Zorko Popović – „Rapsodija u plavom“


rapsodija (grč. ρψωδί), u antičkoj Grčkoj, odlomak ili pojedino pjevanje epa što bi ih prigodom svečanih skupova rapsod recitirao povišenim, svečanim tonom bez instrumentalne pratnje. Danas podrazumijeva djelo ili odlomak labave strukture koji izražava ekstatičnu ili nekontroliranu emociju. (www.enciklopedija.hr)


RAPSODIJA U PLAVOM

Popadiji jednoj
Ime ja pozabih,
Ne i njene riječi
Pa da umro sad bih!

Iz Rastoka bješe
-Ako nemam krivo? –
Gdje plavetne šljive
Čine more živo!

Sa susjedom jednom
-K’o sad da se čuje? –
Suđeno joj bilo
Da se stalno “fsuje”!

Bile su to godine
Četrdeset pozne
Kad je bilo UNRE,
Al’ bogme i OZNE!

Stizala su jaja,
Stiz’o žuti sir
I mlijeko u prahu
Da se čini pir!

Al’ kad prorijediše
“Praškasti” paketi
Popadija riješi
Da se malo sveti,

Pa susjedi svojoj
Preko plota reče
Kakva će “ponuda”
Odsad da im “teče”:

“Truman vam je dragi
dosad slao jaja … “,
Pa dovrši poruku
Kojoj svak’ zna kraja.

I susjedi svojoj
-Odanoj poretku! –
“Pokaza” što im
Slijedi napošljetku!

Al’ uskoro eto
Popadiji bijede –
Komšijska joj djeca
Bunar unerede!!!

Kad susjedi unučad
Zbog tog čina “prozva”
Ova se od bruke
Ipak brzo dozva.

Reče puna poze:
-Da l’ na zavid sviju? –
“Znaš da su to đeca
Od vojvoda dviju?!”

Popadija susjedi
Tada uze “mjeru”:
“E neka ih onda!
Slobodno! Nek’ seru!!!”.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


12 + one =