Petak, i ujedno četvrti dan Međunarodnog festivala književnosti otpočeo je Danom za čitanje: radionicom za predškolce sa Biljanom Milićević – Interaktivno čitanje terapeutske priče.
Na radost najmlađe publike danas je održana i promocija knjige za djecu Nikole Kasalice „Iz hronike jednog Škota“. Riječ je o knjizi poezije za djecu koja prati prvih pet godina psa Djuka kroz 20 neobičnih avantura, napisanih trostrofnom kraljevskom rimom. Razgovor sa autorom je vodila Milena Krivokapić.
Stvaralaštvo Evelin Konlon, irske spisateljice, predstavljeno je u sklopu Međunarodnog festivala književnosti u Podgorici. Konlon piše eseje, kratke priče i romane za koje je dobila brojne nagrade. Osvrnuvši se na svoje književne početke Konlon je kazala da je počela da piše kao djevojčica.
„Rekla bih ono što govore mnogi pisci, ja sam oduvijek pisala. Pisala sam od devete godine. I prije nego što sam napisala prvi roman već sam znala da želim da budem književnica. Naravno, nije samo dovoljna želja, morate imati i potrebne alate“, kazala je Konlon. Govoreći o književnim uzorima Konlon je napravila zanimljivu paralelu.
„Pejzaž se potpuno promijenio u Irskoj za ženske pisce. Neka djela iz ranijeg perioda neće preživjeti vrijeme. U početku sam čitala uglavnom muške pisce, ali kada sam počela da prikupljam hrabrost da sama počnem pisati otkrila sam mnoge književnice“, istakla je Konlon.
Jedna od tema koja je fasciniraju i okosnica su njenih djela jesu migracije.
„Irci se mnogo sele. Nije to samo zbog gladi i nemaštine. Ljudi odlaze i zato što žele nešto drugačije. Selidbe vam daju osjećaj slobode, to je važan segment irskog mentaliteta“, kazala je, pored ostalog, Konlon.
Četvrtog dana Festivala predstavljena je i izdavačka kuća Besa Muci, kao i italijanski prevodi crnogorskih pisaca.
“Besa Muci je odavno prijatelj ovog Sajma, sada Festivala i misija im je oduvijek bila da otkriju prostore ideja koje je italijansko i drugo inostrano stvaralaštvo držalo na margini. Misija im je da prostor Balkana, Mediterana iznesu na svjetlost. Besa Muci je osnovana prije 30 godina, 1995, godine, i daje velikog prostora prevodilaštvu sa ovih prostora. Zahvaljujući predanom radu prevodilaca, među kojima je Marija Tereza Albano, objavljeni su i brojni crnogorski autori. Prevodioci su prikriveni heroji iz sjenke, most između čitaoca i pisca”, istaknuto je na promociji.
Crnogorski književnik Nikola Nikolić preveden je na brojne jezike, a prema njegovim riječima, odnos autor – prevodilac zasniva se čisto na povjerenju.
“To je bukvalno umjetnički proces, transponovanje umjetnosti iz jednog jezika u drugi, i više od same umjetnosti. Marija Tereza Albano je vrhunska čitateljka, vrhunska poznavateljka i crnogorskog i italijanskog jezika. Dao sam joj povjerenje za prevođenje, vraćala me više puta na neke stvari, zahvalan sam joj na upornosti, temeljnosti, preciznosti”, kazao je Nikolić, dodajući da bi se pisalo smisleno književno djelo, treba pristupiti dubinski svakom liku, sceni, motivu…
“Svaka scena mora biti uvjerljiva, svaki karakter treba da ima logičko utemeljenje. Iz vizure proznog pisca smatram da iza svakog djela treba stati svojom umjetničkom ličnošću”, ocijenio je Nikolić.
Savremena danska poezija, tačnije pjesnička zbirka “To” Inger Kristensen, predstavljena je na Međunarodnom festivalu književnosti. O zbirci su govorili Jelena Vojinović, prevodilac i Dejan Matić, urednik u Izdavačkoj kući Treći Trg, koja je u biblioteci Nord publikovala ovo djelo.
Osvrnuvši se na rad Vojinović na ovoj zbirci Matić je istakao da je ona i prošlogodišnja dobitnica nagrade za najbolji književni prevod koja nosi ime čuvenog lingviste Miloša Đurića. Prema riječima Vojinović, Kristensen je jedna od najznačajnijih danskih pjesnikinja, ali je njen rad važan i na evropskoj književnoj sceni, čak je više puta pominjana kao kandidat za Nobelovu nagradu.
Vojinović je navela da je riječ o izuzetno svestranoj ličnosti čija su se interesovanja kretala u širokom rasponu od prirodnih do društvenih nauka. Dodaje da se Kristensen ubraja među moderniste, ali da je po samoj poetici, teško svrstati u neki određeni žanr.
“Vodeći danski kritučar kaže za njeno stvaralaštvo da su to katedrale riječi na jednoj strani, ali i samogenerišuće mašine na drugoj. To je veoma interesantna binarnost u opisivanju njenog djela. Ona sama jezik je doživljavala kao nastavak prirode, a ovu zbirku kao živi organizam koji raste i razvija”, zaključila je Vojinović.
Be the first to comment