Porodični odlazak u Bijeljinu na obilježavanje godišnjice smrti Almira Smajića, okosnica je romana “Knjiga o Almiru”, sarajevske autorke Adise Bašić, koja je bila gošća drugog dana Međunarodnog festivala književnosti u Podgorici. Bašić je kazala da je riječ o “privatnom romanu napisanom iz privatnih razloga”. U njemu se otvara tri decenije neispričana priča o mladiću koji je kao oficir JNA stradao u Vukovaru 1991.
“To je porodična priča mog supruga za koju sam saznala prije više od 15 godina. Ta priča pokazuje svu bizarnost rata. Ono što mi je bilo posebno literarno zanimljivo je kako javnost i politika koriste smrt mladog čovjeka kao simbol i propagandu”, kazala je Bašić. U početku je, kako ističe, mislila da će napisati publicističku knjigu.
“Tako je bilo sve do momenta dok nisam shvatila da je to porodična istorija mog sina. Tada sam postala lično involvirana. To mi je postavilo pitanje kako razmišljamo o takvim tragedijama, Koliko govorimo o tome, uopšte o našoj kulturi sjećanja”, kazala je Bašić.
Ističe da nije željela da piše porodični spomenar već da ispriča priču bez romantizacije.
“Kao djevojčica sam preživjela opsadu Sarajeva. Tako da je moja opsesivna tema pisati o traumi. Ova tema nije se ticala samo mene već se duboko tiče i društva i političkih dešavanja”, zaključila je Bašić.
Roman „Madam Lazar“ Tajga Mak Gonaganja, najbolji roman napisan na irskom jeziku u ovom vijeku, premijerno je predstavljen u Crnoj Gori, i to na Međunarodnom Festivalu knjiga u Podgorici. Ovo izdanje Trećeg trga u prevodu s irskog Elvire Veselinović, višestruka je premijera, jer je ujedno prvi roman napisan na irskom jeziku i direktno sa irskog preveden na srpski jezik.
„Ovo je jedan od uzbudljivijih novih romana, napisan prilično dinamično. Prati jednu ličnu, porodičnu priču u nekoliko vremenskih linija, prva počinje ’30-ih godina prošlog vijeka u Zapadnoj Irskoj, druga linija pred i tokom II svjetskog rata, kao i sadašnjost na relaciji Pariz-Brisel 2016-2018. Zaplet se može mjeriti sa najboljim krimi pričama, jer je u fokusu neobičan identitet Madam Lazar, koja je već u devetoj deceniji života i polako je hvata demencija. Ona ima unuku koja će biti najviše iznenađena otkrićima o svojoj baki“, istaknuto je na predstavljanju.
Centralna tema romana je kultura sjećanja, kroz lik Madam Lazar, ali i istoriju irskog jezika.
„Roman je rastao polako, iz priče koju mi je otac pričao o starom čovjeku sa sela koji je govorio engleski jezik čitavog života, ali onda, na kraju života postao je zbunjen i dementan i počeo je da govori na irskom, što je iznenadilo njegovu porodicu i sve ljude oko njega. Kako se to moglo desiti? Postoji istorijski razlog za to, ‘1800-ih bila je velika glad u Irskoj, što je bila velika nesreća i za ljude i za irski jezik, jer je više od milion ljudi umrlo od gladi, ali i isto toliko napustilo zemlju. Ovo je priča o Irskoj“, pojasnio je autor, koji je, na oduševljenje mnogobrojne publike, čitao djelove iz romana, što je ujedno i bila jedinstvena prilika da čujemo irski jezik u Podgorici.
I nova knjiga srpske pjesnikinje Radmile Petrović “Nisam znala šta nosim u sebi“, u kojoj autorka spaja ljubavnu ispovijest i društvenu kritiku, predstavljena je sinoć pred brojnim ljubiteljima poezije u Podgorici. Knjiga se bavi životom između sela i grada, među zabranama i neizrečenim bolima, pružajući autentičan pogled na identitet žene u savremenoj Srbiji.
„Misli se da je teško pisati o ljubavi jer svi pišu o njoj. Smatram da je zapravo lako pisati o ljubavi. To je jedini istinski spektakl koji nam se dešava. Bitno je samo iz koje perspektive se o ljubavi piše“, kazala je pjesnikinja.
Ističe da je htjela da opiše radikalnu potrebu za ljubavlju i osjećanje usamljenosti djevojke koja je diplomirala i još nije pronašla ljubav.
„Pisala sam o žensko-ženskoj ljubavi. To je, nažalost prazan prostor na srpskoj književnoj sceni, nije to tema koja je baš zastupljena. Morala sam da branim tu ljubav na neki način znajući da će to da čita većina koja takav oblik ljubavi ne podržava“, kazala je Petrović, dodajući da je u pozadini porodična priča, u kojoj, takođe, nije bilo previše ljubavi.
„Pokušala sam da naglasim, ne znam koliko sam u tome uspjela, da se ta radikalna potreba traganja za ljubavlju dešava kroz čitav život, barem kod većine ljudi“, kazala je Petrović, koja je knjigu definisala kao roman u stihu.
Drugi dan Festivala zatvoren je nastupom jednog od najpopularnijih rok sastava ex-Yu prostora, Leb i sol, koji su nastupili na platou između Gradskog parlamenta i Narodne biblioteke „Radosav Ljumović“.
Be the first to comment