11. 02. 2016.
Poštovani pośetioci, ovih dana je iz štampe izašla knjiga aforizama, epigrama, haiku aforizama “Niz jezik se oklizujući” Zorana Raonića. Zahvaljujemo se gospodinu Raoniću koji je omogućio da knjigu objavimo integralno.
Objavljivanje sadržaja na našem portalu ima potpuno neprofitni karakter i služe isključivo u edukativne svrhe. Zabranjeno je preuzimanje knjige “Niz jezik se oklizujući” sa našeg portala i njeno dalje reprodukovanje u drugim medijima bez odobrenja autora.
O AUTORU
Zoran Raonić je rođen 19. marta 1956. godine u Đurđevića Tari. Živi u Tari i u Pljevljima.
Piše poeziju, haiku, prozu, eseje, satiru. Bavi se sakupljanjem narodnih umotvorina. Autor je sljedećih knjiga: Vilino kolo (poezija), MRZ Pljevlja 1995. godine; Četiri mijene (haiku), MRZ Pljevlja, 1996; Dioba vatre (poezija), MRZ Pljevlja, 1997; Drugi krug vatre (poezija), Narodna knjiga, Beograd, 1998; Mjesec u krilu (haiku), Svitak, Požega, 2000; Iza brane (pjesme), Obod, Cetinje, 2001; Oko pjesme (pjesme), Svitak, Požega – Dalma Pljevlja 2007, drugo, prošireno izdanje 2011. godine; i Neko doba (pjesme), Matična biblioteka „Ljubomir Nenadović“, Valjevo, 2009. Objavio je knjigu najkraćih priča Behar u zmijarniku, Alma, Beograd, 2009. godine, kao i monografiju Tara i Tarani, koautorstvo sa dr Vukajlom Mišom Gluščevićem, Istorijski institut Crne Gore, Podgorica, 2014. godine. U pripremi mu je Zbornik iz Taranovine (priče), Tako se priča (Izbor narodnih umotvorina Tare i Potarja) i Na vrh nosa (poezija).
Raonić je sarađivao i sarađuje sa preko 70 listova, revija i časopisa, a zastupljen u mnogobrojnim zbornicima, zajedničkim knjigama, hrestomatijama. Ima ga i u tridesetak antologija, od kojih su posebno značajne antologije svjetske haiku poezije na francuskom, engleskom, grčkom, ruskom i srpskom jeziku. Poezija mu je prevođena na engleski, grčki, ruski, njemački, španski, makedonski i bugarski jezik, a haiku i na još petnaestak jezika. Za poeziju je dobio niz nagrada i priznanja, među kojima su i Zlatna struna, na Festivalu poezije Smederevska pesnička jesen, 2007. godine, Nagrada „Stevan Sredojević Polimski“, nagrada Najljepša pjesma Sopotnice, nagrada Društva za borbu protiv pušenja, a dobitnik je Nagrade za idiličnu poeziju (Za pjesmu Kako je građen Most na Tari), časopisa Yellow Moon, na Novom Zelandu. Dobitnik je Povelje za njegovanje jezika književnog, književnih novina Svitak kao i nagrade AUTOR SA OTISKOM, sarajevskog časopisa Diogen pro kultura, za 2012. godinu. Za haiku poeziju je dobio niz regionalnih i svjetskih priznanja, među kojima je nagrada za haiku niz na Festivalu haiku poezije u Odžacima i nagrada za haiku godine časopisa „KO“ u Japanu i nagrade KOMASAKURA, takođe u Japanu. Dobitnik je druge nagrade časopisa AKT za najkraću priču, Treće nagrade „Milutin Uskoković“ za pripovijetku, a za satiričnu priču mu je pripalo Kočićevo satirično pero, kao i Banatsko pero, za aforizme.
Zoran Raonić je učesnik brojnih književnih manifestacija: Festival poezije Smederevska pesnička jesen, Pjesnička riječ na izvoru Pive, Durmitorski pjesnički vijenac, Plavski književni susreti, Slovo sa Lima, Književni sisreti u Sjenici, Na pola puta, Pjesnički Maraton Bijela – Herceg Novi, Rudnička vrela u Gornjem Milanovcu, Tara bez granica – Šćepan Polje, Haiku festival u Odžacima, Dani humora i satire „Vuko Bezarević“, Zavičajni susreti pisaca u Pljevljima, Beogradu, Kotoru, Podgorici, Herceg Novom, Zavičajni susreti humorista i satiričara u Pljevljima i u Beogradu. Učestvovao je i na oko 150 književnih večeri, promocija i raznih drugih programa, u mnogim mjestima. Autorske književne večeri je imao u Pljevljima (MRZ-Dalma), Priboju (Dom kulture i Gimnazija) i u Beogradu (Kuća Đure Jakšića u Skadarliji). Dugogodišnji je član Savjeta manifestacije Dani Vuka Bezarevića, a bio je i član žirija za nagrade „Vuko Bezarević“ i „Tipar“.
Aforizmi su mu objavljivani u mnogim listovima i novinama: Jež, Žulj, Pobjeda, Republika, Danas, Osten (na makedonskom), Minimaksimus i sl, a zastupljen je u Antologiji crnogorskog aforizma Rijetke čestice, u Antologiji balkanskog aforizma, na našem i makedonskom jeziku (u Beogradu i Skoplju), Biseri balkanskog aforizma (Beograd), Našite prijateli (Skoplje), Antologija aforizama i aforističara (Sarajevo), itd. Aforizmi su mu prevođeni na više stranih jezika. Zastupljen je u Antologiji crnogorskog epigrama Nezvanična verzija, dok mu je haiku uvršten u više desetina antologija i prevedan na 17 jezika.
Oko 50 književnih stručnjaka i stvaralaca bavilo se Raonićevim djelom. Sam je napisao veći broj eseja, recenzija i prikaza o pojedinim piscima, djelima i knjigama, pogotovo onim haiku žanra.
Zoran Raonić je pisac dvostrukog nadahnuća – pesnik lirskog osećanja sveta i žestok satiričar. Njegove pesničke knjige su u znaku senzibilne i meditativne lirike, a aforizmi su mu u znaku žestoke kritike aktuelnog društvenog stanja, pre svega politike kao glavnog kreatora naše nevesele sudbine. Kao da je reč o dva bića istog lica.
(Izvod iz recenzije Vitomira Vite Teofilovića)
KOMPLETAN SADRŽAJ MOŽETE PROČITATI
AKO KLIKNETE NA NASLOVNU STRANU KNJIGE
