Tekst preuzet iz “Crnogorskog glasnika”, glasila Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske i Vijeća crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba.
U 80. broju „Crnogorskog glasnika“ (mart – april 2013.), u vrijeme kada je izabran novi poglavar rimokatoličke crkve i kad smo svjedoci da se javlja nada u revitalizaciju vrline služenja narodu, donosimo neke širem čitateljstvu sigurno manje poznate podatke o papi koji je bio porijeklom iz Crne Gore i koji se možda nije odužio rodu, ali je zato zadužio svjetsku baštinu.
Kada je početkom prošle godine u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti održana tribina Kupola Svetoga Petra u Rimu, HINA je svoj kraći izvještaj sa tog skupa (objavile su ga nekolike dnevne novine) započela izjavom književnika Ivana Goluba:
„U tajnom vatikanskom arhivu sam pronašao dokumente koji svjedoče o hrvatskom podrijetlu pape Siksta V.“, rekao je Golub dodavši kako je njegov otac s hrvatske obale Jadrana otišao u Italiju.
a potom se moglo saznati i kako je u izgradnji bazilike sv. Petra u Rimu sudjelovao, osim pape Siksta V, i čuveni Lucijan Vranjanin. No, potpisnik ovih redova mora priznati kako mu je tada najviše pažnje ipak privukao iznijeti podatak da su na rekonstrukciju kupole crkve presudno utjecale „matematičke prosudbe“ Ruđera Boškovića!
Možda bi i taj članak, kao nebrojeni drugi ne manje zanimljivi tekstovi, doživio sudbinu da bude arhiviran i neumitno potisnut u sjećanju da se u jednom nedavnom razgovoru u Crnogorskom domu u Zagrebu nije čulo kako ima onih koji govore da se kuća u Crnoj Gori iz koje je potekao jedan papa kasnije prozvala kuća Papića! Tako je započelo, istina virtualno, putovanje po internetskim stranicama i još jednom su se obistinile riječi znamenitog matematičara K.F. Gausa da „nije znanje, već učenje, nije dolazak, već putovanje, ono što puni srce radošću“.
I gle, brzo se naišlo na podatak (na portalu www.katolicki-tjednik.com i potom na portalu www.matica.hr) da je još 2010. godine bila objavljena knjiga Arhitektonika pape Siksta V, čiji je autor ugledni arhitekta i povjesničar/teoretičar arhitekture Andrija Mutnjaković i jedan od učesnika pomenute tribine, kog su tvrdnje istaknutog istraživača i teoretičara urbanizma Siegfrieda Giediona da je Siksto V bio prvi moderni urbanista i da je bio dalmatinskog porijekla podstakle da:
… svoje plodne znanstvene interese usmjeri prema životu i nadasve opsežnoj građevinsko-urbanističkoj ostavštini jedinoga pape hrvatskoga podrijetla, pape Felicea Perettija, koji je svoj pontifikat odstolovao pod imenom Siksto V.
pa stoga jedno od poglavlja pomenute knjige nosi naslov Podrijetlo i bavi se papinim biografskim podacima, a o samom nastanku knjige autor je kazao:
Tijekom mojega rada na Katoličkom školskom centru Don Bosco u Žepču, uspostavljanja prijateljskih veza sa salezijancima te čestih odlazaka s njima u Rim, uz njihovu velikodušnu pomoć, nastala je ova knjiga. Iz Zagreba je ne bih mogao napisati i doći do svih potrebnih dokumenata i literature.
Međutim, naišlo se u međuvremenu i na članak Petra D. Šerovića O porijeklu pape Siksta V. (Narodna starina, br. 22, Zagreb, 1930.), koji on počinje riječima:
Fra Andrija Kačić-Miošić u svom djelu Razgovor ugodni naroda slovinskoga (I. izd. Mleci 1756.) spominje ovu dvojicu papa „slovinskog“ porijekla: „Sveti Kajo, papa od kolina Dioklecijanova, Dalmatin rodom. Papa Siksto peti, od Boke Kotorske, iz Kruševaca (pogriješno mjesto: Kruševica), Slovinac Dalmatin, kako svidoče njegova pisma, koja se u Vatikanu u Rimu nahode; ko ne viruje, neka pođe štiti“.
Interesantno je, da se i danas pripovijeda u Boki Kotorskoj, a osobito u Kruševicama, da je papa Siksto V. (1585.-1590.) bio po ocu porijeklom Kruševčanin. Kažu, da je Sikstov otac kao dijete služio u nekom katoličkom manastiru u Kotoru, gdje da je primio i katoličku vjeru. Iz Kotora ga je odveo u Italiju neki fratar … U Italiji se je ovaj dječak, pošto je odrastao, nastanio u jednom selu jakinskog (Ancona) okružja, gdje se je oženio i gdje mu se je rodio sin, koji je kasnije postao papa i nazvao se Siksto V.
i nastavlja:
Pitanje je sada, od kojega je plemena bio Siksto V.? Ima ih, koji kažu, da je pripadao plemenu Svilanovića, koje se broji među starosjedioce u Kruševicama, a od kojega ima i danas nekoliko porodica. Drugi opet hoće, da je bio porijeklom od plemena Šišića, koje je izumrlo prve polovine prošlog stoljeća, te znadu i gdje mu je bila očeva kuća.
Pripovijeda se, da je papin otac baš s toga uzeo prezime Peretti, da ga sjeća na njegovo rodno mjesto Kruševice. (U narodu se kaže, da je selo Kruševice dobilo ime po divljim kruškama, kojih je tu mnogo bilo, a kruška se u italijanskom jezi-ku kaže: pero.) Što mu je sin, kada je postanuo papa, baš odabrao ime Siksto (italij. Sisto), a ne koje drugo, kažu, da je to učinio, da bi ga potsjećalo na njegovo porijeklo od plemena Šišića.
a osim narodnog predanja navodi i riječi baroknog književnika i barskog nadbis-kupa Andrije Zmajevića iz njegovog djela Država slavna i sveta crkovnog ljetopisa:
„Sisto peti, papa, godišta 1521. u Mont’ Altu, mjestu Marke Jakinske, porodi se od ubozijeh roditelja, Slavjana oca iz Kruševice, sela u Boki od Kotora, a novske države, nedaleko od Perasta, našega mjesta, gdje i dan današnji njegova plemena Papića kuća zove se [Ovo se ima razumjeti tako, da se je kuća plemena, iz kojeg je papa potekao, kasnije po njemu prozvala Papić.] i vide se u njoj ljudi njemu prilični i u obličju i u stasu“.
kao i da mu je:
… poznato, da postoji jedna knjiga o papi Sikstu V., rukom pisana, a potiče iz čuvene u svoje doba biblioteke kontova Smecchia u Baošiću u Boki …
te na kraju zaključuje:
Vrijedno bi bilo znati, da li se i danas još čuvaju u Vatikanu ona „pisma“ pape Siksta, koja svjedoče o njegovu slavenskom porijeklu, i na koja se Kačić poziva i svakoga, ko to ne bi vjerovao, upućuje, da ih pročita i da se uvjeri.
Prema tome, u vrijeme kada će nam svi arhivi u Evropskoj Uniji biti sve dostupniji, ne treba se iznenaditi još nekim novim saznanjima o Sikstu V, a za na početku ovog priloga pomenutu radost nije li za nju dovoljno već i saznanje da je papa koji je bio graditelj Rima kao svjetske metropole (Rim će u njegovo vrijeme narasti sa 18 na sto hiljada stanovnika, biće presvođena kupola bazilike sv. Petra, formirana Vatikanska knjižnica, biće izgrađeno 10 km novih ulica, obnovljeni antički akvadukti …) još u ono vrijeme svjedočio i da je moguće nešto što mi danas zovemo pluralnim identitetom, jer po riječima P. Šerovića:
Pripovijeda se također, da je papa Siksto V., po onome, što je slušao od oca, uvijek spominjao svoje rodbine u Kruševicama. Kaže se šta više, da je pred svoju smrt zavještao dosta veliku svotu novaca, da se porazdijeli njegovoj rodbini i crkvama u Kruševicama, ali da taj novac nije bio nikada razdijeljen …
