Pjesma Infinity autorov je mali hommage velikom Albertu Ajnštajnu. Nakon nekoliko rečenica o autoru (koji je naš stalni saradnik i čije ste stvaralaštvo imali prilike da upoznate preko našeg portala), objavljujemo pjesmu Infinity.
«ZORKO POPOVIĆ pseudonim je jednog od onih koji su uvršćeni u ediciju «Ko je ko u dijaspori Crne Gore – nauka». Rođen je dovoljno davno da upamti prve poratne demonstracije na kojima se uzvikivalo: «Zona A, zona B – biće naše obadve!». Bio je dovoljno dobar učenik da dobije Vukovu nagradu, ali ne i dovoljno dobar omladinac da bi nominaciju za Majsku nagradu proslavio na ručku u Belom dvoru. Bio je u Velikom hemijskom amfiteatru PMF u Beogradu svjedok kako se parola «Dole crvena buržoazija!» rastače i razvlači u kozaračko kolo, ali nije odustao od principa studentskog proljeća: «Budimo realni, zahtjevajmo [ali od sebe!] nemoguće!». Magistarski rad mu je, kako je rečeno u prijedlogu za dodjelu Oktobarske nagrade Beograda, bio toliko dobar da «prevazilazi uobičajeni nivo magistarske teze, a u pojedinim elementima i doktorske disertacije u svojoj oblasti», ali nije bio dovoljno dobar da tu nagradu i dobije. No, stigao je da doktorira na vrijeme kako bi mu zvanje «vrijedilo» na teritoriji bivše države, a stigao je i do zvanja naučnog savjetnika, ali je pritom – kako je to o njemu napisao jedan od najuglednijih Crnogoraca u Hrvatskoj – «na najgrublji način morao iskusiti da ni u proteklim ratnim vrtlozima nikakva znanost ne može biti ΄au-dessus de la mêlée΄».
INFINITY
Ako počne napad “sajber”
Pomoći će samo “rajber”!
Sakriješ se u “šekret” –
Nije li to cijeli svijet?
Zamandališ dobro vrata
Ne puštaš ni svoga brata!
Crvotočni put kroz vrijeme
Rješiće ti sve dileme!
Prenijeće tvoju “šupu”
Kroz kosmičku crnu rupu,
Da ti dođeš s druge strane,
Da sve gledaš natenane
I prihvatiš sudbu hudu –
Predskazanu al’ zaludu!
Novosadski slavni zet
Davno reče baš za pet:
“Relativno jeste sve,
Samo ljudska glupost ne!”
Apsolutno ona šeta
S kraja´na´kraj ovog svijeta!
Nema otkud ne izviri –
Od toga se kosmos širi!
A kada se sve raspukne
Neće imat’ ko da hukne,
Da ostavi u amanet:
“Gdje potonja bi nam pamet?”.
Be the first to comment