Osmo izdanje festivala Wild Beauty Art završeno je 15. avgusta na Macan poljani koncertom Teodosij Spasov Wine Trija, čime je zaokružen program koji je tokom više od mjesec dana povezivao muziku, kulturnu baštinu, savremenu umjetnost, ekologiju i obrazovanje. Od prvog festivalskog programa do završnog koncerta, Žabljak i Durmitor bili su prostor susreta umjetnika iz Crne Gore, regiona, Evrope i Sjedinjenih Američkih Država, ali i publike koja je gotovo svakom programu davala posebnu energiju. Besplatni koncerti i prateći sadržaji okupili su veliki broj posjetilaca različitih generacija, a Macan poljana, Centar za kulturu, Dječiji park i drugi prostori Žabljaka postali su mjesta na kojima su se tokom ljeta susretali umjetnost i svakodnevni život.
Ljubojna je otvorila ovogodišnji etno program koncertom „Puls Balkana“, donoseći na Macan poljanu savremenu interpretaciju makedonskog muzičkog nasljeđa. Predvođenа vokalistkinjom Verom Miloševskom, sastav u kojem su nastupili Oliver Josifovski na bas gitari i pratećem vokalu, Risto Krstevski na harmonici, Mihajlo Mihajlovski na električnoj violini i Aleksandar Sekulovski na bubnjevima, spojio je tradicionalne melodije sa elementima džeza, soula, funka i savremenog zvuka. Koncert je ujedno obilježio 25 godina rada sastava, a njihova energična izvedba publici je približila muziku koja tradiciju ne tretira kao statičnu baštinu.
U nastavku etno programa nastupio je Gradski tamburaški orkestar Pljevlja sa programom „Odjeci Pljevalja“, dok su Đude donijele zvuk ženskog tradicionalnog pjevanja i nasljeđe sjevera Crne Gore. Kroz njihove nastupe festivalska scena postala je mjesto na kojem se lokalna muzička tradicija mogla čuti u novom kontekstu.
Tradicionalnoj muzici bio je posvećen i koncert „Živa baština“ Štjefana Štefa Ujkića, koji je zbog vremenskih prilika umjesto na Macanskoj poljani održan u Centru za kulturu Žabljak. Ujkić, koji se folklorom bavi od djetinjstva i decenijama istražuje i izvodi tradicionalnu muziku, predstavio je instrumente i zvuke koji pripadaju različitim slojevima muzičkog nasljeđa Crne Gore i Malesije. Njegov nastup bio je podsjećanje da baština nije samo zapis u knjigama, već znanje koje opstaje zahvaljujući ljudima koji ga uče, izvode i prenose na mlađe generacije.
Veza sa tradicijom nastavila se i izvan koncertnih prostora kroz Etno kamp dr Zlata Marjanović-Kolašin, koji je predvodio Davor Sedlarević. Učesnici kampa boravili su na području Žabljaka i Durmitora i kroz terenski rad istraživali, bilježili i dokumentovali elemente nematerijalne kulturne baštine ovog kraja. Razgovori sa kazivačima, prikupljanje pjesama i melodija i neposredan kontakt sa ljudima koji čuvaju tradiciju ovom segmentu programa daju važan istraživački profil. Tako je Festival, osim predstavljanja baštine publici, nastavio da kreira prostor i za njeno dokumentovanje i dalje proučavanje.
Sa prirodom se ovogodišnji program susreo na još jedan način, kroz land art i piktograme postavljene u durmitorskom pejzažu, a koji je osmišljen od strane tima koji čine dr Miloš Vujanović, Vuko Martinović, dr um. Milena Cvetković i lokalni kosac Aleksandar Šarović. Nastavljajući ideju započetu ranijih godina, umjetničke intervencije koristile su prirodni prostor kao mjesto izraza, povezujući savremenu vizuelnu umjetnost sa pričama, simbolima i kulturnim nasljeđem Durmitora. Piktogrami „Leteći ćilim“, „Dodir svjetova“ i „Divokoza“ postali su dio pejzaža koji je publika mogla da doživi i iz drugačije perspektive.
Važan dio festivala pripao je djeci. Ekološke radionice koje je osmislila i vodila dr Sanda Ravlić spojile su STEM pristup, prirodu i kulturnu baštinu. Kroz radionicu „Durmitorske šume-čuvari vode“ djeca su istraživala odnos šuma, tla i vode, izvodila eksperimente i pravila vlastite filtere za vodu. U realizaciji radionice učestvovao je i Borislav Jovović, generalni sekretar Saveza izviđača Crne Gore, koji se djeci pridružio kroz projekat „Jedno drvo je važno“ i inicijativu Boranka, posvećenu zaštiti i obnovi šuma.
Druga radionica otvorila je prostor za legende i kulturno nasljeđe Durmitora, povezujući priče ovog kraja sa kreativnim zadacima, istraživanjem i timskim radom. Djeca su bila raspoređena u mješovite grupe, u kojima su stariji pomagali mlađima, dok su svi zajedno rješavali izazove. Upravo je taj spoj učenja, igre i saradnje bio jedna od ključnih karakteristika ovogodišnjeg dječjeg programa.
Najviše me razveselila njihova iskrena znatiželja i način na koji su zajedno rješavali izazove. Djeca su željela biti uspješna, ali su pritom navijala jedni za druge, dijelila ideje i zajedno se veselila svakom uspješno riješenom zadatku, kazala je Sanda Ravlić.
Ekološki program tako nije ostao samo na razgovoru o zaštiti prirode, već je djeci omogućio da kroz sopstveno iskustvo razumiju procese koji se u prirodi svakodnevno odvijaju. Ideja da se priroda posmatra kao učitelj povezala je nauku sa prostorom u kojem se radionice održavaju-Durmitorom.
O svijetu iz nešto šire perspektive govorilo se i na promociji knjige „Oko svijeta“ Edina Krnića. Njegova putovanja kroz različite zemlje i kulture bila su povod za razgovor o ljudima, njihovim običajima i iskustvima koja putnik nosi sa sobom kada se vrati kući. Krnić je kroz svoje putopise nastojao da zabilježi ne samo mjesta koja je posjetio, već i ljude koje je tamo sreo.
Putovanja su me naučila da su ljudi mnogo sličniji nego što na prvi pogled izgledaju. Razlikuju nas jezici, religije, običaji i način života, ali kada upoznate ljude izbliza, shvatite da nas povezuju iste ljudske vrijednosti, dobrota, gostoprimstvo, poštovanje i želja za dostojanstvenim životom, kazao je Krnić.
Govoreći o tome kako se nakon tolikih putovanja promijenio njegov odnos prema Crnoj Gori, istakao je da tek kada upoznamo druge djelove svijeta možemo jasnije sagledati ono što imamo kod kuće.
Što sam više putovao, sve sam više shvatao koliko je Crna Gora posebna, rekao je Krnić, naglašavajući da kroz svoje putopisne emisije nastoji da publici približi i ljepote, ljude i vrijednosti svoje zemlje.
Muzički program ovogodišnjeg izdanja obuhvatio je i različite pravce savremene muzike. Megan Ecel, Lijam Ronark i Džonatan Nejtan, muzičari povezani sa Univerzitetom Kalifornije u Santa Barbari, predstavili su američki džez na Macan poljani. Njihov nastup donio je drugačiji zvuk festivalskom programu, ali i zanimljiv susret mladih muzičara sa publikom u ambijentu koji se razlikuje od koncertnih sala.
Nejtan je upravo taj spoj izdvojio kao nešto što će pamtiti.
Biti u balkanskoj zemlji, okružen ovakvim pogledima, i doživjeti da publika toliko lijepo prihvati naš nastup, to je ono što će mi ostati u sjećanju, kazao je Nejtan.
Za njega je posebno značila i mogućnost da iskustvo koje je svojevremeno dobijao od svojih mentora sada prenese mlađim muzičarima sa kojima je nastupao. Govoreći o festivalima koji okupljaju umjetnike iz različitih zemalja, istakao je da upravo takvi susreti podsjećaju koliko je ljudsko iskustvo univerzalno.
Na Macan poljani nastupio je i austrijski kvartet Alpha Trianguli, u okviru saradnje sa Ambasadom Austrije. Njihova muzika, inspirisana svemirom, otvorila je prostor za drugačije slušanje, od snažnih ritmičkih dionica do mirnijih i prozračnijih zvučnih pejzaža. Publika je koncert pratila na travi, dok su se u pozadini odvijali prizori svakodnevice, čime je granica između koncertnog prostora i prirode gotovo nestala. Muzičari su tu neposrednost doživjeli kao važan dio iskustva.
Bilo je zaista lijepo nastupati u prirodi, uz djecu koja se igraju u pozadini i publiku koja sjedi ili leži u travi. Siguran sam da to nećemo zaboraviti još dugo, poručili su članovi sastava.
Njihov odnos prema prirodi nije ostao samo na estetskom doživljaju. Govoreći o ideji da čovjek napravi korak unazad i pogleda Zemlju kao cjelinu, istakli su potrebu za većom pažnjom prema drugim ljudima, ali i prema svim oblicima života. U toj misli se susreću jedna od osnovnih tema njihovog muzičkog izraza i šira ideja ovogodišnjeg festivala, da umjetnost može otvoriti prostor za drugačije razmišljanje o svijetu u kojem živimo.
Program je zatvoren koncertom Teodosij Spasov Wine Trija, u kojem su, uz čuvenog bugarskog kavalistu Teodosija Spasova, nastupili gitarista Hristijan Cvjatkov i perkusionista Genadij Raškov. Predstavljajući lokalni tradiciju uz svjetski afirmisanog umjetnika kao što je Spasov, na sceni su se pridružile i upotpunile koncert kazivačica sa Žabljaka Milica Popović, kao i članice pjevačke grupe “Ðude” Danica Šćepanović i Jelena Miladinović, te ovom prilikom pokazali kako to zvuči kada je crnogorski i bugarski melos spoje u jednu zajedničku pjesmu. Spasov je tradicionalni kaval povezao sa džezom, improvizacijom i elementima klasične muzike, gradeći izraz u kojem se različiti muzički slojevi prirodno prepliću. Njegova muzika ima duboku vezu sa balkanskom tradicijom, ali je otvorena prema savremenim uticajima. Govoreći o tome kako tradicija može dobiti novi život, Spasov je kazao:
U početku je moja muzika bila spoj evropske klasične muzike i balkanskih melodija i intonacija. Mislim da festivali poput Wild Beauty Arta mogu mnogo da doprinesu razvoju muzike i otvaranju prostora za ovakve izraze, ali sve ipak zavisi i od samih umjetnika. Mlade generacije danas su veoma okrenute novim tehnologijama, ali među njima ima i mnogo onih koji žele da upoznaju tradicionalnu muziku i pjesme i da na njima grade nešto novo. Upravo tako nastaje autentična muzika.
Publika je završni koncert ispratila dugim aplauzom i pozivom na bis, dajući festivalskoj priči završetak koji je istovremeno pripadao tradiciji i savremenom muzičkom izrazu.
Kada se pogleda cijeli program, ovogodišnji Wild Beauty Art nije imao jednu muzičku ili umjetničku formulu. Njegova posebnost bila je u različitosti sadržaja: makedonski i crnogorski etno, tambura, tradicionalni instrumenti, američki i evropski džez, savremeni umjetnički projekti u pejzažu, dječje radionice, istraživanje kulturne baštine i putopisna priča o svijetu. Sve te različite tačke susrele su se na istom prostoru Durmitora i pred publikom svih generacija.
A upravo publika je bila važan dio tog susreta. Od djece koja su kroz radionice postavljala pitanja i rješavala zadatke, preko porodica koje su koncerte pratila na travi, do posjetilaca koji su na Žabljak dolazili baš zbog festivalskog programa, WBA je tokom ljeta stvarao atmosferu u kojoj se nije samo dolazilo na koncert, već se ostajalo, razgovaralo i dijelilo iskustvo.
Wild Beauty Art 2026 realizovan je uz generalno sponzorstvo kompanije One, podršku Crnogorske komercijalne banke i Opštine Žabljak, kao i saradnju sa Ambasadom Austrije, Savezom izviđača Crne Gore i drugim partnerima, sponzorima i prijateljima Festivala. Svi festivalski programi bili su besplatni, što je omogućilo da umjetnički i edukativni sadržaji budu dostupni širokoj publici.
Ovogodišnje izdanje Wild Beauty Arta završilo se koncertom, ali ono što ostaje nije samo posljednji aplauz. Ostaju pjesme, priče, istraženi tragovi baštine, dječja pitanja, razgovori sa umjetnicima, piktogrami u pejzažu i susreti ljudi koji su na Durmitor stigli iz različitih krajeva svijeta. I možda je upravo u tome smisao festivala – da se tokom nekoliko ljetnjih nedjelja napravi prostor u kojem priroda, umjetnost i ljudi mogu da se prepletu i iskustvo koje će sa Durmitora i iz Crne Gore ponijeti kao doživljaj vrijedan pamćenja.
Be the first to comment