/MONODRAMSKO VEČE: Ljubavni, muški i ženski, jadi
(1) KNЈАZ OLUJNOG OBLAKA (m)
(2) VALJA MENI PREKO MOSTA (ž)
Muške jade, (KNJAZ OLUJNOG OBLAKA) već je objavio portal MONTENEGRINA.
Poslije (1) KNJAZA slijedi pauza i kreću jadi ženske
VALJA MENI PREKO MOSTA (2)
(SPAVAĆA SOBA, RAZBACANE KNJIGE I NOVINE – U PIDŽMI JE, ČUJE SE TRANZISTOR. USTAJE IZ KREVETA, IDE STANE ILI VRATILA SE IZ GRADA, ODLAŽE TORBICU – LJUTNJA POLAKO POPUŠTA.)
U ovo zadnje vrijeme imam samu sebe, tako da mi ne može biti dosadno…Puno toga me proganja, pa sam, između ostalog, i debelo razmišljala o samoubistvu – I to najčešće kada mi oslabi dotok krvi u mozak. Promijenio mi se i bioritam i ritam rada srca, ali to moram sama riješiti – bez doktorske pomoći! Pa i ovo što mi u horoskopu piše: Preosjetljiva na stresove…
Onda sam počela sebi postavljati ptanja oko samoubistva: koji bi to bio najatraktivniji način?! (ŠETA, UZIMA NEKI ČASOPIS – STAJE)
Prelistah sve moguće časopise i turističke vodiče i tako otkrih najpopularnija mjesta u svijetu za ovakvu vrstu namjene – kada hoćeš sebi da oduzmeš život… GOLDEN GEJT (Golden gate) i SAN FRANCISKO pretekao je EMPAJER STEJT BILDING (Empire state bilding) to njujorško veličansatveno zdanje, a onda dolazi Pariz i Ajfelov toranj)! (Uzima bočicu VODA-VODA I MALO POPIJE) U zadnje vrijeme pijem vode – sve više – mogla bih dehidrirati, prije se nego obračunam sama sa sobom… (opet malo popije)
Ko je provjeravao sreću na ovim zdanjima – ostavljao je poruku… (krene – stane – sjeda )
Sada sam duboko zamišljena oko poruke, pa tek onda kako prikupiti pare da bih stigla do Njujorka (New York), Pariza ili San Franciska!… (Ustane – šeta – staje) Dobro, pare za put – u jednom pravcu (nasmije se) prikupiću, ali što ću s porukom?! Ako bih skočila s nekog dunavskog ili savskog mosta – to je pitanje isključivo lokalnog značaja! Veliko je pitanje da li bi to objavio novosadski DNEVNIK, DANAS, VEČERNJE NOVOSTI ILI BLIC?! O televizijskim kućama da i ne govorim… (KRENE – STANE, IDE PREMA PUBLICI I STAJE) Ako bih skočila u Moraču, možda bi imalo više efekta, ali da se ne zna – da sam Crnogorka… da mojima obraz sačuvam… (trgne se, nagalo ustaje i šeta)
Poruka, poruka – pitanje je sada! Jedan ovakav, spektakularan čin treba izvesti u evropskom i svjetskom stilu (kratka stanka). Evropi i svijetu već je previše ovih silnih zlatnih medalja koje donosimo, pa bi nam mogli uvesti i sankcije (nasmije se)… Poruka ne može biti opštinska ili pokrajinska – ni slučajno! Bit će najbolje da, na jedno vrijeme, napustim liniju razgraničenja, jer nikako ne mogu smisliti poruku za jedan ovakav čin!… (trgne se)
Nedavno je jedna osoba poletjela s Golden gejta, a na majici je pisalo: 505…bio je ili bila je 505. …To je previše komplikovano – s tim brojevima, jer tu je odmah i matematika pa guši romantiku… (ŠIRI RUKE i zapjeva: ”…ala mi je večeras po volji… Ej, živote stani malo…)
Eeeeej stani malo! (KRAĆA STANKA)
Pa, zar zbog toga kenjca, hohštaplera, vagabunda, naduvanog žabca – da putujem u Njujork, San Francisko ili da se penjem na Ajfelov toranj, a to je sada nemoguće – poslije terorističkog napada na Pariz, pa bi me odveli kao teroristu… sa kartom u jednom pravcu!? A što je najgore od svega – moram, zbog njega, i poruku smisliti i ostaviti!… (KRAĆA STANKA) Zbog njega…ni ime mu više ne mogu izgovoriti, zbog njega sam potrošila i emocionalne i duhovne zalihe…potrošila sam sve što sam imala…još sam se i zadužila kod mojih prijateljica… (IDE NERVOZNO, RAZBACUJE NOVINE I KNJIGE, STAJE MALO SMIRENIJE)
Tih sam dana bila u jednoj groznoj depresiji, žestoko me tresla i više nijesam znala kako sve da izbacim iz sebe… ne mogu se zaljubiti, u stvari nemam u koga! (NAGLO USTANE I KRENE – STANE) Ili su pijanice, drogeraši, ili su zauzeti i oženjeni… (šeta, staje) Kao da me čuo dragi Bog i poslao mi Nikolu – i to s gitarom… (POPIJE MALO VODE) I Nikola krene – po mojem ukusu: “Nisam moreplovac, al’ da si daleko ko obala koja zapljuskuje najdalje more, ja bih zaplovio na sreću, radi takvog blaga…“ (kratka stanka) Romeo i Julija, 2.čin – 2. scena… „Ko ranjen nije, ranjenom se ruga“! 2.čin, 2.scena (ide, širi ruke, smije se – staje) Božji ljudi, jel’ moguće da se s nekim nađeš u istom činu i istoj sceni!? Pa, se opet zapitam: Jel’ moguće da se s nekim nađeš u istom činu i istoj sceni!? …Osjetih kako mi se sazviježđa poklapaju i daleko, visoko – između zvijezda – ispisuje se jedno ime… Nikola je postao moj život… Konačno da vidim i osjetim izlazak i zalazak sunca…
Kroz neko vrijeme, počeo se mijenjati, počeo je biti nervozan, pušio je više nego obično, pa i ja uz njega zapalim – iako me muka hvatala, čak sam i povraćala…počeo je piti, više nego obično, pa i ja po neku kap više – onako uz njega… psovao je da nema kud više, pa tako i ja… A, onda me pogodio i pokosio… zanijemila sam, izgubila moć govora (ide nervozno, stane, krene – stane) – Idem na brod! Kocka je bačena! Čuješ što ti govorim?! …
Svijet mi se okrenuo…samo sam ga blijedo gledala, mozak se smutio, jezik zapliće, pa ne znam što bih rekla, a uši zvone ili zvone… – Dva dupla vinjaka! – viknula sam… popijem ih na ex, naručim još jedan i razbijem čašu… kad je bal nek je bal, a može i maskenbal! – Idi Nikola u smokve, kao da te neko udario mokrom čarapom ili kao da si s trešnje pao! Ti i brod kao nebo i zemlja i brod ti pristaje kao piletu sisa… smijem se kao lud na brašno, kako se ono reče… A Nikola kaže kako se trese ka Rimsko carstvo pod naletima Huna i Avara, kako je potrošio i materijalne i duhovne resurse, sve ga više napada horizont bunarske žabe … Mutilo mi se u glavi i stomaku… Moguće da si u pravu, jer ti si umjetnik, dobar muzičar, ovdje si kao u nekoj baruštini, ali tek ćeš na brodu potonuti…kako vrijeme prolazi sve više plovimo, još više ronimo i tonemo – posebno mi mladi… tu je i skijanje sa svim mogućim slalomima i piruetama, sankanje i vozanje, a onda dreknem i razbijem još jednu čašu: A gdje sam ja u svemu ovome!? Mene nigdje nema!? Nisam znala da sam baš ovolika šuša, dragi moj Nikola… Ustanem, zaljuljam se i opet sjednem, pokušam opet ali ne mogu ustati… Hitno me vozi kući, onesvijestiću se – prošapućem i padnem na njega i sve ponavljam: IMT, IMT, IMT…Nikola! Ima li Mene Tamo..,Ima li Mene Tamo… Morala sam na ispumpavanje želuca i kada sam malo došla ksebi i rekla razlog, smijali su se i rekli kako sam mu trebala zveknuti dvije uz uši… (ide smije se, a onda se naglo uozbilji)
Kako si mogao, idiote jedan, nešto ovako da mi napišeš!? Daj nekome para i malo vlasti, pa češ vidjeti kakav je ka čovjek – obično kaže moj otac, a onda dodaje: “Ja sam u hroničnoj besparici i ne mogu se dokopati neke vlasti, očito nemam talenta… pa se ne zna kakav sam čovjek…” I onaj njegov smijeh koji zvoni do kraja ulice… Nedavno, u vrijeme predizborne kampanje došao kod naše komšinice Bebe – jedan „sakupljač glasova“ i Beba ga pita ima li para, kako bi platio ovaj glas, a on kaže kako nema! Dobro, Beba đavolica pita da li bi on mogao to da odradi na drugačiji način – i smije se zavodnički, a on kaže kako nije siguran. Beba se uozbiljila, a onda dreknula: “Para nemaš, tanak si i na onoj raboti, a oćeš glas!? E, ne može, jer nemaš s ničim da ga platiš!
(kratka stanka – duboko uzdahne)
Malo si zaplovio, došao do nešto para a gdje bi ti bio kraj da si došao i do malo vlasti, ali si ipak pokazao koliko si težak! Muziku si batalio, takva je bila i moja prognoza, uhvatio se pića, kocke i žena i kako kažeš za svoga prijatelja, to ime moram pročitati (uzima pismo i čita) RAŠID BIN SAND MAKUMA) – oženjen je i ima ČETIRI ŽENE! Poručuješ mi, usput me i tješiš, kako imam sreću, što ne živim u nekom Arapskom emiratu! Objasnio si mi kako si zamislio karakteristike svoje buduće žene: mora biti lijepa, dobra u krevetu, da lijepo zarađuje, dobro kuva – I da se njih ČETIRI ni slučajno ne sretnu… (duboko uzdahne) Uh, ubiću se, samo da krenem!…
Eh, kada ja počnem da pišem, a već sam pomalo i krenula! Onda ćemo vidjeti ko je (UZIMA PISMO I ČITA) RAŠID BIN SAND IL MAKUM! Vidjećemo ko ima horizont ovce koja leži – I to ona meketuša koja sama dolazi na šišanje! (GOVORI U MALO BRŽEM RITMU)
Vi…vi naduveni žabci, punjene ptice – prepelice! Samo vas treba razgolititi da se vidi koliko ste slabi i nikakvi! Samo da krenem, a krenuću – to mi je najvažniji domaći zadatak!
(UZDAHNE)
Muške ću posložiti, u to neka niko ne sumnja – sve će biti soko – jedan do drugoga… A to kako imam sreće što ne živim u Arapske Emirate – to ćemo još vidjeti – (UZIMA PISMO I ČITA) RAŠIDE moj BIN MAKUME!… (šeta – staje) Za početak slovo na kraju mog prezimena prevodim u Y (IPSILON)! Ovaj Y (IPSILON) biće moj krst!… Porušeni su mostovi jedne ljubavi, jedne promašene ljubavi…izdaja, onamo gdje sam najmanje očekivala, što je meni, nisam ni sanjala neštao ovako… Sada se ispred mene nalazi moj – novi životni Y (IPSILON- pokazuje veliko slovo)!
Ti svjetiljko burna i olujna…biće tu i poezije…proljeće neko novo zove, a srce opet iznova – I treperi i sanjari… (KRATKA STANKA)
Pokušaću i narod da uveseljavam, jer smijeh je najabolji lijek! (smije se) Neki je vladar u Srednjem vijeku naredio doktorima da po hitno izmisle način kako bi zasmijavali bolesnike, tako slično kao što radi naša Vlada…uh, oprostite, greška u koracima, moram se ugristi za jezik (ppp – pik ne važi) htjela sam reći Vlade u regionu…
A ja ću, kao za početak, krenuti s muzikom! Na koncertu ozbiljne muzike, dovest ću jedno hiljadu koka nosilja i tako počinjem jedno naučno istraživanje…Osjećam, ali to trebam i naučno dokazati, da će te melodije blagonaklono i stimulativno utjecati pa će koke nositi puno više jaja, tako i govore naši politički prvaci – kako nema života bez jaja! Otvorit ću nova radna mjesta, jer jaja će se svakodnevno prebrorjaviti i selektirati po klasama – A,B i S i uspoređivati s jajima koka koje nisu imale tu sreću da odslušaju jedan takav koncert!…
Jaje, kao simbol obnove i reprodukcije – nije slučajno ušlo u istoriju… (KRATKA STANKA, nasmije se i ide veselo – staje)
Sada bih mogla malo i zapjevati, jer ne kažem slučajno kako mi je potrebna pomoć kada se zaplačem, a pjevat mogu i sama… (PJEVA)
Prazna čaša na mom stolu, iz koje smo vino pili (TOČI VINO – KOLU)…Imala sam, ima-la sam jednu tužnu ljubav, a sad imam još tužniju uspomenu i ožiljak stari…Putuj, putuj srećo moja – noćas mi je najteže… (STANE I TRGNE SE)
Golden gejt, Empajer stejt bilding, Ajfelov toranj, dunavski, savski mostovi, a tu je i Morača – na kraju i poruka koju još nijesam smislila… Neka sve ovo pričeka, neko novo i bolje vrijeme, jer na najboljem sam putu: polagano ali sigurno izlazim iz ove, ama baš ničim izazvane, recesije oću reći depresije…(VESELO ŠIRI RUKE I ZAPJEVA – sa gitarom) „Ako se ikada budemo rastali, nekla to ne bude u proljeće, neka to ne bude u proljeće – kada se druge ljubavi rađaju, a naša nestaje… teško je gledati sve druge ljubavi kako se rađaju, a naša nestaje i neka to ne bude sa suzama i tugom… da se oprostimo od nekih stvari običnim riječima i odlutajmo bez povratka…htjela bih još puno toga da ti kažem, al’ ne umijem sada – kada te još volim… (kratka stanka) voljeti je i opasno, jer ljubav zna biti kao i droga – u početku kada si zaljubljen u stanju si euforije i potpune predanosti, a ubrzo poslije toga postaješ – ovisnik… (kratka stanka, a onda zapjeva)
Pu-tuj, pu-tuj, srećo moja – sada mi je najteže…
(TRČEĆI NAPUŠTA POZORNICU)