Piše: Vojislav B Mijušković
Član žirija za dodjelu književne nagrade „Zaloga“ za 2024. godinu, koji je radio u sastavu dr Radoje Femić, predsjednik žirija i Jelena Međedović, član žirija. Nagradu dodjeljuje najstarija Književna zajednica u Crnoj Gori „Vladimir Mijušković“.
Slavko Milić – Puškarnice vječnosti (proza)
Knjiga „Puškarnice vječnosti“ je umjetničko rukovanje fine književnosti i opore istorije. Na surom kršu crnogorskom i na bridu nemilosnom.
Vrijeme – pređašnje, onda kad je crnogorska istorija tekla manitim kanjonom. A kad nije.
U naslovnu sintagmu upredena je sva simbolika oba vremena. Kroz puškarnice se, u ono vrijeme, pucalo za odbranu i slobodu. Danas, kroz puškarnice puca pogled tamo.
Dvije su dimenzije knjige superiorne, kao na zborištu, iliti bojištu, navojštio redenik motiva.
Ponajprije zavičaj. Zavičajni sanak grije/kada muka dušu skoli/kad se plače, kad se smije/kad se voli i kad boli. Tako jednom napisah za svoj zavičajni Kunak; tako bi, vjerujem, poštovani Slavko Milić kazao za svoje Bjelice.
Savršena je Milićeva scenska kompozicija knjige. Zasio je u stolovaču svoga đeda Stevana, mudrog starine, i, uz oganj kućnog ognjišta, otisnuo u prošlost probrane misli, htjenje i znanje, popločane prosvijetljenom, svetom emocijom koju dogovaraju duša i nebo. Ostalo je stvar pera.
Naša katunska surovost života i istorije, inokoština i nemaština, krš i drača, žega i suša besputne krajine, grč i suza. Antejska snaga, slobodarski duh, biblijski moral naroda, patništvo i heroika Crnogorske – majke, žene, sestre.
Svi naši sudbinski putevi i bespuća, ratni i rijetki neratni, od zavičaja, put Skadra, Vojvodine, mnogih Odesa i nebesa. Svi naši zavežljaji nade i beznađe.
Zavidno je Milićevo poznavanje istorije. Izvornost i sugestivnost priča skoro da čitaoca pretvaraju u svoj subjekat.
U opisima, sa puškometa se da vidjeti da Milić njeguje andrićevski nerv.
Stil i jezik su biser knjige. Pripovijedanje – poput starih, mudrih glava. Jezik – autentično arhaizovan. Kao da prolazite kroz muzej dragocjenosti. Ko još ovako piše, pitam se. Spasoje Bajović, recenzent, s pravom je knjigu nazvao dragaocjeno književno svjedočanstvo.
Ova knjiga je na granici dramskih djela. Temat, radnja, ličnosti, govor – tu su. Za režiju i eksterijer pitajmo Živka Nikolića.
Dobijaće nagrade ova knjiga.
Podgorica/Nikšić
26. novembar 2024. godine Vojislav B Mijušković
/član žirija/
Vojislav B Mijušković, rođen je 1. januara 1944 godine u Kunak, Opština Nikšić. Sin Blagote i Vukosave Mijušković. Osnovnu školu završio je u Ozrinićima a srednju školu – Gimnaziju u Nikšiću. Studirao je Ekonomiju u Titogradu i Beogradu, završio je Nastavnički fakultet u Nikšiću, društveno politički rad mu je prekinuo postdiplomske studije na Fakultetu političkih nauka u Beogradu.
Njegov rad prepoznatljiv je zbog društveno – političkih funkcija. Bio je Generalni direktor lista „Pobjeda“, objavio je brojne publikacije i sarađivao sa brojnim medijama. Imao je zapažene rezultate u svom radu u Odboru direktora Lutrije Crne Gore, u Titovom fondu Crne Gore, Savezu izviđača, Crvenom Krstu, čiji je bio predsjednik. Objavio je brojne knjige, nagrađivan. Otac je Lare i Aleksandre, ima unučad.
Veliki Vojo Mijušković