SIVA MASA
Eh, kad bi mogle jesenje kiše
da speru naslage sa sive mase,
bilo bi mnogo srećnih ljudi,
što ih prave vrline krase.
Može li čovjek srećan biti,
kad u glavi tjeskoba vlada,
kad pritiska nešto sa strane,
a njegova riječ u vodu pada.
Kad ne vjeruješ ni očima svojim,
odluke kad donosi tuđa glava,
da li se to uopšte život zove,
kad siva masa snom mrtvim spava?
Može li neko srećan biti,
ako zbog njega drugi pate?
Hoće li mu sinuti u sivoj masi,
da će mu isto drugi da vrate?
Sa naslagama mržnje i zlobe
pozitivne misli sasvim se gase,
takav nikad očekivati ne može
da ga ljudske vrline krase.
Be the first to comment