Željko Perović, rođen je 1952. godine u Sarajevu. Poeziju piše od osnovne škole kada je zbog iskazane ljubavi prema pisanoj riječi, pored niza pohvala i priznanja, dobio nadimak Pjesnik, koji sa današnjim radovima potvrđuje. Nakon završenog školovanja svoju radnu karijeru započinje u kancelarijama sarajevskog Energoinvesta, gdje sa uspjehom rješava postavljene radne zadatke. Jedan dio radnog vijeka proveo je na izgradnji fabrika i postrojenja širom bivše Jugoslavije. U dugogodišnjoj karijeri radio je kao tehnolog, konstruk i rukovodioc gradilišta, a kasnije, po povratku u Sarajevo, i na drugim odgovornim radnim mjestima.
Spletom ratnih okolnosti 2002 godine odlazi na rad u Švedsku gđe slobodno vrijeme provodi u prostorijama Književnom kluba „Miloš Crnjanski” čiji član ubrzo postaje. Završetkom radne karijere vraća se ostavljenoj ljubavi – poeziji. Njegove pjesme našle su mjesto u mnogim elektronskim medijima za književnost i kulturu, kao i u raznim zbornicima. Napisao je knjigu Varošina koje više nema. Radi na romanu pod radnim naslovom Dani Mladosti. Član je Udruženja pjesnika Srbije!
VELIKI KRUG
Umoran sam od pomisli i nadanja
I čekanja po više puta
U jednom danu,
Trošim se od uzimanja i davanja,
Grlim maštu prisvojenu.
Krenuo sam velikim krugom
Da se hodom smorim,
Iznenadnim glasom
Tugu razbudim
Da bunovna strahom
U bezdan iskoči
Kao nazvana gošća
Nestane u tamnoj noći.
Požudu mi nemoć zabranila,
Prazno tijelo već odavno
Izgubilo veze
Sa ognjištem dogorjelim,
Meni dragim, živim i neživim
Što daleko u tuđini leže,
I bez cvijeća i bez svjeća
I bez molitvenog glasa!
Be the first to comment