEDAN PUTNIK, DOTRČAVA I USKAČE U AUTOBUS: (maše rukama) Ostavimo se Držića i te njegove novele, jer mi s takvim novelama i silnim obećanjima – postali smo, svjetske, bradonje…samo nam rastu brade, od tih silnih obećanja…

 

VOZAČ: Ostavimo se Držića, njegove novele i starca  kojem je od silnih obećanja – jedino narasla brada!  (pljesak i uzvici: Tako je, ali ta brada je ipak…)

 

VOĐA PUTA: Dosta više s tom bradom!

 

PUTNIK: Bradonje, gospodine! Nije više u pitanju Držić i njegova novela, i ta narasla bradica!

 

VOĐA PUTA: Bradonje?!

 

PUTNIK: Bradonje svijeta, gospodine! Raspućin, Čarls Dikens, Lenjin, Kastro, Isus Hrist moliću lijepo i na kraju Karl Marks i Vuk!

 

VOĐA PUTA: Pa, molim vas lijepo gdje mi ovo idemo?!

 

SVI: Bez mape i kompasa?! (SMIJEH)

 

 VOĐA PUTA: I  bez bradonja?!

 

SVI: Kamo puste sreće, da imamo, barem, jednog bradonju!

 

PUTNIK: Ništa bez brade! (zove mobilnim i pjevuši: Vuče, Vuče, bubo lenja, što će reći pokolenja…

 

PUTNIK(2): Taj Raspućin…

 

PUTNIK: Vedrio je i oblačio za vrijeme cara Nikolaja Drugog! Što bi nama falilo da imamo, barem jednog, ministra poput Raspućina?!

 

SVI: Imali smo, ni manje ni više, Vukaaaa!

 

DOBRICA: Imaliiiiii, to je davno prošlo vrijeme!  Meni je posebno draga Isusova brada!

 

 VOZAČ: (pojavljuje se zamašćen) Kvar je puno i veći i teži, nego što sam mislio…

 

SVI: Zovite pomoć, zakasnićemo…da smo stali blizu mađarske granice, odgurali bi ga do Vaterloa, a onda strojevim korakom  do Brisela!…

 

 VOZAČ: Kvar je i veći i teži… (briše ruke) Čujem, pričate o bradonjima…

 

 VOĐA PUTA: Dobro ste čuli!

 

VOZAČ: Meni je, posebno draga brada Čarls Dikensa…

 

DOBRICA: Darvin je bio bradatiji, tako da i danas njegova brada izaziva pažnju!

 

PUTNIK:(3) Vladimir Iljič Lenjin! Komunista, moliću  lijepo,  poznat po svojoj jarećoj bradici! (duboko uzdahne) Nađite, molim vas lijepo, koji je komunista, poslije Lenjina, imao bradicu, pa makar i jareću?!

 

VOZAČ: Svi su bili izbrijani i imali lice – ko dječje dupence…

 

SVI: Nemojte baš tako, i kod njih se mogla naći po neka brada…

 

DOBRICA: Fidel Kastro!

 

SVI: Jeeeee! Svaka čast, ali to nije naša, domaća, brada ! Nemoguće ga je zamisliti bez cigareeee, uniformeeee…

 

VOZAČ: I bradeeee!

 

PUTNIK(1) Gospodo…gospodo, samo malo budite parlamentarni…zaboravili smo na gotovo najjačeg bradonju! (svi staju i zamisle se)

 

SVI: Karl Maaarks! Jeeee! Padom socijalizma, pale su i njegove teorije, ali brada je postala još jača! Jeeee!

 

DOBRICA: Trebalo bi usvojiti jedan amandman da ovi naši poslanici, jedan dobar dio, počnu izbjegavati bricu!

 

VOZAČ: Možda iznikne neki bradonja, i da ga još Evropa – prigrli! (čisti ruke, i maše glavom)

 

PUTNIK: Najbolja kombinacija da bude i bradonja i mudonja! To bi bila dobitna kombinacija!

 

DOBRICA: Ne, ne bi bilo dobro!

 

SVI: Uaaaaa! A, zašto ne bi bilo dobro!?

 

DOBRICA: EU ne voli mudonje, tako da kod njih to ne prolazi, ali bradonje, još nekako!

 

SVI: S obzirom, da smo idealna obala, za sve moguće eksperimente…ništa nas neće koštati da i to pokušamo…

 

VOZAČ: Idemo, prvo na bradu!

 

DOBRICA: A, ono drugo ako se pojavi dobro će doći…

 

VOĐA  PUTA: (cijelo vrijeme je zapisivao što se govori):  Sada ćemo, na trenutak, ostaviti Držića i njegovu NOVELU OD STANCA…

 

SVI: Ali ne i starca kome je od silnih obećanja – samo narasla brada!

 

VOĐA PUTA: Molim vas, rekao sam da ćemo, na trenutak, ostaviti bradonje!

 

SVI: I Držića?!

 

VOĐA PUTA: I Držića!

 

SVI: A, mapu i kompas?!

 

VOĐA PUTA: I to će pričekati!

 

SVI: Uaaaaa-aaaa! Jeeeeee…

 

DOBRICA: (pokazuje rukama, kao da leti) A, ja dalje… Što ne pustih bradu, majku mu bogovu…

 

VOĐA PUTA: I tako je naš Dobrica, čekao, neko,  mjesto u upravnom ili nadzornom odboru – kao pravi letač i preletač…

 

VOZAČ: Ali, bez brade!

 

SVI: Bez mape i kompasa…Jeeeee

 

DOBRICA: (tužno maše glavom) Bez  brade…moguće da mi   je to bila najveća greška!?

 

SVI: A, mudaaaaa?!

 

 DOBRICA: Dobro to…to nikada nije bilo sporno…

 

SVI: Tako jeeeeee, jer nikada ih nije ni imao! Jeeeeeee! Kao ni bradeeeeee! Jeeeeeee!

(idu po autobusu, izlaze, vraćaju se i govore) – Pristupnica!

–         Potpis… Nova pristupnica…nova stranka…opet ništa…

 

VOĐA PUTA: Nalijetao se, isprelijetao, kao i prevrtač i preletač…

 

SVI: Bez brade, mape i kompasa! Jeeeee!

 

DOBRICA: (ide, stane, maše rukama) Kako se toga nisam sjetio!? Imao sam više opcija, ali brade, na vidiku, nigdje nije bilo…Ali ni u edukativnom programu niko nije spominjao mapu,  kompas, bradu, ili ne daj Bože ono što je kod ovna kao od tuča!

 

VOĐA PUTA: (stavlja mu prst ispod nosa) Nisi prvoborac!

 

DOBRICA: (trgne se, ostali pažljivo gledaju i slušaju) Nisam prvoborac?!

 

VOĐA PUTA: (ostali se hlade zastavicama EU) Prvoborci, kao u svim ratovima i revolucijama, prvo namire sebe…pa ako nešto ostane, a teško i slabo može nešto ostati…

 

DOBRICA: Ostavimo se ratova i revolucija, tamo još od Kulina bana!

 

VOĐA PUTA: Kako onda, tako i danas! Prvoborac ima prednost!

 

DOBRICA: Zna se, da sam pun demokratije, da sam i prije onog gospodnjeg oktobarskog  dana i one gospodnje godine – bio za promjene i da sam pun demokratije – kao brod!

 

VOĐA PUTA: Kada se dogodilo, ono što se dogodilo…(nakašlje se) nisi bio u zatvoru, nije te proganjala niti šikanirala bivša vlast i ondašnji režim, nisi dobio po guzi – niti jedan pendrek!

 

SVI: Jeeeee! Uaaaaa! To su najbitaniji elementi i potvrade jednog provoborca! Jeeeee! I zato ste stotinu promijenili vjera…aaaaaaaaaaa, pardon, stranaka…zakasnili ste…aaaaa…jeeeee…

 

DOBRICA: A, da sam imao bradu, ili ne daj Bože ono ovnovsko…?!

 

VOĐA PUTA: Ma, koje ovnovsko, dovoljno ti je da si imao i pasje!

 

 

DOBRICA: Mapu puta i kompas?!

 

VOĐA PUTA: Ne znam…mislim da ti ni to ne bi pomoglo…

 

DOBRICA: Eh, da sam, znatno ranije, proradio Držićevu novelu…

 

SVI: Opet ništa, barem ono pasje pa makar bilo i od avlijanera! Aaaaaaaaaaa…

 

DOBRICA: Kako ništa!? Narasla bi mi brada, barem do poda, a pasje bi došlo samo po  sebi!…

 

VOZAČ: (ulazi, briše ruke) Kvar je i veći i teži…

 

SVI: Zovite pomoć, ako Boga znate! Zakasnićemo, zapravo već kasnimo…

 

VOZAČ: Nećemo, ništa ne brinite… (odlazi. Svi šetaju nervozno, hlade se, toče piće, osvježavaju  se.)

 

DOBRICA: Pustiću bradu, kao za početak, ne zvao se ja Dobrica!

 

SVI: I onda?!

 

DOBRICA: Onda ću objasniti Evropi da je grudnjak – najdemokratskija stvar na svijetu! Tu je i mapa i kompas u svim demokratskim promjenama!

 

SVI: Jeeeeeee! A, kako to mislite?!

 

DOBRICA: Podržava male! Jel’ tako?

 

SVI: Tako jeeee!

 

DOBRICA: Drži velike! Jel’tako?

 

SVI: Jeeeeee! Tako je!

 

DOBRICA: I na kraju: drži mase na okupu! Eto, kud će bolje i jače mape puta i boljeg kompasa i jače  brade i jačeg pasjeg muda  – od grudnjaka?!

 

SVI: Jeeeee! Uaaaa! (pjevaju: Evropo mojaaa…ne mogu bez tebe niti jedan dan, s tobom mi je svaki dan kao najljepši san…Evropooo mojaaa…)

 

VOĐA PUTA: Za ovakvo mišljenje, mogli bi ste odgovarati!

 

DOBRICA: Mogao bih odgovarati!?

 

VOĐA PUTA: To je, posebno osjetljiv, verbalni delikt i jedan  jači mobing!

 

DOBRICA: Verbalni, i to posebno osjetljiv, delikt!? Mapa puta ili kompas?!

 

VOĐA PUTA: Grudnjak!

 

DOBRICA: Sukob interesa, diskriminancija, naglašena upotreba grudnjaka?!

 

VOĐA PUTA: Upravo tako!

 

DOBRICA: A kome bih mogao odgovarati, za ovakav, posebno osjetljivi, delikt?!

 

VOĐA PUTA: Zna se!

 

SVI: Jeeee! Uuuuuu! Ufff… (Dobrica, se hvata za glavu, toči osvježavajuće piće i maše glavom)

 

PUTNIK: (ide, širi ruke, staje, malo kao da poleti) ‚‚Noćas se moje čelo žari

                                                                  Noćas je moje vjeđe pote…”

SVI: ‚‚…I moje misli san ozari,

             Umrijet’ ću noćas (malo zastanu) zapravo danas… od ljepote”

 

VOĐA PUTA: (smije se) Znači, prelazimo na poeziju?!

 

DOBRICA: S bradonjama, još nismo završili!

 

PUTNIK: Rekli smo da malo odmore, kao i mapa pa i kompas…Taj delikt i našeg kolegu, odbranićemo pjesmom i poezijom!

Pjevaju:‚‚…nešto mi se pamet pomjerava, pamet pomjerava oj…ooooojjjj…(Dobrica sam, a onda ponavljaju:‚‚…Možda mi se, nova ljubav javlja, nova ljubav javlja ooojjj…” (ponavljaju svi, a Dobrica opet sam:‚‚…nova ljubav javlja, nova ljubav javlja oooj…stara zaboravlja, stara zaboravlja ooojjj…” (ponavljaju)

 

VOĐA PUTA: (ide, više tetura, po autobusu) Dobro je, dobro je…ima Boga…

 

DOBRICA: Što je dobro i kako to da sada ima još i Boga?!

 

VOĐA PUTA: To što se pokvario  autobus! Dobro je, ima Boga! Zamislite, da smo ovako spremni umarširali u Brisel – i to strojevim korakom… (malo zastane) ako uopšte više i postoji taj korak?! Ovako ćemo utvditi znanje…(podvikne) Mir-no! (izlaze iz autobusa, pridružuju im se građani)

(svi staju mirno) Na-mjes-tu volj-no!

 

DOBRICA: Ovdje mi nešto nije jasno!?

 

SVI: A tek nama!?

 

VOĐA PUTA: Bilo je mir-no za bradonje, mapu i kompas, a sada za to isto ZBOR!  (postrojavaju se u dva reda) NA PAROVE RAZBROJS! (prvi drugi…(nakašlje se) U DVOJNE REDOVE – NA DES-NO! (okreću se) NAPRI-JED! (zastane) Ne mogu i nesmijem reći: MARŠ! … (kreću) Čvršće gazi! Nalevo – krug! (okreću se i vraćaju ) NARODE STOJ! (svi staju – pomalo su zadihani) Moramo utvrditi znanje, a posebno ovaj korak…

 

VOZAČ: (žurno dolazi, čudno gleda, onda naglo stane) I ja kažem, dobro što se autaobus pokvarario, ne bismo mogli zakočiti, prikočiti – kočnice  već dugo vremena ne rade…

 

PUTNIK: Već vjekovima, na ovaj ili onaj način…nalazimo se u zatočeništvu! (iz stroja)

 

PUTNIK(1) Do kada će ovo biti dolina plača?

 

VOĐA PUTA: Postali ste  slobodni i što još hoćete!?

 

SVI: Greškom, greškom smo postali slobodni, greškom su nas oslobodili…

 

VOĐA PUTA: Hoćete li da vratite slobodu?!

 

DOBRICA: Što se mene tiče…

 

VOĐA PUTA: (prekida ga) Vas nisam ništa pitao! Pitam narod!

 

SVI: Hoćemooo! Vratite nam sloboduuuu!

 

VOĐA PUTA: Znači, ne izlazi vam se iz kasarne!?

 

SVI: I dalje smo u kasarni! Kasarna je naš zaštitni znak!

(pjevaju, predhodnu pjesmu:‚‚…nešto mi se pamet pomjerava, pamet pomjerava ooojjj…možda mi se nova ljubav javlja, nova ljubav javlja oooojjjj…stara zaboravlja, stara zaboravlja ooojjj…”

 

PUTNIK: (iskorakne iz stroja) ‚‚Slušao sam vas kad kunete

                                      Svoje stado, svoje vjerne

                                      I kad tajni prizivate,

                                      Licemjerni- licemjerne!?…”

 

VOĐA PUTA: Nazad u stroj!

 

PUTNIK: (poslušno  se vrati) To je rekao Đura Jakšić, samo da se zna, da i mene ne prozovete radi delikta, grudnjaka, mape ili kompasa, a što je najgore i mobinga!

 

DOBRICA: (iskorakne iz stroja) ‚‚Gledao sam vas – ne da nisam,

                                          Kad razbludom usplamtite;

                                          Gledao sam vas, ne da nisam,

                                          Licemjerni, upamtite”…

(sam se vrati – bez opomene)

 

SVI: „Gledamo vas, ne da nismo,

         Licemjerni, upamtite…“

 

VOĐA PUTA: ! Nije ovo cirkus! (vrti glavom i uzdiše)…dobro je, e, hvala ti Bože, što se autobus pokvario… (krsti se)

 

PUTNIK: Samo da znate, to je Đura  Jakšić, davno ispjevao …(zakašlje se )

SVI:   (pjevaju:…nešto mi se pamet pomjerava, pamet pomjerava ooojjjj…

(Sve više auta dolazi, putnici prave krug oko autobusa i poprilično velikog stroja, prvo pročitaju, na prednjem dijelu autobusa: SLOBODNA VOŽNJA – ZA EVROPU SPREMNI! (staju u stroj)

 

DOBRICA: (opet izađe ispred stroja –  publika  plješće) ‚‚Ljubim li te, il’ me sanak vara?!

 

PUBLIKA:“ Ljubim li te, il’ me duša vara“?!

 

DOBRICA: ‚‚Ljubim li te il’ me bezum ganja, nemam vida nemam osjećanja…”

 

PUBLIKA: ‚‚Ljubim li te…il’ me nema…ili tebe…nas nijedno nema…ljubim li te ili nema svijeta, nema sunca ni rose ni cvijeta…” (uz muziku igraju i plešu)…

 

DOBRICA: (opet se napravi stroj i izlazi ispred stroja) Sa Zmajem u Evropu! Moramo  izbrisati liniju između života i demokratije, a to znači transformirati život tako da sve bude demokratija…od momenta kad, ujutru, otavoriš  oči, pa i kad spavaš i sanjaš – I to mora biti demokratsko spavanje i sanjarenje…

 

SVI:  Osjećamo se kao Trnova Ružica koja čeka svog princa – da se probudi…

 

DOBRICA: (poskoči) Vrlo-dobro!

 

PUTNICI: Služi-mo naro-du!

 

DOBRICA: Odlično, odlično prolazite edukaciju!

 

PUTNIK: Gospodine vođa puta, gospodine Dobrica…

 

VOĐA PUTA I DOBRICA (istovremeno) Izvolite, izvolite gospodine…

 

PUTNIK: Mi znamo, pa tako i ja jer pratim sve moguće vijesti, a posebno Internet…

 

VOĐA PUTA, DOBRICA I OSTALI PUTNICI I PUBLIKA: Svakako, svakako! (onda zapjevaju:‚‚…to je nama naša borba dala, da-la, da-la, pa se pokajala, pa se po-ka-ja-la…”

PUTNIK: (kašljuca) Da nastavim?!

 

SVI: Svakako, svakako, samo nastavite!

 

Dozvolite mi da vidim i vidimo, ako ništa drugo a ono jednim studijskim putovanjem, što misli i kako radi jedan Meksiko?!

 

VOĐA PUTA: Mislite na one njihve marijače?!

 

SVI: Svakako, svakako…

 

PUTNIK: MARIJAČI, pjevaju u osvit zore, u svitanje novog dana!

 

SVI: A, mi evo godinama slušamo svoje marijače i strpljivo čekamo svitanje novog dana i osvit nove zore!

 

VOĐA PUTA: Budilnik, gospodo budilnik! (govori malo glasnije, jer pričaju)

 

SVI: (naglo prestaju s pričom. Tišina) Budilnik!? Budil-nik!?

 

VOĐA PUTA: Upravo tako! Budilnik, još nije programiran na željeno vrijeme!

 

SVI: Pa, kad će više ako Boga znate?!  Gdje su, više, ti programeri?!

 

VOĐA PUTA: Polako, polako gospodo…Iz dubokog i teškog sna, polako ali sigurno približavamo se i ulazimo u fazu – lakog sna! Budilnik će uskoro – zazvoniti!

 

SVI: (idu, polagano, staju i pjevaju) ‚‚…kad zazvone, zvo-ne, zvo-ne, naša stara zvona..kad zazvone, zvo-ne, zvo-ne naša sta-ra zvo-na…)

 

DOBRICA: (ide, stane, trlja oči) Napolju je tama, a sada je podne…napolju je tama, a sada je podne…(izlazi iz stroja i sjeda na jednu stolicu – s rukama preko očiju)

 

VOĐA PUTA: Gospodo, budući Evropljani!

 

Vladimir Kuljaca

SVI: (staju mirno) Spremni!

 

VOĐA PUTA: Treba obrisati oči i pričuvati ih, ali ne za plakanje i oplakivanje prošlog, a o budućem vremenu da i ne govorimo! Da bolje vidite, da manje patite i da znatno više radite oću reći slušate! Zato vam se, draga gospodo, pričinjava da je napolju tama, a podne tek što je prošlo!

 

SVI (brišu oči, priključuje im se i Dobrica) Obrisali smo oči i pričuvaćemo ih, ali ne za plakanje ili oplakivanje!

 

PUTNIK: (izlazi ispred stroja)  Letim i kao ždral (pokazuje  kao da leti) u lijetu – nosim svoju tugu, na proljećnom nebu maše krilima – I tužno pišti! (pišti i leti – pi-pi-pi-pi…pipipi…)

 

VOĐA PUTA: Već je naveliko počela gradnja, zatvorene, jahaonice konja!

 

SVI: (zbunjeni) Jahaoniceeee ko-ko-ko-nja?!

 

VOĐA PUTA: Biće to novi zamah balkanskog konjogojstva, a na ovakav način zatvorene jahaonice – radićemo tokom cijele godine!

 

SVI: (plješću) Živjela jahaonica! Živje-laaaa! Zatvrenog tipa! Živjelaaaa!

 

VOĐA PUTA: Jahanje u zatvorenom prostoru, znatno će doprinijeti još većem približavanju – svjetskim standardima…

 

SVI: I zato krenimo, jer ima još malo vremena!  (hvataju se u kolo i pjevaju:‚‚…kreni kolo da krenemo, kreni kolo da krenemo…)

 

DOBRICA: Dobro je, dobro je…dobro učite, a još bolje pamtite! (poskakuje i hvata se u kolo. Vođa puta se smješka i, veselo, maše rukama. Naglo staju)

 

SVI: Dosta nam je realnog života…vratimo se bajkama i kao realni ljudi – nastanimo se u nekoj bajci! (klicanje, – iz stroja) Ho-će-mo baj-ku, ho-će-mo  baj-ku!

 

DOBRICA: odlično, odlično, svaka čast, svaka čast, edukaciju ste veoma dobro savladali!(vraća se u stroj)

 

Vođa puta: (briše lice – mirisnim maramicama i ponavlja)  Ima Boga! (prekrsti se) Utvrdili smo znanje…bez obzira što još nismo pronašli AUTOKARTU, ali na vidiku je I KARTA I KOMPAS I BRADA … A NADZIRU SE I JA-JA …Uh, uh, uf, uf… Dobro je što se pokvario autobus, jer još nijesmo spremni za Vaterlo da bi strojevim korakom umarširali u Brisel (prekrsti se) A sada još ćemo se malo pomjeriti tako da bude 12 kilometara do Budve, a onda autobus ide prvi, a mi iza njega i ispred Budve strojevim korakom ćemo umarširati … (malo zastane)  ovo je, danas bila, naša generalna proba – prije nego krenemo na Vaterlo!

 

SVI: Pa zar nije autobus u kvaru?!

 

VOĐA PUTA: Nije, to smo iscenirali  u dogovoru s Beogradom, Sarajevom, Prištinom, Skopljem i Tiranom! Idemo, ali ne previše opušteno jer je ispred Budve, kako bi muzičari rekli, KREŠENDO!   (Ide se, uz muziku i pjesmu,  u dvojnim redovima, autobus  vozi sa zastavom EU)