Ministarstvo dijaspore danas je u Vili Gorica upriličilo svečanu dodjelu nagrada i priznanja istaknutim pripadnicima i organizacijama dijaspore-iseljenika, koji su svojim djelovanjem dali izuzetan doprinos očuvanju nacionalnog identiteta, jačanju kulturnih, naučnih i humanitarnih veza sa maticom, unapređenju privredne saradnje, kao i međunarodnoj afirmaciji Crne Gore.
U nastavku ceremonije, dodijeljene su nagrade u sljedećim kategorijama: nagrada za očuvanje državnog identiteta i pripadnosti Crnoj Gori: Marinko Ćulafić, nagrada za doprinos u oblasti kulture: Miloš Karadaglić, nagrada za doprinos u oblasti nauke: Vasilije Mijović, nagrada za doprinos unapređenju privrednog partnerstva sa Crnom Gorom: Miodrag Kostić – posthumno, nagrada za dobročinstvo: Humanitarna organizacija “Bratska ruka”, nagrada za doprinos u oblasti sporta: Refik Šabanadžović.
U nastavku pročitajte pozdravni govor gospodina Ćulafića, koji je govorio u ime svih dobitnika:
“Postovani predstavnici Vlade!
Poštovani prisutni, dragi prijatelji!
Danas je za mene, moju porodicu i crnogorsku manjinu koja živi u Republici Albaniji dan od izuzetnog značaja. Imajući čast da govorim u ime svih ovogodišnjih dobitnika priznanja, želim najiskrenije da izrazim svoju zahvalnost Ministarstvu za dijasporu, a posebno uvaženom ministru gospodinu Azemoviću, na dodjeli ovog izuzetno značajnog priznanja.
Takođe, izražavam duboku zahvalnost crnogorskim udruženjima u Albaniji – “Zajednici Crnogoraca u Albaniji” sa sjedištem u Elbasanu, kao i udruženju “Montenegro” iz Skadra – što su predložili moje ime za ovu časnu kandidaturu. Posebnu zahvalnost upućujem i svim prijateljima koji su me kroz godine podržavali na ovom izazovnom i nimalo lakom putu.
Istorija moje porodice je teška i bolna – to je istorija jedne porodice koja je dala sve za Crnu Goru, a zauzvrat je dobila patnju i progonstvo. Tokom rata, stradala je moja sedamnaestogodišnja tetka Polka, partizanka, dok je naša porodična kuća u Gornjim Lugama spaljena dva puta od strane fašista. Nakon rata, 1948. godine, moj djed Milovan Ćulafić – Tatko, ratni komandant i jedan od istaknutih ljudi Komunističke partije, kasnije i Prvi sekretar Andrijevičkog okruga, bio je zatvoren na zloglasnom Golom Otoku kao jedan od glavnih političkih protivnika tadašnjeg režima u Crnoj Gori. U tim godinama, porodica je prošla kroz najteže moguće patnje i nepravde.
Nažalost, opstanka za nas u Crnoj Gori, za koju smo dali najviše, više nije bilo. Po povratku s Golog Otoka, moj djed je, pod okriljem noći, sa svojom djecom prešao planine i pronašao utočište u Albaniji – kao i mnogi drugi stradalnici tog vremena.
Dragi prijatelji,
Danas živimo u drugačijem vremenu. Srećom, ne moramo više bježati iz Crne Gore da bismo opstali. Mi, koji smo iz Crne Gore došli u Albaniju u proteklih stotinu godina, svakodnevno jačamo veze sa svojom maticom, ponajviše kroz rad iseljeničkih udruženja. Saradnja između Crne Gore i njene dijaspore u Albaniji sve je prisnija i kvalitetnija. O Crnoj Gori se u Republici Albaniji govori sa sve više poštovanja, uvažavanja i razumijevanja – posebno zbog politike koja, kao i albanska, teži članstvu u Evropskoj uniji.
Pred nama su brojne zajedničke teme i mogućnosti za saradnju kroz različite projekte, kako u Albaniji, tako i u Crnoj Gori. Zato je neophodna međusobna podrška i još snažnije partnerstvo. Naša udruženja takođe kontinuirano podsjećaju našu dijasporu na najznačajnije praznike i istorijske događaje Crne Gore, čuvajući time naše korijene i kolektivno pamćenje.
Zato, ova počasna nagrada za očuvanje crnogorskog identiteta nije samo moje lično priznanje – ona pripada cijeloj našoj dijaspori u Albaniji, kao i mojoj porodici i njenoj teškoj, ali ponosnoj istoriji.
Na kraju, dozvolite mi još jednu poruku: kao predstavnik crnogorske nacionalne manjine u Odboru za nacionalne manjine pri Vladi Albanije, upućujem iskren poziv državi Crnoj Gori da nam, Crnogorcima u Albaniji, posveti još veću pažnju i podršku – kako bismo sačuvali naš identitet, jezik, tradiciju i običaje za buduće generacije.
U ime svih dobitnika ovogodišnjih priznanja, još jednom vam iskreno zahvaljujem na ukazanoj pažnji.”
Be the first to comment