Ljubitelji devete umjetnosti uživali su u promociji stripa „Zagor“ Stefana Fantelija i Marčela Mandjantinija petog dana Međunarodnog festivala književnosti. Zagor je dio opšte kulture, nije samo strip, to je neka vrsta religije. On nas je podizao, obrazovao, vaspitavao, a visoko i sad hodi komercijalnim strip vodama, istaknuto je na promociji.
Vlasnik striparnice Mr No – Dražen Baletić, istakao je važnost Zagora među ljubiteljima stripa u Crnoj Gori.
„Mnogo bi bilo da kažemo da je Zagor život, ali na ovim prostorima i te kako jeste. Pored Alana Forda Zagor je najtiražniji i najpopularniji lik na ovim prostorima“, naglasio je Baletić.
Marčelo Mandjantini je bio čitalac Zagora, kao skoro svi Italijani, imao je veliku strast ka crtežu, njegovao je i pomislio da to može postati njegovo zanimanje.
„To je ostvarenje mog dječačkog sna. Zagor je snažan, veoma voljen lik, koji priča dogodovštine iz različitih ambijanata i stimuliše kreatore i crtače. Iznenađujuće mi je da vidim kakav prijem imamo na Balkanu, ovo mi je treći put da dolazim u Crnu Goru. Prijem ovdje je mnogo topliji negoli u Italiji“, podijelio je Mandjantini.
S druge strane, Stefano Fanteli je prvi put u našoj zemlji i naišao je na sjajan prijem. A da radi Zagora mu je bila želja oduvijek.
„Nijesam počeo kao autor stripa poput Zagora, ali uvijek sam htio da dođem do njega, to mi je bio omiljeni strip. Zagor nije najprodavaniji strip u Italiji, možda je treći ili četvrti, ali je u posljednih 10 godina izgubio najmanje čitača, što je značajan podatak“, naglasio je Fanteli.
Publika Festivala književnosti sinoć je bila u prilici i da se upozna sa jedinstvenim italijanskim stripom “Žulijan”, čija je radnja smještena u doba Francuske revolucije, a ujedno i njegovim autorom, italijanskim piscem i novinarom Karlom Lukarelijem. Sa Lukarelijem je, i to ne samo o ovom stripu, već njegovom radu uopšte, razgovarala ambasadorka Italije Andreina Marsela i italijanski pisac, i takođe novinar, Vins Galiko, koji zahvaljujući italijanskoj Ambasadi gostuje i ove godine u Podgorici.
Ambasadorka Marsela kazala je da je velika čast predstaviti crnogorskoj publici autora Lukarelijevog formata.
“On je književnik, strip autor, kreator podkasta, radio novinar, televizijski autor…To govori o njegovoj veličini. Zajednički imenitelj svemu što stvara je krimi, noar, svijet misterija. On je pristupio tom žanru na jedinstven način. Osoben je njegov stil, on ima poseban dar za pripovijedanje. Uvodi vas strastveno u svoje priče i čini da ih snažno doživite”, kazala je Marsela.
Galiko ističe da Lukareli u Italiji već ima status mita.
“On je nešto gigantsko za italijansku publiku. Vlada velikim brojem umjetničkih polja. Posjeduje
moć i kapacitet da ispriča i neke neprijatne priče, zna da ide protiv institucija u slučaju da se ne ponašaju kako treba”, kazao je Galiko.
Govoreći o svom stvaralaštvu Lukareli ističe da je bio sklon ekperimentisanju u žanrovima, ali da se uvijek trudio da njegove priče budu zanimljive i misteriozne.
“Čak i da pomalo uplaše publiku, To je ono što je konstanta, a ostalo se smjenjuje, kontekst, detalji iz istorije, one male sitne stvari, ne one opštepoznate, jer svi znamo kako je neki događaj iz istorije počeo i kako se završio. Neki od mojih junaka mi se nimalo ne dopadaju ali me zanimaju, veoma su mi važni. Mnogi od njih nastali su sasvim slučajno. Tako sam napisao brojne likove, jednostavno ih sretnem u životu, neko se pojavi, ispriča mi svoju priču”, kazao je Lukareli.
Zbirka poezije Dejana Aleksića „Magnetno polje“ objavljena ove godine u ediciji Džepni anagram, ujedno četvrta samostalna zbirka poezije koju objavljuje u izdanju KC Novi Sad, predstavljena je podgoričkoj publici u galeriji „Art“.
„Ova knjiga je u neku ruku iskorak iz njegove ranije poetike. ‘Magnetno polje’ je iskorak iz zone komfora, i ize ove zbirke slobodno mogu nastati dva posebna rukopisa, možda bi formalno bili mnogo koherentiiji, ali je ovako daleko zanimljivije“, istakao je na predstavljanju Alen Bešić.
Ovo je četvrta knjiga u izdanju KC Novi Sad, ukupno, trinaesta, naglasio je Aleksić.
„Koliko god da čovjek nije sklon sujevjerju ipak ga taj broj 13 malo lecne. Moj razvojni put suštinski može da se predstavi u dvije faze, prvih šest knjiga obuhvatale su pjesme pisane stalnim oblicima, a tek kasnije, što je malo neobičnije, pojavljuju se pjesme u slobodnom stihu, od sedme knjige, tačnije. To nisam izabrao kao dio programa, već je došlo spontano, vrlo moguće, iz osjećanja sigurnosti. Sigurnije sam se osjećao u tim kanonskim oblicima, to je bio izraz početničke nesigurnosti, koja je potrajala“, pojasnio je autor.
Knjiga „Južno dvorište“, uglednog hrvatskog novinara, satiričara i pozorišnog reditelja Predraga Lucića predstavljena je za kraj petog dana Festivala. O knjizi posthumno publikovanoj u dva toma govorio je urednik izdanja i Lucićev prijatelj Damir Šodan.
„Znamo što je u Feral tribjunu učinio za slobodoumlje na našim prostorima. Čitavog života je pisao, poeziju, dnevnike, tekstove, njegova zaostavština je ogromna. Lirska poezija je bila način njegovog preslišavanja sa svijetom. U trenutku kada je htio objaviti liriku počeo je rat i on počinje rad u Feral tribjunu na satiričnoj poeziji. Kada su topovi zagrmjeli njegova muza nije utihnula već progovorila. Učinio je da se u teškim vremenima uspijemo nasmijati“, kazao je Šodan.
U stvaranju poezije veliku je ulogu imala Lucićeva ljubav prema muzici, smatra Šodan.
„Uvijek je bio korak ispred, poznavao je dobru muziku, bio je njome opsjednut, to se čuje u i njegoj poeziji. Njegovi tekstovi za novine su takođe melodični. I novinarstvo je pretvarao u literaturu, ako ne u poeziju“, kazao je Šodan.
Dugogodišnje prijateljstvo datira od školskih dana kada su imali bend.
„Imao je fenomenalne tekstove, neke od tih songova ću večeras izvesti, pisao je na dalmatini, našem dijalektu“, kazao je Šodan.
Lucić je, prema riječima Šodana, bio nevjerovatan erudita, koji je odlično poznavao književnost, ali i umjetnost uopšte.
„Sve je živo pročitao, podvlačio, prepisivao u bilježnice, znao je Remboa u dušu, simbolizam, američke bitnike, poznavao je latino -američki roman, bio je izuzetno obrazovan. Bio je osebujna ličnost, a najviše od svega je htio biti Džim Morison ili Igi Pop na neki svoj način. Nosio je u sebi taj rokerski duh, duh pobune“, zaključio je Šodan.
Be the first to comment