Željko Perović, rođen je 1952. godine u Sarajevu. Poeziju piše od osnovne škole kada je zbog iskazane ljubavi prema pisanoj riječi, pored niza pohvala i priznanja, dobio nadimak Pjesnik, koji sa današnjim radovima potvrđuje. Nakon završenog školovanja svoju radnu karijeru započinje u kancelarijama sarajevskog Energoinvesta, gdje sa uspjehom rješava postavljene radne zadatke. Jedan dio radnog vijeka proveo je na izgradnji fabrika i postrojenja širom bivše Jugoslavije. U dugogodišnjoj karijeri radio je kao tehnolog, konstruk i rukovodioc gradilišta, a kasnije, po povratku u Sarajevo, i na drugim odgovornim radnim mjestima.
Spletom ratnih okolnosti 2002 godine odlazi na rad u Švedsku gđe slobodno vrijeme provodi u prostorijama Književnom kluba „Miloš Crnjanski” čiji član ubrzo postaje. Završetkom radne karijere vraća se ostavljenoj ljubavi – poeziji. Njegove pjesme našle su mjesto u mnogim elektronskim medijima za književnost i kulturu, kao i u raznim zbornicima. Napisao je knjigu Varošina koje više nema. Radi na romanu pod radnim naslovom Dani Mladosti. Član je Udruženja pjesnika Srbije!
ODLAZAK
Kako da ponesem sve što mi treba,
Kako da ponesem dio moga neba,
Kako da ponesem raskršće mladosti moje,
Kako da ponesem moga grada boje?
A moja kesa isuviše tjesna,
A moja kesa s pravom na sve bjesna,
A moja kesa samo njima smješna.
Ostavit te moram drugima od sile,
Ostavit te moram trgam svoje žile ,
Ostavit te moram u sjaju dok blistaš,
Ostavit te moram nemoj da me pitaš.
A moja kesa isuviše tjesna,
A moja kesa s pravom na sve bjesna,
A moja kesa samo njima smješna.
Kome li je teže kad bih mogo znati,
Kome li je teže ko sad više pati,
Kome li je teže živiti u sjeni,
Kome li je teže tebi ili meni?
Rastanci su uvijek bolni, ali ne i oni kad se moranjem dešavaju, oni su želja kao u ovoj pjesmi da se život sačuva. I tako to krene, od ljubavi i sreće, do okrenutih leđa bez suza i žala, sa plasičnim kesama punim tuge u rukama! Kome li je teže kad bi mogo znati?
Kada se glas moranja u čovjeka utijeli, vodilje mu postaju strah i disciplina, a ne razum i poštovanje!