U utorak, 6. 5. 2014.godine, u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu, Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske i Nakladnička kuća Fraktura organizovali su Veče posvećeno Mirku Kovaču i predstavljanje knjige VRIJEME KOJE SE UDALJAVA.
„Samo rijetkima je pošlo za rukom da prošlo vrijeme vrate. Proust je srećni izabranik, koji je kroz riječi odjelotvorio ono što je prošlo, što se rastočilo i učinilo nepovratnim. On je kroz zapise i bilježnice, postavljao svoje, Proustove znakove, koji su mi i te kako bili od pomoći, kada se otisnuo na plovidbu po beskrajnom okeanu sjećanja.
Naš prijatelj, Mirko Kovač, veliki pisac bez sumnje, uspio je da snagom svoje imaginacije, oživi štura dokumenta; ljude, godine, život, naizgled banalne trenutke, kroki portrete ljudi ili događanja, izblijedjele fotografije, podsjetnike i zapise, koje je čuvao u „venecijanskoj bilježnici“, blokovima, papirićima, fasciklima, da sve te fragmente iz života istrgnute, pretvori u fikciju, prvorazrednu literaturu. Njegove bilježnice su najednom postale zlatne, poput one Zlatne bilježnice Doris Lesing. Samo rijetkima, može poći za rukom ono što je pošlo Mirku, da od života, stvori umjetnost.- riječi su crnogorskog književnika Miraša Martinovića izgovorene na večeri posvećenoj MIRKU KOVAČU 6. 5. 2014. u velikoj dvorani Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu, kojoj su prisustvovali brojni uzvanici i gosti, zaljubljenici kovačevskog jezika, među kojima Boba Matić – Kovač Mirkova supruga, Predrag Matvejević, Veljko Bulajić, Rajko Grlić, Budimir Lončar, Ante Žužul, Drago Pilsel, Petar Gudelj…
Večer je počela, i završila, svojevrsnim iznenađenjem, stihovima Mirkovih pjesama „Molitva za intelektualce“ i „Rastanak“ koju je znalački izgovorila Milanka Bulatović.
O Mirku Kovaču i njegovom posljednjem romanu „Vrijeme koje se udovoljava“ govorili su Seid Serdarević- urednik nakladničke kuće FRAKTURA koja je i izdavač Mirkovih djela u Hrvatskoj; Ivan Lovrenović; dr. sc. Zoran Drašković, Miljenko Jergović i Miraš Martinović.
“Od svojih prvih književnih tekstova, Kovač je bio pisac koji nikada ne slijedi utabani put, čak ni vlastiti, koji iz knjige u knjigu mijenja optiku, alate i postupke”,- kazao je pisac i novinar Ivan Lovrenović, urednik prvih Kovačevih tekstova u sarajevskoj izdavačkoj kući Svjetlost i nastavio: “Volim misliti da je ta knjiga jedan njegov veliki stvaralački rizik, svjesno poduzet s potpunom odgovornošću prema vlastitom opusu, sebi kao piscu, te književnosti kao izabranoj sudbini. U njoj se događa potpuno jednačenje života i literature: kroz to ulaženje života u književnost i književnosti u život Kovač kao da cijeli svoj dotadašnji golemi književni kapital stavlja na ispit”.
Seid Serdarević, napomenuo je kako Kovač u ovom romanu “na nimalo nostalgičan način evocira epohu bivše Jugoslavije na način da vidimo kakva je ona stvarno bila, kakva je bila njezina intelektualna krema, polusvijet, te što se sve kroz Kovačev život prelamalo. Nedavno je osnovana Udruga Mirko Kovač čija je predsjednica piščeva udovica Slobodanka Matić a, kako je napomenuo Serdarević, prvi Dani Mirka Kovača bit će održani posljednji tjedan u rujnu s idejom da postanu tradicionalni i da se na njima govori ne samo o njegovom djelu i pisanju, nego o svemu onome čime se on bavio.“
Književnik Miljenko Jergović osvrnuo se na Kovačevu “doživotnu sposobnost da uči nove riječi svoga jezika a da stare trajno čuva”. “Ta briga prema riječima kao da su žive u njegovim je romanima jedina konstanta”, kazao je Jergović ističući: Mirko Kovač je bio veliki, fascinantni književni mistifikator, pisac koji je znao od svega, i najtrivijalnijih podataka na alkemijski način napraviti novi tekst kao novu stvarnost.“
O Mirkovoj spremnosti da se dijelove njegovih neobjavljenih tekstova tiskaju u „Crnogorskom glasniku“ govorio je sadašnji glavni i odgovorni urednik ovog glasila Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske i Vijeća crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba, dr. sc. Zoran Drašković ilustrirajući to tekstom iz romana „Vrijeme koje se udaljava“, objavljenim u 69. Broji Glasnika i Mirkovim riječima: «Lijepo ste složili i opremili tekst, zaista lijepo. Objavite ga kad god to Vama odgovara. Posebno mi je drago da Vam je tekst blizak, ili, ono što se kaže, „legao“. I ja volim taj tekst, on je prvo poglavlje nove knjige. Pa ćemo, Bože zdravlja, objaviti još neki ulomak u „Glasniku“, negdje pred izlazak knjige … «
Prilog: Danilo Ivezić, dipl. politolog
