Vladimir Kuljača – Gianni Carro
MUŠKO ČELJADE, GLAVU GORE…
(Jednočinka i TV igrokaz)
Uvodna napomena: Predstava VAGININI MONOLOZI, u izvođenju autorke Eve Ensler, američka spisasteljica, odgledana je i odslušana, na Splitskom ljetu, pa je ubrzo nastala priča I DONNA SE PROMIJENILA, a poslije dubrovačke premijere, ovih MONOLOGA, u postavci zagrebačke rediteljke Snježane Banović – DONNA prelazi u jednočinku i TV igrokaz… I Atelje 212 nešto je pokušavao, ali ipak je samo Eve uspjela da zatalasa publiku, tako da je sve ostalo bilo bledunjavo…
(KAMERANA SCENA. Simpozij o ugroženosti muškog roda. PROMOTER je sam na pozornici – obraća se i razgovara s publikom. Glumci, sjede u publici – sa maskama – izlaze prema potrebi i vraćaju se nazad.
PROMOTER: Poštovana gospodo, naš muški rode! (pjevuši:‚‚…gori vatra, sad u nama, gori vatra – puna plama, gori, goriii – sad u nama…‚‚nakašlje se i dalje nastavlja) Ne znam kada smo se zadnji put okupili u ovolikom broju?!
1.LICE: (iz publike) Zašto su samo muški – nema ženske ni za lijek, a znamo da nam bez njih – nema života!
2.LICE (takođe iz publike) Ako nas neko prijavi, moglo bi se pomisliti pa i reći da je ovo, ne daj Bože, muški bal… znate danas svega ima i svašta se priča, a posebno kada je nešto ovako – u pitanju!?
PROMOTER: Ne znam kada smo se, u novijoj istoriji, nalazili u težem položaju!
1.LICE (iz publike) Pređite na stvar i to apstraktno – bolje ćemo se razumjeti!
PROMOTER: Za one, koje je zadesila ta sreća, koji nisu gledali a posebno slušali američku spisateljicu Evu Ensler, i njenu predstavu VAGININI MONOLOZI – THE VAGINA MONOLOUES…
2.LICE: (iz publike) Ja mislim da i ovaj, naš sokolić, ima pravo na monolog?…(malo se nakašlje) Uostalom, treba ih potrošiti – sa što više alkohola!
PROMOTER: Koga?! (malo je neravozan)
2.LICE: Pa, te monologe…te kako se već zvaše…I tu američku spisateljicu…
PROMOTER: (nervozno) Ko je to rekao?! Hoćemo incident, a nismo ni počeli!
2.LICE: To je rekao Bukowski!
PROMOTER: (SMIRENIJE) A, tako…(duboko uzdahne) To je već nešto drugo, jer pjesnici i umjetnici, gledano u cjelini, imaju pravo na pjesničku i umjetničku slobodu u odnosu na nas obične smrtnike, jer u umjetnosti je sve dozvoljeno…(donose mu čašu vode, malo se osvježi) Naša je velika sreća, što je to rekao jedan poznati svjetski pjesnik, jer da je neko iz Mjesne zajednice ili lokalne samouprave – došlo bi do incidenta neviđenih razmjera! I svemir bi nam bio mali, kada bi nas potkačili ti monolozi…
3.LICE: (iz publike) Ja predlažem da idemo da dijaloge, jer ON tj. naš sokolić neće biti, baš toliko sebičan kao dotični Evini monolozi!
PROMOTER: U pravu ste gospodine! Gospođica, putuje po bijelome svijetu, u prijateljskom okruženju Vagina friendly city, I tako nam udara žestoke, raznorazne, šamare…(odmahne rukom) ma, što šamare, to su aperkati i krošeji… (udara, aperkat i krošej – zatetura se na pozornici)
1.LICE (iz publike, sada već dolazi na scenu) A, ON?! Kako sve to podnosi, tj. kako je podnosio – tu reviju silnih udaraca, kako Vi rekoste?! (češka se po glavi i vraća nazad u publiku)
PROMOTER: Vrlo dostojanstveno! (nakašlje se) I pored siline, i kiše udaraca – stajao je uspravno!
2.LICE: (dolazi iz publike, maše rukama) I onda!?…U čemu je i gdje je problem?!Sve je dostojanstveno podnosio – I što je najbitnije – nije pao, nije se našao u nogdaunu…I to još poslije obavljenog zadatka ili leta po svemiru! (ponosno se vraća na svoje mjesto)
PROMOTER: Samo polako, budite malo strpljivi, hoću reći – parlamentarni…(podigne ruku, dotrči konobar s čašom vode, malo popije, odlaže čašu, konobar je dopuni, a onda donese bokal s vodom) Malo nas je bilo muških, mislim na tu predstavu…Osjećao sam se kao ona stvar, normalno mislim na nas muške, poslije obavljenog svemirskog leta…
1.LICE: Kazali ste, kako nije pao kao ono recimo kada raketa pogodi avion, a on se raspadne u bezbroj komada…
PROMOTER: Nije…(nakašlje se) ali se bio pokunjio i pritajio…
2.LICE: (iz publike) Ne može tako, gospodine predsjedavajući! Ne može on i da piški da kaki – istovremeno! Ili je lav ili nije – I to naš domaći?!
PROMOTER: Znate, nije ni ONA – ono što je nekad bila…što je i normalno…
2.LICE: Što je normalno!? Daleko je to od normalnog! ONA je još i jača i bolja, nego mi nismo, više, ono što smo nekad bili!
PROMOTER: Samo polako, smanjimo tenziju…ONA se, kroz Evinu priču, izobličila: od politike, politiziranja, parlamentarizma, nasilja u porodici i ostalih razno-raznih terapija…(nakašlje se) pa se jednog momenta sjeti – da postoji još nešto – što život znači…
1.LICE: A tu je i nacionalni naboj, tako da prvi put, poslije više od pola vijeka, NJEGA ignorišu – I to upravo radi tog naboja, jer postalo je vrlo bitno, čak i najbitnije, koje je vjere i nacionalne pripadnosti, pa tek onda što može i koliko toga da uradi na bojnom polju
2.LICE: Na koga mislite?!
1.LICE: Čitajte između redova, dragi kolega, još najbolje da Vam sve ovo i nacrtam…(dolazi i popije malo vode) Na području, nekada nam zajedničke države, a SADA SU KAO LJUTE GUJE, nije ni čudo što se i ona tako ponaša!
3.LICE: Gospodine predsjedavajući, časni skupe…što da rečem, a nešto moram… I u volji i nevolji, on je uvijek bio na visini – postavljenog zadatka! Ja bi to najradije, onako figurativno rekao, pjesmom dočarao (zapjeva)‚‚… što me gledaš ko krvnika – nekadašnjeg ljubavnika (nakašlje se, donose mu vodu i kuckaju ga po leđima)…oj, ljubavi moja prošla… (opet popije malo vode) Nisam znao da će ova replika biti tako teška (nastavlja s pjesmom – pjeva kao i ono predhodno)… dobro li si nekom došla…što me gledaš iza stakla, da Bog da te zmija takla…‚‚ (završio je s pjevanjem, duboko uzdahnuo)
PROMOTER: Stop! Ni riječi više, tj. to da nam pjesmom kažete!
3.LICE: Što je sad, za ime Svetoga Vasilija!?
PROMOTER: Kakva zmija, ako Boga znate i to još spominjete Svetoga Vasilija!?
3.LICE: Da mi replika bude figurativnija i životnija!
PROMOTER: Idemo u demokratske promjene, tranziciju, a posebno u privatizaciju – punim gasom, tako da ni u krivini gas ne smanjujemo, ne misleći hoćemo li izaći iz te krivine…a Vi hop:‚‚…da Bog da Vas zmija takla…‚‚!?
3.LICE: Tako pjesma kaže..nisam je ja izmislio kao ni ove demokratske promjene, tranziciju, a posebno privatizaciju…(malo se zakašlje, konobar trči s vodom) đe nam je i kuku i lele…(opet se zakašlje, popije malo vode) To mi pjevamo od davnih dana, to narodno blago…
PROMOTER: (ljutito) Pjevali ste, pjevali ste gospodine! Nekad bilo, sad se spominjalo! To više nećete pjevati! Idemo, jurimo sada već i galopiramo, u Evropu, a Vi prijetite, ni manje ni više, nego tamo nekom zmijom!?
3.LICE: Inače, ja ne volim gmizavce…mislim, ne bojim se kada ih vidim, ali se bojim da ih ne nagazim, ali pjesma je pjesma – to nema nikakve veze sa Evropom, a posebno Amerikom!
PROMOTER: Ima, ima sve to ima veze i s Evropom, a posebno Amerikom! Malo Vam je bila zmija, već prelazite na gmizavce…(hvata se za glavu) Ovaj snimak i repliku brišite…taman posla da čuje Evropa, a posebno Amerika kako raspravljamo o zmiji i gmizavcima…
3.LICE: Ja sam samo mislio, da malo bolje pojasnim…(zastane, a onda malo ljutito) Pa, valjda oni znaju…Da sam ja bio, predstava ne bi došla do kraja! Znate, ja bih opet pjesmom sve ovo dočarao (uzme kapu i poskoči „…hvatajte se bjele ruke, svako dobro uhvatile… i sada poenta „…zaskočite te ta đevojka, o jadove za zlo tvoje…“ i finale „…bolje skoči mlado momče, gledaju te crne oči“…“
PROMOTER: Stop! To nije naš problem, da li znaju ili ne znaju…Bili ste i više nego jasni, onako direktno – šakom u čelo…Udaljavamo se od teme…(maše rukama) Opostite, jedna mala, nepredviđena digresija ali fala Bogu mi smo na putu, čvrsto zakoračili, parlamentarne demokratije…
2.LICE: Dotična gospođica, s njenim MONOLOZIMA – direktno je prozvala i gospodu iz EU!
PROMOTER: (hvata se za glavu) Ja pomislih, kako smo završili s evropskim, a posebno američkim problemom, a on: buuum – tras – na Evropsku Uniju!?
2.LICE: Imam li pravo na svoje, demokratsko, i misljenje i izjašnjavanje!?
PROMOTER: Imate, ali ostavite se EU, a posebno Amerike!
1.LICE: I oni su se već, debelo, zamislili, jer nisu ni oni takve gaćonje kao što mi mislimo! Sve vise nas plaše tamo nekim integracijama, pridruživanjima, pacifikacijama, modernizacijama…stalno, i uporno drže nam prste ispod nosa, onako na demokratski način…
PROMOTER: (prekrsti se, duboko uzdahne) Donesite mi bensedin, kao za početak… (popije malo vode i tabletu) Oni ne gledaju koje je on nacionalnosti ili vjeroispovijesti – nego može li ON ili ne može, i to i sad i odmah a po mogućnostai da se ponovi lekcija!
2.LICE: Strogo se pridržavajmo direktive EU, a to je da moramo izboriti, barem, jedan dan odmora u toku nedjelje- kako bismo izvršili pripreme, napada, i odbrane na njene monologe!
PROM OTER: Neka ova, replika, uđe u zapisnik, normalno malo je ublažite…Na ovom današnjem Skupu, prisutne su razne vjeroispovijesti, jer nalazimo se na jedinstvenom zadatku gdje je ugrožena i vjera i nacionalna pripadnost – OD NJENIH MONOLOGA! Molim, prvog učesnika, ili sudionika, neka uzme riječ…(promoter uzima čašu i sjeda iza, već donijete govornice)
4.LICE: Štovana gospodo i nazočni muški rode – u prvom redu kršćanske populacije… moramo ishoditi dan odmora u tjednu! Već dulje vremena izloženi smo razno-raznim pritiscima kod naše, drage i posebno štovane, Eve, a posebice nam teško padaju – NJENI MONOLOZI…Ti monolozi, vrlo učinkovito, nadahnuto i avangardno odslikavaju naš lik i naše djelo…(popije malo vode) Javno se očitujem, da se ne mogu obraniti njenim čarima, tako da za blagdan u tjednu – predlažem nedjelju! Hvala na ukazanom povjerenju i nadam se da nisam iznevjerio vaša očekivanja…(odlazi, promoter udara čekićem po stolu) Sljedeći molim…
5.LICE (istrčava) Gledam, neko veče televiziju i gledam jednu, tako je dobra da ti mozak stane…(prelazi rukom preko čela i uzdahne) okrenem se ovoj mojoj:‚‚Vidi bona, a ne ti kao kombajn i to onaj vojvođanski, kada se zaglavi u blatnjavu njivu, pa ni makac…tamo je nepregledna ravnica i nema što da razmišljaš – dok ne naiđeš na kanal ili tikvu…‚‚ Ništa nije kazala, samo je debelo pocrvenila…Nesto kasnije, ja se uzvrtio, oko nje, a ona će tihim glasom:‚‚Muškarčino moja…ja ipak ne bih palila ovaj vojvođanski kombajn – za tu slamčicu…‚‚ Skočih, ko da me dva gladna, kurjaka ganjaju… ‚‚Slamčica je li… zaboravila si kada je, ova slamčica, s koljena skidala konvertibilnu marku…‚‚ Za ovu priliku, moram popiti nešto jače od vode…(vadi bočicu iz čepa i nazdravljuje) Eto, tako nam i treba, kada se inatimo s tom Evom! (još jedan gutljaj i malo se ljuljajući odlazi) Konvertibilna marka je letjela s koljena…a ona meni spominje neku slamčicu…Još ćemo se čuti, draga naša Eve…I mi konja za trku imamo…(odlazi)
PROMOTER: (duboko uzdahne) Ublažite tu konvertibilnu marku, moglo bi da asocira…sljedeći molim…(udara čekićem po stolu)
3.LICE: (pomalo se ljulja, dolazi i pjeva) ‚‚…pjevaj Rado, pjevaj zlato, pjevaj jagnje moje malo…pomanjećeš, pomanjećeš kad kod mene dođeš…oj, đevojko đekni, đekni, oćemo li đe smo rekli, pod bukvicu da lovimo jarebicu…‚‚
PROMOTER: (skoči) Opet ovaj istoričar, sa već napuštenom i potrošenom istorijom! Ali, ipak, može stati ovaj dio istorije…jarebica se lovi na razne načine, ali to ćemo ostaviti za kasnije to…mislim na hvatanje i lovljenje jarebice…ipak, lijepo ste dočarali, to možemo Evropi, a posebno Americi – u potpunosti prenijeti, s malim nadopunama da bi bolje razumjeli…
3.LICEL odlazi pjevajući:‚‚…pod bukvicu da lovimo jarebicu…oj, đevojko đekni đekni…dotrčava novo(6).LICE)
6.LICE: Poštovana Eve, a posebno pozdravljam Vaše monologe, za nas je bio i ostao – petak, kao neradni dan i predah od Vaših monologa…Istina, ja se nešto, malo, razlikujem od vas hrišćana, jer meni je dozvoljeno da imam, najmanje, 4 monologa, oću reći da imam pravo na 4 žene i to javno, a ne kao vi hrišćani – jednu javno, a krijete se sa ljubavnicama!…Ni one ne ostaju dužne – što je i normalno…Ostali dio izlaganja dostavljam gospodinu predsjedvajućem, pa neka bude objavljeno u zajedničkom biltenu… (promoter preuzima jednu fasciklu, rukuje se s učesnikom, lupa čekićem i najavljuje novog učesnika)
7.LICE: U Europi smo zastupljeni s relatvno malim brojem muških glava, ali dosta smo dobro raspoređeni…Gledali smo, a posebno odslušali monologe…(malo se nakašlje) Dan za naš odmor, predlažem da bude – subota! Pod naletom jedne takve energije koju nam je dočarala gospođica – I naš se budizam trese…Hvala na pažnji i ukazanom povjerenju…(pokloni se i odlazi u publiku, promoter ustaje, popije malo vode, odlaže čašu)
PROMOTER: U vezi Vašeg napada, poštovana gospođice, moramo se dogovoriti, jer ritam, naših, budućih okršaja i napada na vaše monologe – mora doći do velike promjene!
1.LICE: (iz publike) Replika, u ime tradicionalne muške desnice!
PROMOTER: Izvolite, ali molim Vas kratko, jer puno smo vremena izgubili na, tamo nekim, perifernim stvarima…
1.LICE: Kada podvučemo crtu, od svega što smo do sada čuli, za naše najoptimalnije dejstvo, po položajima gospođice Eve, jednima je potreban petak, drugima subota, a trećima nedjelja tako da je najbolje da sve spojimo u jedan paket – a to je vikend! (aplauz uz povike:‚‚Idemo des-no, des-no! Skrećemo des-no!…‚‚)
2.LICE: (iz publike) Ja smatram, i ne samo ja koliko vidim iz svih ovih diskusija i replika, da je muški rod, prvi put, poslije Hrista – ugrožen! Niko nas više ne primjećuje, kao ni lanjski snijeg! Predlažem, da se osnuje komisija da bi se otkrilo što se to dogodilo s nama muškima – u odnosu na monologe dotične gospođice?! (skandiranje:‚‚Ho-će-mo komi-si-ju! Živjela komisija! Živjelaaa!)
PROMOTER: Konačno je došlo vrijeme, da vidimo i saznamo da li monolozi svjesno ili nesvjesno – provociraju muški raod?!
2.LICE: Od danas, poslije završetka ovog skupa, počinje s radom Komisija za pitanje ugrožene muške čeljadi!
PROMOTER:(ide okolo, stane krene) Mi smo, muški, više okrenuti sportu i, recimo, intelektualnom radu, pa tako su i ovi monolozi – došli do izražaja! Ja, a nadam se i veći dio današnjeg skupa, moram i moramo odati priznanje dotičnim monolozima, jer su konačno progovorili – što ih boli a što proganja!
1.LICE: Zašto su baš sada progovorili?!
PROMOTER: Dogorjelo do nokata! Očito, za sve ovo vrijeme, nama je dobro išlo, a nismo se zapitali, niti jednog momenta, kakvo je stanje – na drugoj strani obale!
2.LICE: Replika! Na moju veliku žalost ja se moram složiti, s nekim djelovima – izrečenih monologa! Decenijama smo je odvlačili od matematike, hemije, fizike i ostalih prirodnih nauka – I tako je udaljavali od našeg sokolića…
PROMOTER: Moramo biti i ažurniji i ekspeditvniji…
2.LICE: Jedino tako možemo, s uspjehom, završiti ovaj, za nas, važan skup!
3.LICE: (pojavljuje se, ljulja se i zapliće jezikom) Njjjiiihhh tttrrreeebbbaaa…pppoootrooošššiiittti…sa šttooovviiššše a..aaalllkkkooohhhooollla…
PROMOTER: (oštro) Stani! Ko je to rekao?!
3.LICE: (I dalje se ljulja, staje, krene) pppaaa zzznnnaa sseee…nije valjda moj sssttrrraaarrri, a još manje ja nisam mogao izmisliti tako dobru i pametnu stvar… Živio Bukovskiiii!(odlazi s pjesmom:‚‚…da lovimo jarebicu, oj đevojko đekni, đekni…”
PROMOTER: (odmahne rukom, briše čelo) Uh, dobro je… to je onaj pjesnik…njima je sve dozvoljeno i sve im se prašta… u umjetnosti je sve dozvoljeno!
1.LICE: Koja će biti pravna pomoć, jer mi smo, u pravom smislu, pravno društvo – u to nema sumnje…pogledajte naše pravosuđe – sve ide ko po loju…
PROMOTER: Opet, ali ovoga puta ne dirate Evropu – posebno Ameriku…to može, tako je već bolje! (zadovoljno trlja ruke)
1.LICE: Mogu ja i obrnutim redom?
PROMOTER: (vrisne) Ne! Neeee! Ni slučajno! (duboko uzdahne) Sve zavisi o psihofizičkoj spremnosti, tako da moramo voditi računa za što bolje i efikasnije oplemenjivanje – tih monologa!
2.LICE: A pravni lijek, jer ja već nisam zadovoljan kakva će nam biti – pravna pomoć!
PROMOTER: Izmjena postojećeg odnosa, tako da sa monologa – pređemo na dijaloge jer treba da se čuje i drugo zvono! To znači da se može podnijeti žalba, pa i prigovor a onda se ide na reviziju izrečenih i optužujućih monologa… U obostranom je interesu da se izbjegnu, obostrane, sankcije! A, to znači, poštovana gospodo, da imamo neotuđivo pravo na odmor! (dolazi 3.lice, ljulja se i polako ‚‚plovi”:‚‚Treba ih potorošiti, što više i sa što više alkohola…
PROMOTER: (hvata se za glavu) Opet onaj pjesnik!?
3.LICE: U pravu ste, galvni je krivac Bukowski, a ne ja koji sam to čuo, a onda zapamtio…
PROMOTER: Nije ovo književno veče, promocija neke knjige, koncert ili otvaranje, neke, likovne izložbe! Ovdje se radi o biti ili ne biti, ali ne po Hamletu! I zato pazite kako se ponašate i što govorite!
3.LICE: Što ja mogu, ja samo citiram i parafraziram…a na tako nesto imam pravo…pogledajte naše kritičare – citat do citata, a ja se malo dohvatio Bukowskog…
(odlazi, pomalo se ljulja i pjeva:‚‚…oćemo li đe smo rekli, oj, đevojko đekni , đekni…)
2.LICE: Nama je potrebna čast, bez obzira što nam taj Bukowski – kvari ravnanje! Sve više volim, naprosto zaljubiću se u Evu i to njeno…Ti monolozi su od integriteta, intelekta, časti pa i hrabrosti – bez obzira na tog Bukowskog!
1.LICE: (istrčava, promoter se hladi bilježnicom, malo se umije, onako pospe malo vode iz čaše) Koga se to plaši, gospođica Eve Ensler!? Nas muških?! Ajte molim vas…(odmahne rukom) Odlučno kažem NE – tim monolozima! (nakašlje se i nastavlja dalje) Od kada prohodamo, stalno smo u nekom ratu…pucamo, skačemo, vrištimo, tučemo se…a one s bebama i lutkama…
PROMOTER: Oprostite, izvinjavam se, ali moram Vas, na trenutak, prekinuti…
1.LICE: Samo izvolite…
PROMOTER: Došao je veliki broj telegrama podrške. Našem današnjem skupu…izdvajam jedan, po mnogo čemu sadaržajan i kreativan:‚‚Mnogi od nas, to što rade – nazivaju seksom!? To je reanimacija seksa! To znači podstrekivanje i stvaranje iluzije – nekoga pokreta kao, recimo, u crtanim filmovima…Krajnje je vrijeme da pređemo na animaciju, da udahnemo više života – Evinim monolozima”…završen citat, ujedno to je i kraj telegrama…
2.LICE: Ovo je da čovjek ne povjeruje!? Znači, ako ovako nasatavimo slijedi nam balzamiranje i mauzolej – kao onaj Lenjinov na Crvenom trgu! Uh, ali ko će nama, crnim kukavcima, dati Trg i to još crveni?!
PROMOTER: Bez ideološkog prepucavanja, moliću lijepo, nije ovo predizborna kampanja – kako bi obrlatili birače! Ovo je daleko ozbiljanija stvar, od tamo nekog stranačkog ili višekoalicionog skupa!
2.LICE: Ne daj Bože da se prekrstim…za svaki slučaj (prekrsti se) GAGICU, nadam se, poznaju mnogi od prisutnih, a kako ne bi znali onaj pogled – koji s nogu obara! U jednom rovitnom stanju, nađeš se u ringu a prisutna je samo nebeska publika…nema ko da baci peškir… Gagica te, elegantno, potroši i odbaci kao iscijeđeni limun ili opušak, od neke jeftine, cigarete!… Pa, onaj njen, sada već legendarni, uzdah:‚‚Dub-ljeee! Dubl-ljeee!”…Ja se podignem, u neko doba, i uopšte se ne branim a ona udara i udara po meni – ko po mrtvom magarcu…a ti se opet digni, ako si majčin sin…(nakašlje se, popije malo vode) I sadaaaa, poštovana gospodo, i poštovani muški rode, mi se ljutimo na Evu i njene monologe!?
PROMOTER: (oštro) Kolega, bili ste preopširni s Vašim monologom, još je malo falilo pa da zamijenite Evu!
2.LICE: To bi bila malo teža stvara, ali nikad se ne zna i kako vrijeme odmiče…ništa nije isključeno…(dolazi 1.LICE)
1.LICE: (malo se nakašlje) Oprostite…izvinite…Ja bih riječ-dvije o Mikici, a nadam se da i mnogi od vas ili je znaju il su je poznavali ili, su ako ništa drugo, čuli za nju…Kada ga ugleda, samo što joj oba oka ne iskoče…A, ona to, bez ikakvog problema, kao onaj klip kukuruza – okruni, I okrupi – dok si rekao keks! Eto, pa sad pogledajmo gdje smo, što smo i kakvi smo?! Ajte, molim vas, pogledajmo se u oči pa da vidimo ko od nas može da okruni, okrupi – dok kažeš keks?!… (popije malo vode) Kod nje se znalo: onaj šapat, od kojeg se u, opijeni, trans padalo…pa još kad šapne:‚‚Ja bi još…da ponovimo lekciju…”… I sada nam je kriva Eva i njeni monolozi…(odmahne rukom i polako odlazi)
PROMOTER: Zahvaljujem se kolegi, bio je i više nego plastičan…Idemo dalje…(sjeda za svoj sto, uzima čekić i lupka – pojavljuje se NOVO LICE)
NOVO LICE: Da ne kvarim ravnanje, ja bih nešto o Sekici pa tako bismo zaokružili sliku našeg današnjeg alarmantnog stanja…(nakašlje 
se) Sekici. Nije potrebna ni apotekarska vaga niti santimetar…dovoljno je da ga, onako krajičkom oka, samo šacne i istog momenta izbacila bi podatke: dužinu, širinu, težinu…Na osnovu dobijenih podataka – zauzimala bi odgovarajući borbeni položaj! Svojevremeno je predavala fizičko vaspitanje, a često je mijenjala i kolegu – da bi što više bila s muškim odjeljenjima…Ljeti, na plaži, kroz zastakljene naočare, bile su i za noćno snimanje, snimala je kupaće gaćice…Imala je najsavremeniju ronilačku opremu…Kako se iz navedonog može zaključiti, mlada dama, nije dangubila – ni na kopnu, a još manje u vodi I moru…I bilo je veliko pitanje, kako se suprostaviti jednom takvom virtuozu, ali o tome ćemo malo kasnije ili ako dođe do replike…(odlazi, mimoilazi se i rukuje s drugim učesnikom, a promoter sve pažljivo zapisuje)
PROMOTER: Nema potrebe za repliku, jer poslije Vašeg ekspozea teško da može bilo kod od nas – bilo što reći…može, ali to bi bile najobičnija nebuloza…
2.LICE: Gospođica, nam je uputila posljednje upozorenje: od zarobljenog do uspavanog uma i sada je potrebno da se pod hitno – probudimo! U NJEGA moramo, puno, više ulagati, jer ako ćemo pravo, godinama mu nepridajemo ama baš nikakvu pažnju ili neki značaj! Dobro, moguće je da smo mislili na samoobrazovanje, samofinansiranje ili na neku vrstu privatizacije…(istrčava novi učesnik i zauzima mjesto – gurkajući kolegu, koji je malo zbunjen ‚‚Nisam još završio…samo dvije rečenice…”
NOVO LICE: I ovo je bilo previše…
2.LICE: Molim Vas, gospodine predsjedavajući – ovo je teror…
PROMOTER: Zapamtite gdje ste stali, a na kraju u pitanju je jedna rečenica…(sjeda, kucka čekićem)
NOVO LICE: Čim NJEGA gurate u tranziciju i privatizaciju – mrka nam je kapa!
2.LICE: (viče) Bez privatizacije i tranzicije više se ne može ni u WC, pa zašto bi ON bio pošteđen – od demokratskih promjena!?
PROMOTER: Moramo biti malo više samokritični i pooštriti kriterij – prema NJEMU!
2.LICE: Kao da mi čitate misli!? Evo, polazim od sebe – dajući tako najbolji primjer! Dugo sam vremena mislio kako je ON mangup i da je u svakom susretu s Evom – pobjednik bez premca! Gospodo i slavni muški rode, bez obzira što se danas nalazimo na ovako teškom zadatku – moramo prihvatiti činjenično stanje! Kad ona navuče fantomku, pa se odluči za neki slalom ili piruetu, koju sama odabere, nema toga koji joj se može suprstaviti! Zna biti fenomenalno proračunata – to je za NJEGA misaona imenica i nedokučiva sfera…za sada toliko…(napušta govornicu, dolazi 1.lice)
1.LICE: I ja sam mislio da je ON i šarmer i mangup, ali se ispostavilo da je jedan najobičniji, šmokljan! Moja iskustva su takva, da jednostavno zadrhtim, nad svima nama, u ovoj velelepnoj dvorani…moram se malo osvježiti…(toči piće i nazdravljuje) I pritisak mi je skočio, osjećam po zujanju u ušima i po glavi…evo cijeli se tresem, ta groznica…nisam je trebao dozivati…bespotrebno izazivam bogove…(drhteći odlazi, zastane i kaže:‚‚Oprostite, ipak sam krenuo previše emotivno, etički i emocionalno, a to nije dobro, a najmanje prporučljivo…(istrčava novo lice)
NOVO LICE: ON zna biti i komičan i tragičan, a u isto vrijeme i student i profesor – sve zavaisi od ugođaja onih monologa…
PROMOTER: Pojasnite to malo bolje!
NOVO LICE: Ovaj naš vitez zna biti komičan: posjeduje dobar alat, ali nema posla! Zapadne u tragično stanje: ima dobar posao, a nema alata, a znamo, fala Bogu, da bez alata nema ni zanata! Zna ON da obuče i studentsko ruho, a to znači da ima jako dobar alat, našao je dobar posao, ali nema mjesto da bi obavio – tako dobar posao…I na kraju tu je i profesor, i to čiste filozofije, znamo da filozofija ima više pravaca:ima dobar i alat i posao, a onda počne razmišljati treba li napasti monologe ili ostati – po strani!?
PROMOTER: Pazite dobro, i obratite pažnju, časni skupe – na ove izrečene, i još podvučene grupacije, jer u protivnom neće nam pomoći ni, već davno čuveni, Lenjin, a još manje Crveni trg! Nastavite kolega, oprostite na ovu digresiju i neplaniranu upadicu…
NOVO LICE: (nastavlja) I onda se zapitam: zašto sam, veći dio dana, ljut na cijeli svijet, a onaj ostatak – deprimiran?! Zasmeta mi i ručak – kao da je loš…Kako je ONA, noć provela – pored mene?! Koliko se puta, uzaludno, preznojila, buncala tražeći ga u snu, ustajala po čašu vode…u snu mu tepala…
PROMOTER: (NAGLO USTANE) Zato mu moramo dati domaći zadatak (obraća se kolegi koji još stoji za govornicom: Slobodni ste, bili ste i više nego konstruktivni…) – da krene u reforme, inače nam ne gine bijela zastava, pa još i gore: i rukavice i nogavice o klin ćemo zakačiti! Istina, mi imamo pravo na NJEGOV integritet, NJEGOVO dostojanstvo, da bude i slobodan i solidaran u jednoj demokratskoj sredini – zato nam je taj dan odmora neophodan!
1.LICE: Znate li kakva se poruka krije iza ovih monologa?!
PROMOTER: Idite do kraja – sa objašnjenjem!
1.LICE: ONA će tražiti od NJEGA, pitanje je sata a ne dana, da vodi dijalog u više navrata, u toku samo jednoga dana: ujutru, prije i poslije ručka i večere! A, ON je već sada, kao Napoleon kada se vraćao iz Moskve…
PROMOTER: Zahvaljujem kolegi bio je vrlo sadržajan i kreativan…(učesnik se pokloni, odlazi a promoter nastavlja)Neki dan čujem radosnu vijest: Mikana zarobio krevet, morao je čekati policiju – da ga oslobode…(čuje se glas:‚‚Eh, što još neće raditi ova naša policija, i s čime se sve neće baviti!?…”) Dobro je, kažem sebi, i srećan pojurim da mu čestitam, zamišljajući kakav je to, s NJOM, bio okršaj – kada su i specijalci intervenisali?!…Gospodo, cijeli se svijet oko mene okrenuo i zamalo ne padoh u nesvijest…Mikan, kupio neku vrstu, najnovijeg, kauča i legao, i to sam, da ga isproba…Kauč ga preklopio, tako žestoko da se nije mogao osloboditi…Poslije nekog vremena jaukanja i zapomaganja, zabrinute komšije – javiše policiji…(čuje se glas:‚‚Trebali su, seronju, pustiti da izdahne!”…) Tako sam i ja pomislio! Da tragedija bude veća – prebačen je u bolnici…Odoh da ga obiđem i zveknuo sam mu šamarčinu, tako da je skliznuo sa kreveta! (aplauz i odobravanje) GLAS: ‚‚Takvi nam brljaju po obrazu …”)
1.LICE: (oštrim glasom) Ona se, mislim na monologe, uplašila jednog ovakvog seronje – kojeg je zarobio kauč!?
GLAS: Da ga je ONA zarobila, odmah bi organizovali veličanstavenu podršku – našem sokoliću, a ovako…”
2.LICE: Uplašila se NJEGA, koji sam isprobava kauč, spašava ga policija i hitna pomoć!?
NOVO LICE: Gospodo, poštovani muški rode! ON stalno negdje žuri, posebno kada je na bojnom polju!? I kada se, recimo, opustimo da predahnemo do sljedećeg nastupa, ON opet – nekud žuri!?
1.LICE: Replika! On hoće da to odradi što hitnije – mislim na Banja, a znate dobro ko je Banjo, a utakmica samo što nije počela…Dotrči, onako crven, ali već dobro zagrijan, nabaci dres i istarči na teren…Ubrzo dobije žuti, a potom i crveni karton…zaspi i zahrče u svlačionici – kao pretrenirani sportaš…(aplauaz, ali i negodovanje)
GLAS: Ništa nije bolji od kauč- seronje!
2.LICE: I pored svega monolozi se plaše!? Plaši ga se, samo zasto što izgledom liči na NJEGA! Dobro je, neka liči na NJEGA, i neka ga se plaši…(dotrčava 1.lice)
1.LICE: To je i vulkan i gejzir i zemljotres, a kad ih naljutiš – liče i na cunami!
PROMOTER: Nismo ostali bez aduta, kako neko dobacuje iz publike!
1.LICE: Kako ćemo ovu današnju građu, normalno bez određenog zaključka, jer bilo bi preuranjeno, dostaviti dotičnoj gospođici a da sve ostane: friendly city?!
PROMOTER: Časni muški rode…(malo se nakašlje) Moramo, pod hitno, uraditi ergometriju i ehokardiografiju – na odjeljenju za neintenzivnu kardiologiju, da znamo tranzicionu zonu i tolerancije i opterećenja, jer jedino se tako možemo suprostaviti jednom vulkanu, gejziru i zemljotresu, a posebno cunamiju! Ponavljam: uraditi ergometriju i ehokardiogram, jer konačno je došlo vrijeme da znamo s kojim i kakvim kapacitetom raspolažemo, jer ispred sebe imamo: vulkan, koji radi punom parom, gejzir ključa – samo tako, a zemljotres i po Merkaliju i po Rihteru…I na kraju cunami! Naš je adut: Štiti srce i štiti želudac! (aplauz i odobravanje:‚‚Bravo! Bravooo! Znamo što nam je raditi! (aplauz) Bravo!
PROMOTER: Glasanje i zaključak – odlažemo za neka bolja vremena! A sada: Voglio una donna! (želim ženu) (svi u jedan glas, tako da je zagrmilo kongresnom dvoranom), a PROMOTER NASTAVLJA: una donna bellissima… ( ponovo se zastresla kongresna dovrana)
(aplauz i odobravanje, a onda svi skupa zapjevaju internacionalu:‚‚…budi se Istok i Zapad, budi se Sjever i Jug, udarci tutnje po nama, uz druga je drug – Interna-cio-nalaaa… KRAJ PREDSTAVE I JOŠ JEDNOM:Voglio una donna! …una dona bellissima… (trese se kongresna dovrana uz pjesmu: tre- tre- trese se, tre-tre – tre se se ko u mušku čeljad dirne, ko u mušku čeljad dir-ne…)
Fotografije preuzete sa:
Prva – http://www.hramsvetogsave.com
Druga – http://zivimeshaton.wordpress.com
Džon Vejn – http://www.kurir-info.rs
Belmondo – http://2014people.com
Džems Din – http://www.artremote.com
Merilin Monro – http://www.rts.rs
Rakel Velč 1 – http://www.blic.rs
Rakel Velč 2 – http://www.haoss.org
