RECIKLAŽA
U šumi je jako živo
kao da si u sred grada,
srećom nema niđe ljudi
pa tišina svuda vlada.
Svako o svom poslu brine,
neko ručak masni sprema,
popravke se razne vrše,
besposlenih niđe nema.
Izgleda da jedan ima
ili se možda čini tako,
zanosi se zeko stazom,
mogao bi s puta lako.
U potrazi da nešto glocne,
medo srete malog zeka,
pa ga pita što se ljulja,
da li mu je muka neka.
Zeko mu se baš zahvali:
“Tvoga srca niđe nema,
razna pića stalno pijem,
ali to je druga tema”.
Medu nije ništa jasno
o čemu se kod zeka radi,
nije mog’o još da pita
mora iz košnice med da vadi.
Cijeli dan šumom luta
tabani ga dobro peku,
ako misli ovako dalje
mora kupiti spravu neku.
Prodavaće šumsko voće,
kad zaradi dosta para,
biciklo će kupit s tri brzine
pa kroz šumu da se šara.
Nakon puno muke i rada,
sad mu biznis super ide,
mislili su međed glupi,
neka se sad stvarno stide.
Više puta gledao je
kako se zeko šumom klati,
šta to on od sebe radi,
nije mogao da shvati.
Prošlo je vremena dosta,
na ivicu šume zađe,
vjerovat očima nije mog’o,
u čudu se velikom nađe.
Na samoj ivici šume,
bijesni BMW zeko ganja,
dobro protrlja svoje oči,
možda ovo ipak sanja.
Zaustavi zeko mašinu ljutu,
da pozdravi druga meda,
a on izbezumljeno stoji
kô hipnotisan u kola gleda.
Poče medo s pitanjima,
kad ga malo muka prođe,
“Pričaj zeko mili brate,
kako do tog čuda dođe?”
Vrlo lako dragi druže,
ideje su jako bitne,
i kad nešto namirišeš,
da povučeš poteze hitne.
Sigurno si nešto čuo,
EU, ekologija i tako nešto,
sve zakone i propise,
proučio sam vrlo vješto.
“I dalje mi nije jasno”-
medo svome drugu kaže,
“Kakve veze ima zeko,
i ekološki propisi koji važe”.
“I te kako veze imam,
razni otpad i reciklaže,
to je sad u prvom planu,
mnoge zemlje to sad traže”.
“Da li sam blesav” – pita se medo,
još se čudi, očima koluta –
“Godinama stalno ga gledam,
kako pripit kroz šumu luta”.
“Ako hoćeš da biznis cvjeta,
iz zadovoljsta posao radi,
tek kad imaš takav pristup,
nadaj se onda dobroj zaradi”.
“Godinama ja tako radim,
s merakom ispijam pića razna,
od prvog trena meni je jasno,
koliko vrijedi boca prazna”.
“Nadam se da ti je sad jasno,
nije potrebno mnogo bistrine,
napregni se, razmišljaj malo,
možda i tebi ideja sine”.
Naravno, čak i međed shvati,
ono što ne mogu ljudske face,
biciklom će da ide putem,
skupljaće limenke što ljudi bace.
Zna on da ih kultura žulja
za čas će prikupit limenki brdo,
kao zeko će voziti kola,
za reciklažu se opredijelio tvrdo.
Krenuo i medo nešto da čita,
počeo postupke ljudske da kudi:
“Da li zaista nekultura vlada,
ili se pomalo prave ludi”.
Međed je počeo da se brine,
da li uopšte za reciklažu znaju,
brzo će doći vrijeme teško,
zbog kojeg će mnogi da se kaju.
“Mora se pričati neukoj masi”-
divno je to jednom medo rekô,
“kako bi o reciklaži jedan dio,
pozitivne navike bar malo stekô”.
“U suprotnom biće frke,
zatrpaćemo se otpadom raznim,
dok nam političari dični,
sole pamet pričama praznim”.
Be the first to comment