Kad bi stariji imali volje i vremena da posvete malo pažnje djeci i omladini, vezali bi ih za sebe tvrdom ljubavlju i lakše bi ih usmjeravali: vjerovali bi im na ljubav i stavljali bi se pod zaštitu njihova povjerenja. Na žalost stariji nemaju ni volje ni vremena i ispuštaju šansu da lako utiču na mlade.
Meša Selimović
TVRĐAVA
Gradili smo velju tvrđu
Ravnu onoj i na Srđu!
Tri sadismo zrna graška –
Da s’ unučad veru ‘baška!
Da uz tvrđu, uz zidine
Lako krenu u visine!
U najvišoj kuli zamka
Tražila se spasa slamka:
Skrivali smo tu princezu
Od zle vile na potezu
Što poželje da joj dan
Pretvori u dugi san!
Čula se i strašna graja –
Ganjali smo jednog zmaja!
Budućnost mu nije lijepa –
Ostade bez pola repa!
I da znate – nije varka ! –
Iskoči i jedna šarka!
Brzo se pod kamen skrila,
Pa opasna nije bila!
Sačuvasmo gradska vrata
Od najezde brojnih tat’a!
Proljevasmo na njih smolu
Da strah nađu u svom bolu!
Čegrtaljkom praveć’ kruge
Branili smo grad od kuge!
Vikali smo: “Diži most!!!” –
Nezvan nam se bliži gost???
A potom smo most spustili
Jer su dragi gosti bili:
Sve žongleri i pajaci
I veseli vilenjaci …
Bilo ih je tma i tušta –
Za svačiju dušu gušta!
Zamišljasmo da nam vranac
Preskakuje vanjski šanac!
Da jezdimo do turnira
Gdje se prvi vitez bira!
…
Ah kakav je turnir bio –
Dobro ih je izmorio!
Polegaše k’o po špagi
Unučići naši dragi!
To čekaše njina baka –
Iznese im čuda svaka:
Primamljive salčiće,
zobene kolačiće
I još vruće kroasane
Što se jedu natenane,
Pa bureka male role
Što unuci najveć vole
I uz to – zbog zdravlja nužnog –
Cijeđen sok od voća južnog!
A samo bi zloban rek’o:
“Gdje je tu od ‘tice mlijeko?”!
Be the first to comment