STREPNJA
Uputit’ ti pismo ono prošlo
Nije mi bilo lako došlo!
Od čega strepjeh da je jasno
Reći ću sada sasvim glasno:
Pokušaj svaki sklapanja rime
Nosi sa sobom i puno “zime”!
Jer u čuvenoj lirike zbirci
U kojoj nijesu mnogi “svirci”
I Šantiću ulaz umal’ se “smr’ko”
Što za Eminom bolan je “crk’o”!
Ejvala tako i ja bih zdvojan
Ma tako isto bijah i trojan
Da li da rabim skaradne riječi,
Da li se tome baš iko priječi?
No Radović uzor bi mi Duško
Jer on u svemu bijaše muško
I tako jednom prilikom reče
Bez brige da l’ će iki da niječe:
“Pa izvadim jedan kar
Idem u grad kod lekar!”
Te i ja stisnuh, neću da prezam
Pa ipak “složih” i riječ “zezam”!
Be the first to comment