Zerin Murić – Izbor pjesama

O AUTORKI

Zerin Murić je rodjena 14.03.1998. godine u Istanbulu. Živi u Rožajama gdje je završila osnovnu i srednju školu. Piše poeziju od svoje desete godine.
Svoj literarni prvijenac “Na krilima duše” objavila je 2015. godine. Drugu zbirku poezije “Poljubac mjeseca” objavila je 2021. godine, Zerin je odrasla u malom, ali kulturno-istorijski bogatom gradu te je od malih nogu bila okružena knjigama, što je značajno uticalo na njen spisateljski razvoj.

Njena poezija je objavljivana u nekoliko časopisa za kulturu, književnost i nauku.
Objavljivana je u Panoramama savremene poezije Bošnjakinja Crne Gore “Lirski zinet” i ”Lirska hedija”.

Zagrljaji od kostiju

Ostala sam nijema
Pred tim slikama silnim
I sada dok gledam
To polje bijelo
Ja vidim
Kako se grle
Majke i sinovi
Očevi i ćerke

Vidim sreću i smiraj
I prve korake nerodjene djece
I domove tek izgradjene

Dok gledam tu salu
I majke koje grle
Hladne kosti
Ja čujem
Kako otac doziva sina
Kako jedan drugom trče
Da se kući zajedno vrate
I salom odzvanja grohot smijeha
Dječija graja i igra

Bilo je nekada tako

A danas majka
Na pragu čeka
Ali bez osmijeha i mira
Ćerka još uvijek
Košulje sprema
Za oca
Za brata
U nadi da se možda vrate

Čekamo i mi
I živimo
Kao sjenke
Onih kojih nema više

Da ja ne budem siroče

Vjerovao sam
Kako je moja majka
Živjela najljepšu ljubavnu priču
I da su njene bore
Poput karte iscrtane putevima sreće

I dok mi je pred očima prolazila slika
Srećne žene
Srećne porodice i toplog doma
Osjetila sam kako mu glas drhti
Dok nastavlja da govori

Vjerovao sam
Da voli mog oca
Da je ona nur njegovog života

Ali je istina bila sasvim drugačija

Moja majka je odrasla bez oca
Nikada u životu nije osjetila
Kako je to kada te neko štiti
Od surovosti života
Nepravde ljudi

Moja majka je odrasla bez oca
I nikada nije saznala
Kakav je osećaj
Kada ti otac kupi
Omiljenu haljinu sa izloga

Odrasla je bez dijela srca
Bez velike ljubavi i zaštite

Moja majka je odrasla bez oca
I zbog toga nikada nije htjela
Otići sa kućnog praga
Opraštala je sve grube riječi
I modrice mom ocu
Iz pepela neke davne ljubavi
Stvarala je novu

Na svojim leđima nosila je teret
Cijelog svijeta
Samo da ne bih i ja jednom
Postao dijete
Koje je odrastalo bez oca
Siroče u tuđim očima

Ljudi sjenke

Ovaj grad je odavno
Zagrlilo sivilo neba
I tek poneki sunčev zrak
Pojavi se poput nade
Koja živi u nama
Za neko bolje sjutra
Za ona ljepša vremena
Koja su bila tu
Koja će tek doći

I rijetki su oni
Koji u njemu istinski žive
Oni kojima se sudbina osmjehnula
Pa život grle najjačim zagrljajem
Ne želeći da pobjegnu iz svoje kože
Odavno je ovaj grad zagrlilo sivilo neba
I samo rijetki bez uzdaha i suze
Dočekaju nova jutra

Sada još jedino sretnem
Ljude sjenke

Sestru što još uvijek suzama
Kvasi svoje obraze
I bori se protiv nepravde
One koja joj oduze dio duše
Roditelje koji su svojim rukama
Sahranili svoje srce
Svoje dijete
Umjesto tople deke
Pokrili hladnom zemljom
Njih koji pokušavaju
Dosanjati davne snove
Svog brata, sina

Ovaj grad je odavno zagrlilo sivilo
Neba
Sudbine
Tek poneki sunčev zrak
Obasja ljude sjenke

Nasljednice

Svijetom koračaju
Ćerke koje su nasljednice sudbine
Svojih majki

Istim nitima
Ispisuju živote
Tek sa nekim slovom više
Ali isti broj prećutanih riječi
Da budu bolje
Da se ne kvare tišine
Muškog svijeta

Kažu da svijetom
Koračaju ženska djeca
Koja žive sudbine svojih majki
One koje od prvog daha
Nigdje ne pripadaju
Nisu ni svoje ni tuđe
One koje će imati dva doma
A zapravo će ostati beskućnice

I ja koračam istim tragovima svoje majke
Iako su moje cipele za broj manje
Neumorno stižem svaki njen trag
I onda kada se uplašim
I pomislim da je sudbina i previše teška
Ne odustajem
Jer znam da ću baš kao i moja majka
Svijetu biti znana kao dobar čovjek

Blagoslov

Nisi ti samo moja ostvarena želja
Koja je dugo bila skrivena medju dlanovima
I kazivana u dugim noćima
Dok je ostatak svijeta spavao

Ti si i molitva moje majke
Koju je skrušeno izgovarala svakoga dana
Dok je za mene trazila
Sreću i spokoj

Nije tvoj zagrljaj samo moja mirna luka
I nisi samo moj dom

Ti si sigurno utočište
Kojem me ostavlja
Moj otac

Nisi ti samo …
I više si od svega