Što ne boli – to nije život,
što ne prolazi – to nije sreća.
Ivo Andrić: Znakovi pored puta
S R E Ć A
Ako misliš da je sreća
Pronađena s novcem vreća,
Ako tražiš nekim tragom
Dalek otok prepun blagom,
Ako misliš sreće kvota
Da je suma novca s lota –
Uzalud ti takav trud!
Tražiš sreću uzalud!
Jer da može da se nađe
Zvala bi se nađom rađe!
Jer sreća se mora sresti,
Put k njoj će ti sudba splesti!
I kad pitaš: Je li i’đe?
Iznenada ona priđe!
Prepoznaš je u dva oka
Zagonetna i duboka
Spremna s tobom dijelit’ jutra
Neizvjesna čekat’ sjutra
Slušat’ djece miran san
Kad spokojan mine dan
I dočekat’ pravu radost –
Unučića prvu mladost!
A s tri vranca kad odjezde
Put daleke neke zvijezde
Kočije što sve nas nose
Kad životne nesta rose
Tad ispunit’ mi je glavno
Obećanje dato davno
Unucima svima trima
Da kad dođe moja zima
Sa te zvijezde njih ću gledat’,
A zavjet im ovaj predat’:
Ko s kim ima dijelit’ sreću
Nek ne traži sreću veću!
Be the first to comment