Zahvalnost Albanaca kralju Nikoli 1911.

ZAHVALNOST ALBANACA KRALjU NIKOLI ZA „OČINSKO DOBROČINSTVO” 1911. GODINE
Besa za Crnu Goru

Veliki broj albanskih izbjeglica našao je utočište u Crnoj Gori tokom ustanka Albanaca protiv turske vlasti 1911. Ukazujući im gostoprimstvo, Crna Gora i kralj Nikola su stekli veliki ugled u Evropi. Ipak, izbjeglo albansko stanovništvo bilo je veliko opterećenje za ondašnje prilike. Kralj Nikola je nastavljao diplomatskim putem da obezbijedi njihov povratak na ognjišta. U tome je pomogla i Rusija koja je, na inicijativu Crne Gore, kod turskih vlasti izdejstvovala povratak albanskih izbjeglica. Ovakav postupak Crne Gore i njenog gospodara imao je odjeka i na američkom kontinentu.

Cetinjski vjesnik 27. jula 1911. prenosi:
List „Zajednica”, glasilo Hrvata i ostalih Slovena nastanjenih u Južnoj Americi, donosi ove redove: cijeli svijet gleda već odavno na najmanju balkansku državu i o njoj vodi računa, te se poštovanjem spominje ime velikog diplomate kralja Nikole I, za kojeg jedino žalimo da nije kralj koje mnogo oveće države, jer je on dokazao na prijetek slučajeva da znade mudro postupati i nametnuti se svojim autoritetom, te sve dovesti u skladu sa interesima svoga naroda. A osobitu pozornost svrstala je Crna Gora od kada je najmoćnija slovenska država Rusija, vjerna svome poslanstvu na Balkanu, ustala muški i besjedom i opomenula Tursku da je već krajnji čas da se Albanasima dade narodno živjeti i narodno razvijati se, a Crnu Goru štovati i nju nimalo dirati. Crna Gora je spremna na sve i budimo uvjereni da ako do toga dođe, da slovenski vojnik pređe granicu, neće to biti bez teških posljedica za krvoločnu Tursku i njenih štićenika.
Albanski nasljednici uputili su iz Amerike sa svoga velikoga mitinga pozdravni brzojav kralju Nikoli Prvom, kojemu bogojavljem izjavljuju u ime albanskog naroda svoju veliku zahvalnost za očinsko dobročinstvo koje ukazuje albanaškim pribjeglicama u Crnoj Gori. Brzojav svršava riječima: dok bude i jednog Arbanaša, svako će čuvati u svom srcu spomen zahvalnosti prema Crnoj Gori i njenom kralju Nikoli I”.