Intervju sa Senadom Đešević

Poštovani pośetioci, objavljujemo intervju sa prof. Senadom Đešević. Intervju je uradila novinarka Svetlana Peruničić, za septembarski broj magazina Gracija (broj 216), 2023. godine. Fotografije korišćene u prilogu, dijelom je uradila fotografkinja Liridona-Dona Ciriković, a dio je iz porodične arhive gosp. Đešević.

Odavno ste crnogorskoj javnosti, a i šire, poznati kao vrstan pedagog, omiljena nastavnica, koja sa svojim učenicima gradi drugačiji odnos, učite ih ne samo maternjem jeziku već i humanizmu, empatiji, nastojite da iz srednje škole izađu sa zrelijim pogledima na život. Odakle Vam tolika snaga i želja da ih učite najboljim ljudskim osobinama?

Nastavnici su ključni akteri u obrazovanju i često imaju duboko ukorijenjenu želju da osposobe učenike za uspjeh u životu. Snaga i želja da od učenika stvorim čovjeka proizlazi iz uvjerenja o važnosti obrazovanja za društvo. Motivisana željom da vidim napredak svojih učenika, pomažem im da postanu samostalni, odgovorni i obrazovani građani. Inspirišem ih, prenosim znanje i vještine, razvijam kritičko razmišljanje i usađujem visokomoralne vrijednosti kako bi ih osposobila da doprinose društvu. Posvećenošću otkrivam njihova interesovanja, entuzijazam, uspostavljam duboke veze, pratim njihov napredak. Rad na profesionalnom usavršavaju i praćenju najnovijih pedagoških metoda, timski rad, podrška kolega i školskog sistema dodatno me podstiču da ih osposobljavam za život.

Kojim se principima vodite u svom radu?

U svojoj profesionalnoj praksi nastavnik se vodi određenim principima i pedagoškim vrijednostima. Osnovni princip kojim se vodim jeste prilagođavanje nastave potrebama i sposobnostima svakog učenika. Na taj način pružam podršku svim učenicima, bez obzira na njihove razlike. Podstičem ih da aktivno učestvuju i istražuju gradivo, strukturiram nastavu tako da bude jasna i dobro planirana, vršim evaluaciju gdje će se redovno procjenjivati napredak učenika i pružiti povratna informacija o unapređenju, razmišljam analitički, poštujem profesionalne standarde i etičke kodekse. Pridržavajući se ovih principa stvaram pozitivno okruženje za učenje i podržavam obrazovni i emocionalni razvoj učenika.

Vlasnica ste titule ambasadora najboljih nastavnika u regionu. Vaš rad s učenicima, kako u učionici tako i van nje, prepoznat je i u svijetu, pa ste u Indiji bili jedna od dobitnica nagrade Global Teacher Awards, za najboljeg nastavnika svijeta. Između ostalog, dobitnica ste nagrade Fonda za kvalitet, koju dodjeljuje Ministarstvo prosvjete Crne Gore, 2018, 2019. i 2020. godine, titule najbolji nastavnik bivše Jugoslavije, 2019. godine… Koliko Vam takve vrste priznanja znače?

Nikada nijesam radila da bih dobila nagradu. Svakako da priznanja u obrazovanju imaju značajnu ulogu i mnogo uticaja, ali nijesu presudna. Moje najveće nagrade su uspjesi i nagrade učenika. Nastavniku priznanja poboljšavaju ugled, uvećavaju prestiž u obrazovnim institucijama, privlače talentovane učenike i nastavnike, omogućavaju saradnju s kolegama i institucijama širom svijeta, omogućavaju razmjenu znanja, što doprinosi unapređenju obrazovnog sistema. Ujedno, potvrđuju izuzetnu posvećenost nastavnika i izvanredne doprinose obrazovanju.

Šta biste izdvojili kao najvažniju stvar zbog koje ste dobili mnogo nagrada i priznanja?

Ključnu ulogu u osvajanju nagrada imaju posvećenost nastavi i učenicima, predanost poslu, kontinuirano obavljanje nastavnog zadatka, ljubav prema obrazovanju, inovativnom učenju, sposobnost prenošenja znanja, inspiracija i podrška učenicima u njihovom obrazovnom razvoju, prepoznavanje njihovih postignuća, dobar odnos s učenicima, pozitivan uticaj na njihovu edukaciju, konstantno učenje i usavršavanje kako bi se nastavnik održao relevantnim i prilagodio se promjenama u obrazovnom sektoru. Takođe, važan je doprinos školskoj zajednici, učešće u inovativnim projektima kao i ostvarivanje pozitivnog uticaja na učenike izvan učionice.

Vrlo ste aktivni i u humanitarnom radu, često sa svojim učenicima organizujete humanitarne akcije, a tu su i volonterske akcije, učešće u nacionalnim i međunarodnim projektima vezanim za obrazovanje, nagrade učenika na raznim konkursima…

Nažalost, živimo u doba kada je vlastiti interes postao prioritet, a novac pokretač svega. Osnivanjem kluba filantropa “Solidarnost je naša vrlina” 2016. godine postavila sam sadržajne ciljeve kao što su: empatija, čovjekoljublje i humanost. Ove ciljeve učenici dostižu volontiranjem, pokazujući spremnost da dobrovoljnim radom, radom bez prisile i nadoknade poštuju ljude i osnažuju potencijale, da pomažu onima u nevolji, solidarišu se i saosjećaju s njima, iskazuju da nas različitosti spajaju, bez obzira na porijeklo, pol, vjersku i nacionalnu pripadnost, jezik.

Uporedo sam radila projekte, uređivala učenicima zbirke, organizovala promocije. Posebno bih istakla objavljivanje zbirki pjesama “Između redova” učenice Tee Selimaj i “Otvorena vrata” učenika Ivana Mitrovića. Takav način rada donio je dosta nagrada na međunarodnim, državnim i opštinskim takmičenjima.

Kako izgleda jedan Vaš čas i po čemu se razlikuje od tradicionalnog načina rada? Zbog čega se učenici raduju času crnogorskog-srpskog, bosanskog, hrvatskog jezika i književnosti?

Radi naprednog razvoja najčešće imam potrebu da djeci stvorim uslove za samostalan rad i istraživanje, potrebu za timskim radom i radom u grupi, gdje širimo toleranciju i međusobno uvažavanje, potrebu za izazovima u kojima porodica, školska sredina i lokalna zajednica neminovno sarađuju.

Osavremenjivanjem časa uspješno realizujem nastavni proces, naročito upotrebom moderne tehnologije kao što su računari, internet, interaktivne aplikacije i onlajn platforme za učenje (Microsoft Teams, Google Classroom, ZOOM…), putem kojih vršimo prezentacije, pravimo kvizove… Korišćenjem tradicionalnih metoda časovi se obično zasnivaju na radu u učionici i materijalima poput knjiga i papira, gdje se naglašava interakcija licem u lice, te prati određeni raspored koji omogućava direktnu interakciju između nastavnika i učenika. S druge strane, savremeni časovi mogu se održavati bilo gdje, uz pristup internetu, zahtijevaju virtuelnu interakciju, putem e-pošte, video-konferencija ili foruma.

Nastava u kojoj učenik osjeća pritisak, u kojoj ima mnogo obaveza, u kojoj se rad učenika često prekida i ometa povećava stres, postaje demotivišuća. Stvaranjem sredine koja će biti podsticajna, primjenjivanjem raznolikosti metoda, tehnika, nаjrаznovrsnijih nаstаvnih mаterijаlа, utvrđivanjem i provjerom znanja – učenici neće biti diskriminisani, sarađivaće, uvažavaće se i istrajavaće na jačanju svog samopouzdanja i samopoštovanja.

U prostorijama škole ste, zajedno s učenicima, osnovali etnografski muzej. Koliko ima eksponata i ko ih je darovao?

U okviru projekta “Sačuvajmo od zaborava”, a u cilju očuvanja narodnih rukotvorina i ručnih radova, u prostorijama škole sam 2009. godine s učenicima osnovala etnografski muzej, u kojem je izloženo preko 800 eksponata starih i do 130 godina. Na svakom eksponatu stoji naziv, njegova svrha te ime i prezime donatora. Iz lične kolekcije, u znak podrške našem radu, mnogi građani donirali su veoma vrijedne i stare eksponate, za koje su bili emotivno vezani. Među njima je bio i moj otac rahmetli Etem Markišić, koji je donirao vrijedan eksponat, star više od 125 godina, a koji mu je bio jedina uspomena od oca.

Cilj osnivanja muzeja jeste očuvanje rukotvorina i stare ručne radinosti, koja, nažalost, lagano odumire, a koja je nekad bila obilježje svake kuće.

Koliko je u eri interneta i mobilnih telefona teško motivisati djecu da čitaju?

Iako je čitanje dragocjena aktivnost, primjećujem da ova navika u posljednje vrijeme nestaje. Jedan od glavnih uzroka ovog negativnog trenda jeste razvoj tehnologije. U tome najveću ulogu imaju roditelji, koji svoju djecu olako prepuštaju lakom i brzom pristupu informacijama. Zbog toga učenici nemaju strpljenja da sjednu i da pročitaju obimna književna djela. Sve više pribjegavaju skraćenim i prepričanim verzijama. Međutim, knjigoljupce, koji gaje ljubav prema lijepoj riječi, tehnologija nije mogla da omete. Potrebno je prilagoditi materijal interesima učenika (knjige, priče…), stvoriti čitalačku kulturu, podsticati čitanje kao redovnu naviku, dizajnirati čitalački kutak, u učionici i/ili kod kuće, organizovati diskusije, koristiti digitalne resurse, postaviti ciljeve i nagrade, razgovarati o važnosti i prednosti čitanja.

Pored svega, bavite se i pisanjem, a Vašu priču “Setra” žiri Sindikata prosvjete Crne Gore ocijenio je najvišom ocjenom, te je osvojila prvo mjesto na konkursu za kratku priču. Šta ćemo sljedeće čitati iz Vašeg pera?

Pišući želim da opišem običaje, tradiciju, jezik, našu ženu, koja je bila isključena iz gotovo svih segmenata društva, sputana patrijarhalnim okovima i stegama, odbačena i unižena. Moja sljedeća priča koju ćete imati priliku da pročitate jeste priča “Majka”, inspirisana događajem iz života moje rahmetli majke Hasnije Markišić.

Režirali ste 18 pozorišnih predstava. Otkud interesovanje za taj vid umjetnosti?

Cilj režiranja predstava jeste edukovanje učenika o različitim aspektima umjetnosti, kao što su: gluma, scenografija, svjetlo, zvuk i kostimografija. Time sam im omogućila da se izraze kroz umjetnost i da se suoče s izazovima izvođenja pred publikom. Angažovanjem u pozorištu učenici razvijaju kreativnost, samopouzdanje i emocionalnu inteligenciju. Crpeći teme i motive iz književnih djela, podstakla sam ih da bolje pamte sadržaj djela i razviju dublje razumijevanje dramskih djela.

Osim što smo radili na predstavama, snimili smo amaterski igrani film “Mi djeca sa stanice Zoo” (u trajanju od 90 minuta), koji se bavi problematikom narkomanije, raspadom porodice, kao i socio-ekonomskim temama sedamdesetih godina dvadesetog vijeka u Berlinu.

Tim filmom poslali smo poziv da svi učestvujemo u sprečavanju prodaje i korišćenja opijata, da obavještavamo i informišemo državne organe, podržavamo i provodimo preventivnu praksu, ukazujemo na važnost obrazovanja, savjetujemo, edukujemo, upozoravamo, mijenjamo svijest…

Film je imao 11 projekcija, od toga 6 humanitarnog karaktera.

Prije 14 godina pokrenuli ste izuzetno zahtjevan projekat: “Sačuvajmo od zaborava”. Šta Vas je motivisalo da krenete u istraživačku misiju i kako je završena?

Poznato je da naša usmena književnost odumire pred procesom urbanizacije, migracije stanovništva u inostranstvo i usljed povećanog procenta opismenjavanja stanovništva. Stoga sam animirala učenike da od svojih starijih ukućana, komšija i sugrađana bilježe narodne umotvorine, prenoseći ih onako kako su ih čuli. Uspjela sam da kod učenika razvijem svijest o vrijednosti i ljepoti narodnih umotvorina, zahvaljujući kojima smo sačuvali izvorni govor ljudi s ovih prostora i građu koja će poslužiti istraživačima iz različitih oblasti, od etnologije do istorije književnosti. Kruna tog rada je objavljivanje zbirke “Plavsko-gusinjske usmene lirske pjesme”[1], u kojoj jezik nije prilagođavan standardnojezičkoj normi.

Tada ste okupili veliki broj saradnika, roditelje, komšije, rodbinu… Zanimljivo je da ste se odlučili da u projekat uključite i svoje učenike. Zašto?

Uključivanje učenika u rad na prikupljanju umotvorina veoma je značajno i ima mnogo prednosti. Prikupljanje umotvorina omogućava očuvanje kulturnog nasljeđa, tradicije, običaja i rukotvorina koji su važni za određenu kulturu ili zajednicu. Aktivnim učešćem učenici su u ovom procesu razvili dublje razumijevanje i poštovanje svoje, ali i tuđe kulturne baštine. Osim toga, pruža im se prilika da se edukuju tako što će proširivati znanje o istoriji, značaju i tehnikama vezanim za prikupljanje umotvorina. To značajno doprinosi podizanju svijesti o kulturnoj baštini, njenoj važnosti i koristi za njihov lični i kulturni razvoj. Vrlo je važno istaknuti da kroz takav oblik rada učenici mogu razviti kreativnost i dublju povezanost s lokalnom zajednicom. Ovo može doprinijeti osjećaju pripadnosti i odgovornosti prema očuvanju kulturnog identiteta. Takođe, može podstaknuti razumijevanje drugih kultura i tradicija, jer će tada imati priliku da upoređuju umotvorine iz različitih dijelova svijeta, što znatno pomaže u razbijanju predrasuda i njegovanju tolerancije.

Radom na prikupljanju umotvorina ostavili smo značajno i bogato svjedočanstvo o vremenu, događajima i ljudima. Sakupljena građa učenicima je omogućila da upoznaju i zavole jezik, život i običaje svojih predaka.

Koliko je plavsko-gusinjski kraj “zahvalan” za jedan takav pozamašan projekat, odnosno koliko je veliko to jezičko bogatstvo?

Jezičko bogatstvo igra ključnu ulogu u radu na prikupljanju umotvorina. Što je jezičko bogatstvo veće, to će osoba koja prikuplja umotvorine bolje razumjeti i interpretirati njihovu dubinu, značenje i emotivnu suštinu. One obiluju izrazima specifičnim za određenu kulturu ili regiju. Otkrivajući njihovu vrijednost i snagu, uočićemo govor ljudi jednog podneblja. Razumijevanje tog bogatstva omogućava dublje uranjanje u narodnu kulturu i tradiciju te bolje čuvanje i prenošenje ovih djela budućim generacijama.

Naša lokalna zajednica naš je rad nagradila prepoznavanjem, zahvalnošću, podrškom i poštovanjem.

Ranije ste izjavili da je najvažnije izbjegavati klišee i predrasude. Šta ste pod tim mislili?

Prilikom rada u učionici i u svakodnevnom životu suočavala sam se s predrasudama i stereotipovima, borila sam se vaspitanjem i obrazovanjem, što mi je pomoglo u stvaranju inkluzivnog društva i promovisanju poštovanja svih ljudi, bez obzira na razlike.

Rušeći predrasude, stvorila sam otvorenu komunikaciju i edukaciju o različitostima i promovisanju tolerancije, saradnički, ravnopravni i kvalitetan odnos, da učenici nauče da donose velike i važne odluke u životu samostalno, da rješavaju probleme, da steknu osjećaj vlastite vrijednosti, samopouzdanje i samopoštovanje, oslobodila ih tabua, treme i nesigurnosti na životnoj pozornici.

Koliko je u modernim vremenima, posebno u eri interneta, uspio da se očuva izvorni govor?

Globalni mediji i komunikacija na internetu često dovode do miješanja jezika i promjena u izgovoru i rječniku. Očuvanje izvornog govora može zavisiti od različitih faktora, uključujući obrazovne programe, medije na lokalnom jeziku, književnost i kulturne organizacije, aktiviste za jezik, koji sarađuju kako bi promovisali i očuvali izvorni jezik. Izvorni jezik igra ključnu ulogu u definisanju identiteta pojedinca i njegove povezanosti s kulturnim nasljeđem. Očuvanje jezika pomaže u očuvanju kulturnog identiteta. Kroz jezik se prenose tradicija, vrijednosti i običaji. Govorenje i razumijevanje svoga izvornog jezika može povećati samopouzdanje i osjećaj pripadnosti. Očuvanje izvornog jezika ima duboko ukorijenjen uticaj na pojedince i društva, doprinoseći kulturnom pluralizmu i raznolikosti. Zbog toga je važno podržavati i njegovati očuvanje jezičkog bogatstva u svim njegovim oblicima.

Da li ste neke učenike motivisali da krenu Vašim stopama i jednog dana Vas možda naslijede?

Motivisanje učenika da slijede stope nastavnika može biti inspirativno i korisno za njihov profesionalni razvoj. Izazivajući interesovanje prema svojem predmetu i profesiji, dijeljenjem iskustava, pomažući učenicima da razvijaju svoje vještine i znanje, podstičem ih na dalji razvoj, na postavljanje izazova kroz projekte, predavanja, radionice, tribine, na primjenu svojih znanja i vještina u stvarnom svijetu. Pružanjem podrške njihovim ciljevima, njihovim ambicijama, promovisanjem uspjeha učenika, stvaranjem zajednice učenika, koja će im pružiti podršku i mrežu za razmjenu iskustava, omogućavanje resursa koji će im pomoći u razvoju, kao što su knjige i onlajn kursevi – dodatni im je motiv i inspiracija da krenu stopama svojeg nastavnika.

[1] U izdanju Fakulteta za crnogorski jezik na Cetinju, 2019. godine.