Roman „Krave gospodina Burbur“ belgijskog autora Nikolasa Hanota, otvorio je treći dan VIII Internacionalnog sajma knjiga u Bemax areni.
Autor, koji je veći dio života proveo na Balkanu, je na promociji istakao da je oduvijek bio privučen kulturom ex-Yu prostora, te da osjeća pripadnost ovom dijelu Evrope. A sama ideja koja stoji iza ovog romana, više je nego zanimljiva.
„Prva ideja je šta bi se desilo ako bi u nekoj zemlji imali predsjednika, autokratu, koji će u svojim odlukama biti toliko jak da će kao pojedinac promijeniti mišljenje kolektiva, i to je upravo lik gospodina Burbura u knjizi. On je seljak koji živi u izmišljenoj evropskoj zemlji, koji priča jednim čudnim dijalektom, žargonom, koji sam ja izmislio. Zašto se baš zove Burbur, ima puno objašnjenja, između ostalog i arhaični dalmatinski izraz berber. Bur takođe znači i puter, a krave se inače pominju u izrazu za nekog ko puno priča“, pojasnio je Hanot. Autorov junak živi na granici, dok se njegove dvije posljednje krave nalaze iza granice, tako da su praktično u inostranstvu, dodaje on.
„Predsjednik donosi glavne ideje, pokušava promijeniti široke narodne mase što je u ljudskoj egzistenciji odlika apsurda. U ovom romanu se razvija mladi, novi poredak koji se buni protiv svega ovoga, i to kroz lik Mire“, kazao je književnik iz Belgije.
Veliki broj, mahom mlade publike, okupio je legendarni italijanski strip autor Paolo Bacilieri. A svoje zadovoljstvo ovom promocijom izrazila je i ambasadorka Italije u Crnoj Gori, Andreina Marsela.
“Jako mi je drago što u publici vidim ovoliko mladih ljudi, i posebno sam uzbuđena zbog ovog gostovanja, sjajan odabir autora, riječ je o velikom umjetniku. Neosporno je da je za svakog autora presudno iskustvo, ali umjetnički talenat i talenat za pisanje su ono što ih posebno odvaja od drugih. Moja dva velika zadovoljstva su strip i enigmatika. I dok se enigmatika mijenja na nedeljnom nivou, stripovi ostaju sa nama čitav život, nikada se ne zaboravljaju”, kazala je na predstavljanju Marsela.
Riječ je o jednom od najznačajnijih autora, koji crta likove kao što su Napoleone, Jan Diks, Dampir i Dilan Dog. On je jedan od onih umjetnika koji su iz alternativnog prešli u mejnstrim strip, radeći sa najvećim italijanskim izdavačem Serđom Bonelijem, podsjetio je organizator HSF-a Jovan Subotić.
Umjetnik, koji je nedavno gostovao na Hercegnovskom strip festivalu, otkrio je da se rado vratio u našu zemlju, gdje je jako lijepo prihvaćen, ali i pojasnio korelaciju između njegovog “privatnog” rada kao autora grafičkih romana i posla sa Bonellijem i Dolan Dogom.
“Ne postoji prije i kasnije ni klasifikacija zasluga. Sudbina mi je bila takva, prva stvar obogaćuje sledeću. Teško je odabrati, volim da radim stripove sa kojima sam rastao i paralelno volim da radim više stvari”, kazao je on.
Potvrđuje da postoji veza između različitih likova koje radi.
“Kada radim sa određenim likom treba da postanem prijatelj sa njim, baš kao i čitaoci. To je potreba, moram poznavati lik, šta mu se sviđa, šta ne sviđa, odatle kreće i crtež. To je u suštini, rekao bih, i najbitnija stvar u ovom poslu, poznavati lik”, ocijenio je Bacilieri.
Nakon toga predstavljen je roman „Turčin šahista“ Aleksandra Šurbatovića u izdanju Blum izdavaštva.
Roman je zasnovan na istorijskim činjenicama i istinitim događajima u doba prosvjetiteljstva i racionalizma u Evropi, ali sa druge strane autor je unio onu dozu fikcije koje će nas zapravo povezati sa našim vremenom i pitanjima naše egzistencije i života danas. Turčin šahista je jedan neobičan aparat, prva šahovska mašina napravljena, i ona je zapravo glavni junak romana, vrsta pripovjedača.
„Ključno pitanje našeg vremena – koji je krajnji domet vještačke inteligencije, meni je poetično, ne naučno. Nikada nismo imali ideju da bi bilo šta drugo, osim božanskog moglo da zamijeni čovjeka. Sa razvojem vještačke inteligencije postajemo svjesniji da je to pitanje logično i mene je u skladu sa tim zanimalo šta živo biće čini živim, da li je to duh, ili tijelo, ili oboje. Ako ga čini samo tijelo, onda duša nije primarna kod čovjeka, a ako ga čini duh, onda vještačka inteligencija ima predispozicije da je jednog danas smatramo živom. Radnja čitavog romana zasnovana je na toj kalkulaciji, taj Turčin šahista vremenom počinje da dobija dušu, ali ne i tijelo i onda se pitamo da li je on živo biće ili nije“, kazao je o romanu autor.
Be the first to comment