Veselin Vesko Milović – Pjesma “Kad trubaduri pod prozor stanu”

KAD TRUBADURI POD PROZOR STANU

Bješe to lijepo vrijeme
kad trubaduri pod prozor stanu,
zapjevaju La musica di note,
udahnu dušu i tmurnom danu.

A ona kroz škure gleda –
možda je konačno onaj pravi;
ozbiljne namjere sigurno ima
kad joj se s muzikom pod prozor javi.

Ugleda stasito momče,
zadrhta kao na mandolini žice;
kroz tijelo ośeti nemir,
rumenilo joj obli lice.

Otvori škure, pokaza lice,
kao kad sunce u zoru grane;
stasito momče zaljubljeno gleda –
od danas će da broji nove dane.

Pogleda momče, jasan znak dade
k’o slučajno iz ruke rupčić pade;
nije čekao ni jednog minuta –
da vrati rupčić, u trk se dade.

Teško je opisati scenu
kad ugledaše jedno drugo;
nepomično, kao bez daha,
na vratima su stajali dugo.

Ljubav je najjača sila,
svaku prepreku lako slama;
zaljubljenima sunce sija
i kad je okolo svuda tama.