Zoran Drašković
U traganju za značenjem jedne riječi
„Nije znanje, već učenje, nije dolazak, već putovanje,
ono što puni srce radošću.“ (K.F. Gaus)
Manje upućen, ali pažljiviji čitalac – naišavši na riječ prijeklad u prethodnom prilogu o Ćetni Jovović – vjerovatno bi se sjetio da je u pedesetom broju našeg glasnika (u ovoj istoj rubrici) objavljen izvjestan broj arhaizama iz knjige „Crnom Gorom sa uzlom na kraju rupca“ (autor knjige je Milan Brajević, a izdao je 2007.g. cetinjski „OBOD“) i zasigurno bi poželjeo da konsultuje tu osobito korisnu zbirku zaboravljenih ili manje upotrebljavanih riječi. U njoj bi pronašao da je prijeklad: starinsko ognjište, šipka na koju se naslanjaju drva. Prema tome, u pitanju može biti i ognjište i šipka! No, ako treba „umrijeti na prijeklad“, u prenesenom značenju se to može odnositi na ognjište, ali ako treba „sjesti na … prijeklad [vašijeh đedova]“ (kako se na internetu može naći da je kralj Nikola jednom prilikom poručivao Crnogorcima), sva je prilika da bi drugo značenje bilo prihvatljivije. Znatiželjniji čitalac sad bi već pomislio kako bi možda trebalo vidjeti i što piše u relevantnoj literaturi koja govori o životu uz ognjište, nekad središnje mjesto u kući. Tako bi se u knjizi „Stara crnogorska trpeza“ (autor je Vasilije Mujo Spasojević, a dostupna je na adresi www.montenegrina.net) pronašlo da je prijeklad: starinsko ognjište – uzdignuta gvozdena šipka na koju se naslanjaju drva. Ovdje je znak zareza čak zamijenjen znakom «-», koji prije upućuje da se radi o sinonimima, a uobičajeno je da se različita značenja neke riječi pri navođenju razdvajaju znakom «;»! Međutim, pišući o zbirci „Etnografsko nasljeđe Tivta“ (POBJEDA, 20. maj 2006.), gospođa Olivera Ugrin navodi kako se nekad na ognjište stavljao i „prijeklad na koji se oslanjaju drva prilikom sagorijevanja“, čime je napravljena posve jasna razlika između ta dva pojma. Da je tako slijedi i iz kjige „Pridvorani“ Danila Radojevića (opet je u pitanju montenegrina.net), gdje se govori o ognjištu „okrnjenog oboda i otučenih prijeklada“. Kako je u duhovnoj, ali i materijalnoj kulturi svih koji su živjeli „na ovim prostorima“ dolazilo do neizbježnih prožimanja, bilo je zanimljivo saznati da li se još negdje gdje se živjelo uz ognjište pominje prijeklad. I gle: kod Milovana Gavazzija se, kada govori o običajima u Hrvatskoj, može naći da badnjak „čitavu godinu služi kao prijeklad na ognjištu za naslanjanje cjepanica“. I danas nesporni jezički autoritet Mirko Deanović, u prevođenju sa hrvatskog na francuski, dao je razdvojena tumačenja za te dvije riječi (prijeklad: chenet (en pierre) i ognjište: foyer, âtre). Ipak, istraživanje mogućnosti da prijeklad bude i od kamena („en pierre“), a ne samo od gvožđa kako se dosad moglo zaključiti, predaleko bi nas odvelo … A i dalje prisutnu nedoumicu kako se na prijeklad može „sjesti“ i kako se on može koristiti „prilikom sagorijevanja“, čini se da je ipak razriješila slika (pronađena na internetu), koja potiče iz jednog mjesta u Bosni i sa koje se vidi da uz ognjište stoji pomično željezno postolje koje se može upotrijebiti u obje svrhe!
I ovdje bi trebalo stati. Potpisniku gornjih redova ostaju nada i uvjerenje: nada da je čitalac, koji je dospio do posljednje tekstualne stranice, osjetio djelić radosti u ovom traganju; i uvjerenje kako bi hvale bio vrijedan trud na formiranju elektronskog izdanja rječnika arhaizama (po uzoru na takvo izdanje prezimena na montenegrina.net), koji bi se stalno dopunjavao novim-starim riječima, ali i slikama manje poznatih predmeta iz naše materijalne baštine (u Crnoj Gori sigurno još postoje prijekladi, čije bi fotografije doprinijele očuvanju uspomena na jedno vrijeme koje lagano blijedi i umiče).
Tekst objavljen u «Crnogorskom glasniku» br. 56.
