Sve fotografije u ovom prilogu su zaštićene i ne smiju se u bilo kom obliku kopirati ili koristiti na drugim mjestima, osim uz izričito odobrenje autora.
Podgorica – mart, 2011.
Kic “Budo Tomović”, sredinom marta ove godine, priredio je u Podgorici samostalnu izložbu fotografa Zorana Fatića. Izložbu je otvorio Slobodan Bobo Slovinić, slikar i likovni kritičar. Otvarajući izložbu Slobodan Slovinić je govorio o stvaralaštvu Zorana Fatića. Napisao je i kritički osvrt na njegov rad u dnevnom listu “Vijesti”.
U želji da vam što potpunije predstavimo rad Zorana Fatića, koristili smo djelove govora Slobodana Slovinića sa otvaranja izložbe i djelove iz kritičkog osvrta u dnevnom listu “Vijesti”, kao i dio fotografija Zorana Fatića koje su bile u okviru pomenute izložbe. Zahvaljujemo se gospodinu Slobodanu Sloviniću na dopuštenju da u ovom prilogu prenesemo sadržaje koje je on pripremio za otvaranje izložbe kao i za kritički osvrt u dnevnom listu “Vijesti”.
Zoran Fatić je rođen 1960. u Doboju, a od 1964, živi i radi Podgorici. Završio je Srednju hemijsku školu, a zatim stručne kurseve za tonskog snimatelja i kamermana. Svojim foto-aparatom “Zenit” i crno-bijelom fotografijom, počeo je da se bavi veoma rano, davne 1975. Uporedo radi na muzici, stiče (1978) status crnogorskog disk-džokeja, angažovan je širom Ex-YU prostora. Otvorio je (1977) Audio-studio, zatim (1987) Video-studio, a zatim (1985) Videoteku. Sada stvara u svom digitalnom TV-studiju “Vizija” u Podgorici. Kroz profesionalno-stručni angažman, upoznao je mnogo umjetnika, slikara, vajara, književnika, pjesnika, i od njih zavrijedio brojne posvete i zahvalnice, a dobio je i više društvenih nagrada, diploma i stručnih priznanja. Dugo je radio audio i video emisije koje su prezentirane na RTCG, realizovao je brojne video-projekte, među kojima reklame, spotove i dokumentarne priloge. Snimajući kamerom i foto-aparatom, obišao je mnoge crnogorske krajeve i zabilježio brojne njene živopisnosti. Snimio je na desetine metara flmske trake, ostvario na stotine sati video-zapisa i realizovao na hiljade fotografskih snimaka.
Poput nekih snimatelja i fotografa, i Fatić je strastveni zaljubljenik, zapravo veliki “tragač” i neumorni “lovac” na lijep i neobičan motiv, koji je suštinski, sam sobom, svojom pojavnošću, specifičan. Velika energija usmjerena je prema uočenoj atributivnosti i munjevitoj foto-egzekuciji. Ako se ovom pristupu doda registrovanje aktuelnih događanja, snimanje karakterističnih fizionomija, originalnih likova, brojnih životinjskih i biljnih egzemplara, arhitektonsko-urbanih, uglađenih ili devastiranih cjelina, snimateljsko-globalni foto-krug, naizgled bi se mogao zatvoriti.
Međutim, Zoran Fatić, naprosto intuitivno osjeća da se tu krug apsolutno ne može i ne smije zatvoriti. Fatić kao istinski i veliki zaljubljenik prirode i otvorenih prostora, osobito u posljednje vrijeme, posebnu pažnju usmjerava prema širokim foto-prizorima, istražujući estetiku ambijentalnih vrijednosti. On pronalazi svoju paradigmatiku u produbljenim, dalekim vizurama koje mu pružaju velike i mirne vode Skadarskog jezera, bujna vegetacija i očuvana priroda.
U dramatičnom spoju nebeskog svoda, okolnih brda i pulsirajućih vodenih prostranstava, Fatić otkriva da mu često neki konkretni reperni atributi, naprosto remete iskonski mir, kompozicionu skladnost, koloritnu harmoničnost i opštu atmosferu prizora. No, katkada kao nepopravljivi lovac na motivsku predmetnost, nije u stanju da odoli starom ribarskom čunu, urušenom kućištu, raspukloj kapiji, dotrajalom zidu. Svjesan je Fatić da je ta vizuelna, romantično-poetska komponenta, često u stanju da neutrališe ostale bitne vrijednosti foto-eksplikata, ali, teško je odoljeti starim izazovima.
Pored najvrednije i najbrojnije kolekcije fotosa koje je ostvario na ogromnim skadarskim prostranstvima, izuzetno je vrijedan i fotografski set realizovan na vodotokovima rijeke Cijevne. Fatić sa izvanrednim osjećajem za makro snimak, fotografski registruje eksplicitne kontraste između sivo-zelenih stijena i smaragdno-modrih slapova. Suženi kadrovi strukturnih sklopova, djeluju gotovo nestvarno i potpuno apstraktno. Upravo, te foto-kadrove, izrazito karakterišu neke likovne komponente, besprekoran kompozicioni sklad, harmoniziran kolorit i razvijena valerska skala.
U ovoj selektivnoj pejzažnoj eksplikaciji, osim posebno istaknutih kolekcija, treba istaći manje fotografske setove, koje formiraju kadrovi sa crnogorskog primorja i iz sjevernog dijela Crne Gore. Posebno su specifični, estetski interesantni i likovno vrijedni detalji iz crnogorskih pećina, koji neodoljivo podsjećaju na enformelne likovne eksplikate.
Kada se u aktuelnom fokusu nađu izložbe foto-kolekcija, naprosto ne mogu a da ne spomenem neke legendarne crnogorske fotografske majstore, koji nažalost više nijesu među nama. Tu je prije svih, nezaboravni hroničar svog vremena Milan Pešić, fotograf i dokumentarista Jovo Marić, dosljedan i neumoran foto-žurnalist Aleksandar Tomašević, potvrđeni foto-majstor Svetolik Đuranović, foto-zanesenjak aktuelnih zbivanja Miodrag Ilić, zvani Tuč, istinski foto zaljubljenik i veliki profesionalac Vojo Radonjić. Njihovo stvaralaštvo i značajna iskustva mnogih drugih, bili su odista solidan fundament za uspiješnu foto-nadgradnju i specifičan kontinuitet.
Zoran Fatić je čitav svoj 35-to godišnji radni angažman entuzijastički posvetio audio-video produkciji i fotografskom stvaralaštvu. To što je njegova prva samostalna izložba fotografija postala aktuelna tek sada, nakon toliko dugog vremena, jeste činjenica da je riječ o vrlo skromnom čovjeku, ogromnih energetskih potencijala, velikom zanesenjaku, koji svoje istraživačke foto-frustracije najčešće liječi verbalistički u intimnom okruženju, bez velike patetike i samo-reklamerstva.
