Miraš Martinović
ANTIČKI GRADOVI SNOVI I SUDBINE
Antički gadovi -snovi i sudbine -naziv je nove knjige Miraša Martinovića u kojoj je oživio drevne gradove. Priča o dvadesetak istorijski poznatih gradova koji su u raznim periodima trajali na ovim prostorima-rezultat je opsesije i potrebe autora da pronikne u prošlost i pronađe niti koje je vezuju sa nama danas.
Za svaki grad pišući autentičnu priču, Martinović je pronašao originalni ključ, otvorio ga, tako da svi ovi gradovi sada, raskriljenih kapija, 
U traganju za prošlošću Crne Gore koja ima više civilizacijskih pisama ispisanih njenim licem- gradovi su me pozivali najprije imenima, kasnije svojim ostacima, bedemima, kapijama, stepeništima trgovima. Konačno i svojiom metafizikom, snovima i sudbinama- priča Miraš Martinović
To je ono za čime sam tragao godinama- prvobitno sam mislio da istražujem predjele u kojima su bili ti gradovi, ali kada sam stigao tamo, naišao sam na ostake gradova! To je nauci sve poznato, dakle ja nijesam izmislio ništa što nije naučno dokazano. Svaki grad ima ostatke zidine trgove, kapije, neki bar nekoliko kamenova- a jedan- Prapratna-rezidencijalni centar Vojislavljevića nema ni jednog kamena. Začudo je kako je taj grad nestao s lica zemlje… U ovoj knjizi ja se bavim okupljanjem razbacanog kamenja toga grada, u simoboličnom smislu. Ova knjiga i konkretno znači skupljanje krhotina stoljeća, skupllanje krhotina gradova i civilizacijskih ostataka, raznih biljega i rukopisa. U tom smislu ona se identifikuje sa Prapratnom koja oživljava u ovoj knjizi, a kroz nju oživljavaju i civilizacije na prostorima Crne Gore
Knjiga Antički gradovi/Snovi i sudbine, štampana je u Zagrebu u izdanju Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske, Matice Crnogorske i Skaner studija. Posvećena je književniku Mirku Kovaču koji je Martinoviću dao ideju da napiše knjigo o antičkim gradovima kada mu je ovaj jedno prilikom proslijedio priču o gradu Svaču, koju je bio napisao i koja je postala nukleus svih budućih priča.
-Davna duboka i dugotrajna opsesija ostvarila se u ovojh knjizi. U njoj su oživjeli davno iščeszli gradovi koji su dio naše memorije, u kojima smo mi postojali a eto i danas trajemo…zaključuje Martinović, najavljujući skori početak promocije ovog djela u Crnoj Gori i zemljama regiona.
Miraš Martinović je crnogorski stvaraoc koji je na širem prostoru EX YU prepoznatljiv po djelima sa motivima iz prošlosti u kojima oživljava daleke civilizacije, otkrivajući pri tome antiku i zaboravljene pejzaže Crne Gore. U literaturu je ušao daleke 1973. godine zajedničkom zbirkom pjesama naslovljenom Dodir ljeta, ali je pažnju čitalačke publike i književne kritike privukao naredne godine objavivši prvu samostalnu poetsku knjigu Mit o trešnji, za koju je dobio nagradu Lazar Vučković. Nakon toga, publikuje pjesničke naslove: Molitve mravu, Krugovi u pijesku, Zima sa Mandeljštamom i Tabula smaragdina, a nedavno se pojavila knjiga poezije Govor kraljeva, koja za tematsku osnovu ima istoriju barskog kraja. Pored zbirke pjesama Nevidljivi ljetopis, ovo je druga od četiri knjige najavljene tetralogije pod naslovom Neotkrivena zemlja, u koju će biti uvršteni i naslovi Govor zemlje i Govor vjekova… Svoje prvo prozno djelo, roman Jeretik, Martinović je objavio 1983. godine, a potom slijede istorijsko-metafizičke knjige: Posljednji Eshilov dan i Vavilonski mudraci. Romani naslovljeni: Putevi Prevalisa, Otvaranje Agruvijuma, Teuta i Snovi o Doklei pripadaju antičkom ciklusu o Crnoj Gori, a uskoro će im se pridružiti i knjiga Vladimir i Kosara. Djelo Putevi prevalise objavljeno je 2001. u Italiji pod naslovom Pietre di Montenegro (Kamenje Crne Gore), a roman Teuta je doživio više izdanja i po njemu je napravljena istoimena pozorišna predstava. Osim na italijanski, djela su mu prevođena i na hebrejski, albanski i turski jezik… Miraš Martinović je član Matice crnogorske i Crnogorskog PEN centra, a za svoj književni rad dobio je Oktobarsku nagradu Herceg Novog.
