Nastavljamo sa predstavljanjem knjiga dr Radomira R. Milovića iz dijela njegovog naučnog opusa prikazanog kroz “POSEBNA IZDANJA”. Dvadeset prva knjiga je “KRVAVA KAMENICA – DRAMATIČNA PROŠLOST POTVRĐENA U SVOJEVRSNOJ TOPONIMIJI”
Ako kliknete na link POSEBNA IZDANJA možete pogledati koje su knjige do sad predstavljene.
SADRŽAJ
UVODNA RAZMATRANJA
Čitaoc se susrijeće sa publikacijom, pomalo čudnovatog naziva „Krvava kamenica”. Vjerovatno će se kod mnogih javiti pitanja: Odkud ovakav naslov, koja je njegova etimologija i šta je motivosalo autora da svoj rad imenuje vrlo čudnom toponomastičkom sintagmom, iz koje se vidi da se njen apelativ odnosi na topografsko – hidrološku realiju, kakvih je mnogo po krševitim krajevima, pa i u autorovim zavičajnim Banjanima. Kamenica je čest mikrotoponim/hidronim bezvodnog krša kao: do, dolina, ždrijelo, klanac itd. Prvi dio dvočlanog imena naše kamenice, uvodi je u oblast imenovanja. Ona dobija pridjev „krvava” sa kojim se i ova kamenica, kakvih je na ovom prostoru mnogo, čini različitom od drugih. Dobija ime, a njeno imenovanje kao „Krvava kamenica”, sigurno izaziva znatiželju mnogih; Zašto je krvava? Ovakvo ime ova kamenica nosi, po svoj prilici, već četvrti vijek. Ovo tvrdimo na osnovu tradicionalnih određivanja relativne hronologije, jer nemamo istorijskog izvora, koji bi ovjerio vrijeme pojave, koja je iznjedrila ime ove kamenice. Po našoj ocjeni bilo je to početkom XVIII vijeka. Riječ je o činu bratimljenja Banjana i uzimanje slave Sv. Jovana za sva bratstva, na način što su svi bratstvenici pili vodu iz kamenice u koju su puštali svoju krv. Koliko se zna bio je ovo jedinstven primjer da se plemenska sloga i jedinstvo utvrđuju na ovaj način, u skupu okolnih plemena. Događaj je zabilježilo nekoliko autora, tek da se ne zaboravi. U radu smo dali sažetu priču o ovoj pojavi, koja je preko imena kamenice natkrilila njenu onomastičku posebnost.
Prije 6–7 godina, autor ovoga rada, je sa uglednim crnogorskim novinarom i publicistom Mišom Draškovićem, sa ekipom Televizije Crne Gore, obišao ovaj lokalitet, govorio o događaju, a i televizija je to propratila posebnom emisijom. Drašković je u dva izdanja svoje knjige putopisa pisao o Krvavoj kamenici, što je izazvalo interesovanje čitalačke publike.(1) Za autora je ovo bio jedan od podsticaja i motiva da događaju vezanom za ovu kamenicu u banjskom kršu, posveti pažnju i predstavi ga istorijski onoliko koliko su obezbjeđivali, uglavnom, tradiionalni izvori i onomastički odziv koji do danas traje, kroz čudno imenovanje jedne obične kamenice.
Krvava kamenica je locirana na sredokraću banjskog plemenskog prostora koji se naziva Mrtvi Do. Čuju se i druga dva oblika: Mrtva Dola (dvoina), i Mrtvi Doli (množina). Dosta prostrana oblast dotiče udute susjednih banjskih sela: Tupana, Lastve, Klenka, Macavara, Koprivica, Podljuti (Miloviće). Ovo joj je u prošlosti davalo značaj u domenu antropogeografskih, istorijskih i privrednih odnosa. Čitav mrtvodoljski prostor sa približnim krajevima susjednih sela zasut je raznovrsnom toponimijom iz koje se često isčitava dramatična prošlost ovoga kraja, pa i Banjana u cjelini. Motivi imenovanja mrtvodoljskih krša etimološki su naslovljeni na pogibije, stradanja, nasilje i „krvna kola” i umire, a ponekad i na utvrđivanje narodne sloge, prekide sukoba, što je i slučaj sa Krvavom kamenicom.
Naš uvid u toponimiju Banjana, ne nagovještava da se na nekom drugom kraju oblasti na prostoru kao što je Mrtvi Do, sreta više toponima u čiju etimologiju su ugrađeni tragični i dramatični događaji, nego ođe. U radu smo prestavili dio njih. Sretaju se: Grujova jama, Mramor, Ristov mramor, Zamramor, Huseinov mramor, Vrećova jama, Batrićeva jama, Radulova pećina, Zlostup, ali i Vranova gomila, Kruška (zborno mjesto), Sofrina dolina, Umirna gomila, Krvava kamenica. I ovih nekoliko podataka koji odslikavaju dramatičnu prošlost ovoga kraja i čitavih Banjana, podstakli su autora da „koliko mu je bastalo”, predstavi geoistorijski i onomastički Mrtvi Do i okolinu, krunišući ovu mrtvodoljsku sagu, sagom o Krvavoj kamenici, čijim smo imenom i naslovili ovaj naš rad.
Podsticaj i motiv za pravljenje ovog istorijsko-onomastičkog prikaza Mrtvog Dola i okoline, leži u činjenici da se, po našoj ocjeni, o Mrtvom Dolu i njegovim posebnostima, malo ili nimalo pisalo u monografskim radovima o Banjanima. Bilo je to tek uzgred, često tendeniozno i kontraverzno. Neki događaji koji su po našoj ocjeni zavređivali mjesto u svakoj monografiji o Banjanima, nijesu ni pominjani. Tako je, najčešće, i sa Krvavom kamenicom, ali i sa nekim drugim dobro znanim dešavanjima iz banjske prošlosti, vezanim za ovaj kraj. I ovo je jedna od motivacija da se prisjetimo naše istorijsko-onomastičke priče o ovom dijelu Banjana. Na kraju i zavičajna veza autora sa Mrtvim Dolom ne može se isključiti kao podstrek i motivacija da se nešto napiše o ovom dijelu banjskog krša.
Na mrtvodoljskom kršu i širem mu okruženju burna istorijska prošlosti Banjana, potvrđuje se svojevrsnom toponimijom. Legende, predanja, epska poezija i poneki istorijski izvor ugrađuju u toponime mučnu plemensku prošlost, koja se potvrđuje u nazivima zbornih mjesta, utvrđivanja sloge i jedinstva, krvnih umira, „krvnih kola”, jama kao i tragičnih obilježja prošlosti. Borba za nacionalno i socijalno oslobođenje u vjekovima prošlosti ostavila je mramore čija se etimologija veže za prestižne narodne borce i bastadure kao što su Batrić Perović, Stevan Milović-Prdeklija, a i drugi, manje znani, koji su svoja imena ugradili u banjske krše, pećine, jame, gomile. Ova „mramorisana” mrtvodoljska toponimija seže do pomeutih istorijskih ličnosti kao što je npr. Ivan Crnojević, koji je etimološki utkan u ime Mrtvi Do.
Svi navedeni podsticaji za pisanje ovoga rada, koji se iskazuju vidnim odrazom dramatičnih događaja prošlosti u toponimiju ovog parčeta banjskog krša, kao i značajan uticaj geografsko – morfoloških činilaca u motivacijama imenovanja geografskih realija na terenu, ovaj rad, po našem viđenju, pridružuju onima koji se bave onomastikom Banjana. Ona je do sada našla mjesta u našim knjigama: „Sage o Banjanima” (2014), „Milovići iz Banjana” (2015), „Zavičajne starine” (2016), „Fitonimi i zoonimi u toponimiji Banjana i Oputne Rudine” (koautorstvo 2017), „Rudine i Banjani” (koautorstvo 2017), „Istorijska onomastika Banjana (2017), „Piva i Banjani” (2018), „Istorijsko – onomastičke teme” (2020).
I ovaj lokalni doticajni onomastički prikaz Mrtvog Dola i okoline, autorovog zavičaja, uz ono što je do sada urađeno, želimo da bude prilog banjskom onomastikonu.
Rad smo organizovali u tri cjeline (poglavlja).
Prvo poglavlje je sažet prikaz geografskih i istoriografskih pokazatelja koji dotiču ovaj prostor kroz dugo vrijeme.
Drugo poglavlje je prikaz antropogeografskih i demografskih prilika na ovom prostoru i šire u Banjanima, počev od ranog novovjekovlja.
Treće poglavlje je skup prikaza karakterističnih mjesta ovog prostora počev od legendi i predanja ugrađenih u njihovo imenovanje, do savremene toponimije.
Težište rada čini treće poglavlje, koje je u suštini prikaz Mrtvog Dola i okoline u svijetlu onomastike. Onomastiku tj. toponimiju smo naslanjali, uglavnom, na legendarno-predajnim saznanjima, jer istorijskih izvora nije bilo.
U drugom poglavlju smo osim antropogeografskih i demografskih prikaza na širim prostorima dali i prikaz banjskih bratstava, koja su vjekovima svoje opstajanje vazala za mrtvodoljski prostor i, uglavnom, bila njegov vlasnik. Ovo se prevashodno odnosi na banjska bratstva: Komnenoviće i Miloviće, ali i neka druga koja su svoju sudbinu tokom dugog vremena vezala za ovo parče banjskog krša. Ovim je naša onomastička saga o Mrtvom Dolu, koja čini suštinu rada dobila značajnu potporu u antropogeografskoj i i istorijskoj predstavi nekoliko starih banjskih bratstava, koja su vjekovima bila čvrsto vezana za mrtvodoljski prostor i dala veliki doprinos istorijskoj toponimiji Mrtvog Dola.
Pošto je, kako se vidi, suština rada prikaz Mrtvog Dola u svijetlu onomastike ali i antropogeografije i demografije, mogli smo ga nasloviti „Mrtvi Do”.
Bili smo u dilemi između Krvave kamenice i Mrtvog Dola. Iako sa različitom etimologijom toponimi su vrlo slični i nose dramatične motive imenovanja.
I bez značajnije argumentacije prevagnula je Krvava kamenica.
1. Vidi: Drašković Mišo: Drumovanje kroz ravne Banjane. U knjizi: „Zemlja crnogorska”, Nikšić 2018, (str. 77–85) i Drašković Mišo: Drumovanje kroz ravne Banjane (Terra montenegrina) II izdanje, Trebinje 2019, (str. 105–115)
RECENZIJA I
Prof. dr Miroslav Doderović
MNOGO ZANIMLjIVA KNјIGA O BANJANIMA I CRNOJ GORI
Radomir-Rašo Milović, KRVAVA KAMENICA
Dramatična prošlost potvrđena u svojevrsnoj toponimiji
Podgorica/ Nikšić/ 2025, 270 strana
Knjige se, izvjesno, svojom sadržinom i kvalitetom najbolje same predstavljaju svojim korisnicima i javnosti. Za kompleksniji analitički prikaz i naučno stručnu ocjenu jedne ovakve knjige bilo bi potrebno znatno više prostora i potpuniji osvrt drugačije namjene, za svaki segment. To će vjerovatno učiniti znalci ove materije po mjeri onih koji prate razvoj i stvaranje u ovoj oblasti i sami učestvuju u tome preko odgovarajućih časopisa, listova i drugih medija naučnog informisanja kada ova knjiga nastavi svoju misiju i vijek u našim javnim i ličnim bibliotekama. Osnovna vodilјa svakog prosvijećenog uma upućuje ga na osmišlјavanje ionako kratke vlastite ovozemalјske egzistencije – sa namjerom kako da ponajbolјe osigura sopstvenu i opštedruštvenu korist, za koju će dati najviši mogući lični doprinos. U traženju tog odgovora jednu od uočlјivijih mana predstavlјa svakako nepoznavanje i svoje nacionalne istorije, jer jednim dijelom svoga života i mi sami stvaramo istoriju! Ne žaleći previše za onom koja je minula, već se trudeći da sjajne momente prošlosti zadržimo i unaprijedimo, a uočene zablude i nevolјe izbjegnemo koliko god je moguće. Ova istina se u istorijskoj nauci dugo probijala kroz vidokrug akademskog promišlјanja i sve doskora nije mogla da dobije legitimaciju prioriteta, jer je istoriografija radije proučavala istoriju viših staleža – vlastele, dvora, državne, političke i vojne elite, zapostavlјajući do nezainteresovanosti život u matici naroda, u našim uslovima – u selu i plemenu. Nasuprot takvim intencijama najviših zvaničnih državnih institucija, istaknuti javni naučni i kulturni pregaoci inventivno su proučavali svijet lokalnog, najčešće kao entuzijasti iz lјubavi prema zavičaju. Čovjek je od vremena kad mu je jezik poslužio za ostvarivanje kompleksnije komunikacije imao potrebu da označi – imenuje stvari, pojave i predmete koji su bili dio njegova okruženja, činili dio svijeta u kojemu je lovio, bavio se zemljoradnjom, stočarstvom, formirao porodicu, naselja, razvijao kulturu, privredu… Onomastička istraživanja potvrđuju veliku čovjekovu vezanost za prostor na kojem živi, a čvrstina te veze, odnosno njena slojevitost i razgranatost, zasvjedočena je u imenovanju. Toponimi i antroponimi kao dio jezičkoga materijala prenose dragocjene sadržaje onomastičarima, proučavaocima istorije jezika i dijalektologije, geografima, etnolozima te predstavljaju pravi pokazatelj opštega socijalnog položaja naselja i identiteta ljudi određenoga područja. Za jezik kao društvenu kategoriju pomenuta istraživanja nudi veoma dragocjen izvor saznanja. Nerijetko ti sadržaji pohranjeni u toponimima i antroponimima sežu u daleku starinu. Toponime čovjek stvara, nasljeđuje i mijenja, i najčešće prilikom migracija odnosi u novu sredinu. Ab Iove principium (Počnimo sa najvažnijim).
Čitalac se susrijeće sa monografijom, pomalo neobičnog i zanimljivog naziva „KRVAVA KAMENICA”. Vjerovatno će se kod mnogih javiti pitanja(I ja sam jedan od njih): Odkud ovakav naslov, koja je njegova etimologija i šta je motivisalo autora da svoj rad imenuje neobičnom i čudnom toponomastičkom sintagmom, iz koje se vidi da se njen apelativ odnosi na topografsko – hidrološku realiju, kakvih je mnogo po krševitim predjelima I krajevima, pa i u autorovim zavičajnim i krševitim Banjanima. Kamenica je čest mikrotoponim/hidronim bezvodnog krša kao: do, dolina, ždrijelo, klanac itd. Prvi dio dvočlanog imena naše kamenice, uvodi je u oblast imenovanja. Ona dobija pridjev „krvava” sa kojim se i ova kamenica, kakvih je na ovom prostoru mnogo, čini različitom od drugih. Dobija ime, a njeno imenovanje kao „Krvava kamenica”, sigurno izaziva znatiželju mnogih; „Zašto je krvava? Ovakvo ime ova kamenica nosi, po svoj prilici, već četvrti vijek. Ovo autor tvrdi na osnovu tradicionalnih određivanja relativne hronologije, jer nemamo istorijskog izvora, koji bi ovjerio vrijeme pojave, koja je iznjedrila ime ove kamenice. Po ocjeni autora Milovića, bilo je to početkom XVIII vijeka. Riječ je o činu bratimljenja Banjana i uzimanje slave Sv. Jovana za sva bratstva, na način što su svi bratstvenici pili vodu iz kamenice u koju su puštali svoju krv. Koliko se zna bio je ovo jedinstven primjer da se plemenska sloga i jedinstvo utvrđuju na ovaj način, u zajednici okolnih plemena. Događaj je zabilježilo nekoliko autora, tek da se ne zaboravi. U radu smo dali sažetu priču o ovoj pojavi, koja je preko imena kamenice natkrilila njenu onomastičku individualnost
Toponimi jednog prostora provlače se kroz vjekove, ponekada se i zaboravi šta je njihov korjen, ali geografske karakteristike mjesta utiču na njegovo formiranje i izgled. Ukoliko su one nepovoljne i kada istorijske okolnosti to dozvole, mogu biti donekle i promenjene, a ljudske intervencije su podjednako inspirisane potrebama života koliko i utopističkim vizijama. Tek duže iskustvo može da odluči kojim je zamislima mjesto u istoriji utopija, a kojima u istoriji prostora.Autorev uvid u toponimiju Banjana, ne nagovještava da se na nekom drugom kraju oblasti na prostoru kao što je Mrtvi Do, sreta više toponima u čiju etimologiju su ugrađeni tragični i dramatični događaji, nego ovdje. U radu je autor prestavio dio njih. Sretaju se: Grujova jama, Mramor, Ristov mramor, Zamramor, Huseinov mramor, Vrećova jama, Batrićeva jama, Radulova pećina, Zlostup, al i Vranova gomila, Kruška (zborno mjesto), Sofrina dolina, Umirna gomila, Krvava kamenica. I ovih nekoliko podataka koji odslikavaju dramatičnu prošlost ovoga kraja i čitavih Banjana, podstakle su autora da „koliko mu je bastalo”, predstavi geoistorijski i onomastički Mrtvi Do i okolinu, krunišući ovi mrtvodoljsku sagu, sagom o Krvavoj kamenici, čijim imenom je autor naslovio ovaj monografski rad. Podsticaj i motiv za pravljenje ovog istorijsko-onomastičkog prikaza Mrtvog Dola i okoline, leži u činjenici da se da se, o Mrtvom Dolu i njegovim posebnostima, malo ili nimalo pisalo u monografskim radovima o Banjanima. Bilo je to tek uzgred, često tendeniozno i kontraverzno. Neki događaji koji su po ocjeni autora zavređivali mjesto u svakoj monografiji o Banjanima, nijesu ni pominjani. Tako je, najčešće, i sa Krvavom Kamenicom, ali i sa nekim drugim dobro znanim dešavanjima iz banjske prošlosti. I ovo je jedna od motivacija da se preko autora prisjetimo naše istorijsko-onomastičke priče o ovom dijelu Banjana. Na kraju i zavičajna veza autora sa Mrtvim Dolom ne može se isključiti kao podstrek i motivacija da se nešto napiše o ovom zanimljivom dijelu banjskog krša. (Leve fit quod bene fertur onus – Teret postaje lakši kada se spretno nosi.)
Na mrtvodoljskom kršu i širem mu okruženju burna istorijska prošlosti Banjana, potvrđuje se svojevrsnom toponimijom. Legende, predanja, epska poezija i poneki istorijski izvor ugrađuju u toponime mučnu plemensku prošlost, koja se potvrđuje u nazivima zbornih mjesta, utvrđivanja, sloge i jedinstva, krvnih umira, „krvnih kola”, jama kao i tragičnih obilježja prošlosti. Borba za nacionalno i socijalno oslobođenje u vjekovima prošlosti ostavila je mramore čija se etimologija veže za prestižne narodne borce i bastadure kao što su Batrić Perović, Stevan Milović-Prdeklija, a i drugi, manje znani, koji su svoja imena ugradili u banjske krše, pećine, jame, gomile. Ova „mramorisana” mrtvodoljska toponimija seže do pomenutih istorijskih ličnosti kao što je npr. Ivan Crnojević, koji je etimološki utkan u ime Mrtvi Do. Na osnovu uvida u literaturu i publikacije, a polazeći od obima i sadržaja toponomastičke predstave, autor je konstatovo da u istrorijske ličnosti i one koje pominju epske pjesme spadaju: Ivan Crnojević, rudinski ban Pilat (Rušević), Batrić Perović, Radule Perović i Stevan Milović – Prdeklija. Ovakav izbor autor je uradio na osnovu pomena u istorijskim izvorima i epskim pjesmama, ne baveći se legendarno –predajnim pomenima ovih ličnosti. Ivan Crnojević je znamenita istorijska ličnost. Zbog ovoga nećemo se baviti njegovim pomenima u istrorijskim izvorima ni epskim pjesmama jer bi to ođe bilo besmisleno. Dosta ga je autor pominja kroz legende i predanja vezano za nekoliko toponima (Mrtvi Do, Umirna gomila) ali i kao hipotetičkog tvorca nekoliko toponima antropogene izvornosti (Ivanova gradina, Ivanovo osoje…). Ban Pilat (Rušević) je često pominjan u legendama i predanjima sa prostora Oputne Rudine. Za autora je interesantan što se za njegovo ime vežu dva toponima; Mrtvi Do i Umirna gomila i to kroz sukob sa legendarnim Ivanom Crnojevićem. Sve što o njemu znamo je iz domena legendi. Do istorijskih izvora autor nijese mogao doći. Ne pominju ih ni oni koji su dosta pisali o njemu: A. Luburić, J. Dedijer, K. Perućica i drugi. Za razliku od nedostatka pomena u istorijskim izvorima, bana Pilata sretamo u epskoj pjesmi. Autor konstatuje da smo u posjedu pjesme „Pogibija bana Pilata”, koju je zabilježio A. Luburić od Pavla-Paka Kosanovića. Batrić Perović je Crnogorski – cucki hajdučki harambaša. Poginuo je u Banjanima, po svoj prilici, oko (1700), od ruke Osmana Ćorovića posadnika sa kule u Banjanima, krajem XVII vijeka. U turskom popisu od (1701) stoji da u „selu Čele” (na prostoru sela Koprivice) postoje dva stara posjednika muslimanske vjeroispovijesti. Jedan je „Buljubaša Osman, umro, ima njegova ćerka”. To je, po svoj prilici, dobro znani Osman Ćorović. Vremenska datacija se podudara sa pogibijom Osmanovom koju je prije (1701) izvršio Batrićev brat Radule.U istrorijskim izvorima se pominje Batrić Perov (Perović), sin kneza Pera Vučićeva (Pietro Vuhicaichev Conte del villa di Zagluit). Pero Vučićev (ić) se pominje u pismu Rimskog guvernadura, vanrednom providuru u Kotoru u vezi ugovora sa glavarima iz Zaljuti (Cuckog sela R. M.). Pomeni Batrićevog oca Pera iz cuckog sela Zaljuti uključuju i Batrića u korpus pomena u istorijskim izvorima s razmeđa XVII i XVIII vijeka. Batrić Perović se pominje osim u „Gorskom vijencu” i u nekoliko epskih pjesama. To su pjesme u „Ogledalu srpskom” u Vukovoj zbirci epskih pjesama.
Svi navedeni podsticaji za pisanje rada, koji se iskazuje vidnim odrazom dramatičnih događaja prošlosti u toponimiju ovog parčeta banjskog krša, kao i značajan uticaj geografsko – morfoloških činilaca u motivacijama imenovanja geografskih realija na terenu. Monografija je organizovana u tri cjeline (poglavlja).
Prvo poglavlje je sažet prikaz geografskih i istoriografskih osobenosti koji dotiču ovaj prostor kroz dugo vrijeme.
Drugo poglavlje je obiman prikaz antropogeografskih i etnodemografskih prilika na prostoru Banjanima, počev od ranog novovjekovlja.
Treće poglavlje je skup prikaza karakterističnih mjesta ovog prostora počev od legendi i predanja ugrađenih u njihovo imenovanje, do savremene toponimije. Najsloženije je treće poglavlje, koje je u suštini prikaz Mrtvog Dola i okoline u svijetlu onomastike. Onomastiku tj. toponimiju je naslanjao, uglavnom, na legendarno-predajnim saznanjima, jer istorijskih izvora nije bilo.
Stizati na mnoga mjesta u Crnoj Gori i Banjanima, snimati preostale artefakte prošlosti (lokalitete, pećine, bedeme i razvaline, zaboravlјena staništa, crkvišta i groblјa, napuštene predjele, sela), iscijediti istinu iz usmenog pripovijedanja rijetkih pametara, bilјežiti dragocjene podatke čuvajući ih od zaborava, sakuplјati rijetke fotografije iz istorijskih albuma i sve to opet provjeravati mogućom arhivskom građom – zaista je mukotrpan posao, kojeg se late samo najuporniji i najposvećeniji pregaoci. Jedan od takvih je svakako Rašo Milović, koji dobro razumije sve ove izazove i prepreke preko kojih se stiže do cilјa, a cilј je neizmjerno plemenit: iz vremeplova trajanja izdvojiti sve ono suštinsko i vrijedno što je čovjeku ovog prostora omogućilo da u njemu opstane i pretraje. U mnogim aspektima (istorijskom, geografskom, sociološkom, etnološkom) ovo štivo nudi sasvim dovolјno podataka koji će čitaoce uputiti da iz prve ruke upoznaju prošlost svoga (na)roda, njegovu istoriju, tradiciju i kulturu, nakon čega će se sami osjetiti ponosnijim, jer su u svojim korijenima pronašli onaj nepotrošivi a nasušno potreban oslonac u životu – orijentir koji nam pokazuje ko smo, šta smo, od koga smo, od kada smo i kuda treba da idemo. Samo tako, istinito informisano i u vrlinama utemelјeno, buduće pokolјenje može da nastavi „gdje ja stadoh, ti produži’’!
Tek sada, ovako sabrane i izabrane priče dolaze do cjelovitog smisla. To znači da ni u kojem slučaju nijesu zavisile od neke trenutne aktuelnosti ili popularnosti, već su svojom neobičnošću nadišle vrijeme i postale orijentir spram koga se odnosimo i u sasvim drugačijim vremenima. S druge strane ove priče nas upozoravaju da ozbiljno shvatimo istoričnost čovjekovog udesa i sudbine, da shvatimo da će i ono što nam se danas čini skoro nezamjenljivo u našim životima u nekom veoma bliskom vremenu biti zapostavljeno i zamijenjeno nečim novim i modernijim, Uprkos tome ono suštinsko u životu, njegova stvaralačka i avanturistička priroda, humanistički duh čovjeka, zadatak je koji u svim vremenima moramo da ostvarimo. Čitajući Milovićeve tekstove složene u respektabilnu i dobru knjigu, vraćam se empatiji koja je prisutna u njima. Non quis, sed quid – Ne ko, već šta.
Ova monografija Dr Milovića zaslužuje pažnju i poštovanje čitalaca i javnosti, zbog truda koji je uložio da prenese i sačuva od zaborava ono što je vrijedno u životu jednog naroda, plemena Banjana i složenog vremena. Čitalac može biti zadovoljan ponuđenim sadržajem, jer će među koricama pročitati ljudska iskustva, krvave nemire i traganja. Inače, tekst je strukturiran tako da pruža neophodne podatke ne samo čitaocima, već svojom elaboracijom može poslužiti i kao pouzdan izvor u prikuplјanju građe budućim piscima za njihova raznovrsna istraživanja na temu – Banjana i Crne Gore u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. U savremenom svijetu prebrzog ritma i metamorfozȃ ovakvo upoznavanje i prepoznavanje zaista predstavlјa dragocjen stimulans i koji put neprocjenjivo korisno iskustvo da nam u trenu donese prijatan osjećaj, jer spoznamo koliko je svijet oko nas mali i drago nam je što smo uočili da u njemu ipak nijesmo sami.
Autor je potpuno svjestan da se kompetentno može hvaliti ili kuditi svaka pojava, ako se u njoj selektivno neće štititi i sakrivati „naši” pred „njihovim’’ pa je zadovolјstvo iščitavati probrane literarne sekvence, u kojima se efektnom ekspozicijom karakterâ ili prizorâ dobija kao epilog korisno naravoučenije, jer narator objektivizuje priču držeći se gesla iz epske poezije „ni po bâbu ni po stričevima, već po pravdi boga istinoga’’, što je samo još jedna od brojnih vrlina ove knjige. Ipak, uza sve „muke’’ stvaranja, pred nama je respektivno štivo koje će naći svoje poklonike, kod zainteresovanih koji tragaju za integralnom istorijom našeg naroda, posebno Banjana.
Riječju, monografija „KRVAVA KAMENICA (Dramatična prošlost potvrđena u svojevrsnoj toponimiji)” plijeni analizama građe i činjenica, obiljem odabranih primjera, oštroumnim zapažanjima, ljepotom stila i jezika. Naša obaviještenost raste sa stranice na stranicu, do samog kraja. Knjiga ubjediljivo otkriva rijetko uspjeli spoj – izvora, obogaćenom slojevitošću analize i nepristrašnoću opšteg suda, preciznošću iskaza, kulturom povezivanja činjenica i odlične istorijske i etnografske dokumentacije. Njen poseban značaj je u tome što ona dolazi u vrijeme kada se u Crnoj Gori čine napori da se ovoj problematici prilazi na naučan,objektivan i kreativan način. Želim i mislim da mogu uz ličnu i naučnu odgovornost i savjest da istaknem tri kvalifikacije ove publikacije koje uz najstrožu kritičku ocjenu ne mogu doći u pitanje.
Prvo, opštedruštvena aktuelnost sa stanovišta upoznavanja složenih identitetskih promjena. Monografija „KRVAVA KAMENICA (Dramatična prošlost potvrđena u svojevrsnoj toponimiji)” i njoj slične monografije , u mjeri koliko ih umješno učinimo više poznatim i dostupnim stručnoj i široj javnosti, mogu valjano doprinijeti trajnim društvenim ciljevima. Mislimo da je ovo dobra matrica u povezivanju istorijskog i njegove sprege sa aktuelnim. Ova monografija , po našem recenzentskom viđenju, pridružuju se onima koji se bave onomastilom Banjana: „Sage o Banjanima” (2014), „Milovići iz Banjana” (2015), „Zavičajne starine” (2016), „Fitonimi i zoonimi u toponimiji Banjana i Oputne Rudine” (koautorstvo 2017), „Rudine i Banjani” (koautorstvo 2017), „Istorijska onomastika Banjana” (2017), „Piva i Banjani” (2018), „Istorijsko – onomastičke teme” (2020).
Drugo, knjiga „KRVAVA KAMENICA (Dramatična prošlost potvrđena u svojevrsnoj toponimiji)” ima širu, trajniju edukativnu i informativnu vrijednost. Ovakva djela se dugo stvaraju i pripremaju. U okviru ove problematike, pred čitaocima se razotkriva panorama istorijskih i prilika na omeđenom prostoru, ali i šire i ona postaje zanimljivija i sadržajnija ne ukoliko je više priče nego ukoliko je više činjenica, i detalja.
Treće, posebna karakteristika i vrijednost knjige „KRVAVA KAMENICA (Dramatična prošlost potvrđena u svojevrsnoj toponimiji)” jesu stil i način obrade. Pisano je naučno, veoma čitljivo, privlačno i zanimljivo. Stoga se i za ovo djelo mirne duše može reći da je samo još jedna potvrda one mudre krilatice – Non progredi est regredi – Ne napredovati znači nazadovati.
Riječju, autor je uradio impozantan posao koji ima složenu naučnu dimenziju i nemerljivu težinu. Rukopis vrlo pozitivno ocjenjujem i preporučujem za objavljivanje.
Nikšić, 14. 2. 2025. godine Prof. dr Miroslav Doderović
RECENZIJA II
Akademik Vukić Pulević
Autor Rašo Milović naučnu i širu javnost darovao je novim izdanjem iz korpusa tema kojima se posljednjih decenija vrlo istrajno bavi. Monografska publikacija Krvava kamenica nastavlja niz njegovih proučavanja užeg zavičaja, Banjana kao plemena te crnogorske istorije u cjelini.
U Milovićevoj zvaničnoj biografiji nalazi se čak 28 monografija o antropogeografskim, istorijskim i onomastičkim problemima dominantno s prostora Banjana. Kao čitalac njegovih knjiga i studija uvjerio sam se da su one nastajale iz motiva čiste privrženosti zavičaju i želje da se brojne priče o tome području zapišu i sačuvaju u njihovom autentičnom obliku. Velika je Milovićeva zasluga što je u najnovijoj monografiji – bilo kroz interpretaciju bilo u vidu priloženih spiskova literature i izvora – ostao vjeran rečenom principu i ponudio obilje toponomastike i druge građe.
Kompozicionim raščlanjivanjem zavičaja, knjiga Krvava kamenica svjedočimo da je u centar autorovih istraživanja postavljen Mrtvi Do. Ova „mrtvodoljska saga”, kako je autor naziva, ima nekoliko aspekata: geografski i istoriografski, zatim antropogeografski i demografski i, kao najobimniji, onomastički aspekt. Svi ovi činioci potvrđuju se u toponomastičkoj slojevitosti šireg područja Mrtvog Dola. Autor je svjestan međusobne uslovljenosti i premreženosti ovih aspekata, budući da se analizirana građa s aspekta inovacije i osnove nastanka izvođenja nekog imena nerijetko može svrstati u više kategorija istovremeno.
Nemjerljivo je bogatstvo knjige autorova upućenost u istoriografske probleme i pitanja tradicijske kulture, pa su kroz sva poglavlja knjige navedene brojne činjenice iz poznosrednjevjekovne i ranonovovjekovne i kasnije crnogorske istorije, s tim što se te činjenice konstekstualizuju s gledišta osvjetljavanja banjske istorije i toponimije. Ovako široko i temeljno postavljen metodološki okvir ove knjige usmjeravala je činjenica da se u arhivima, kakvi su npr. dubrovački, mletački ili turski, uprkos tome što sadrže dosta materijala o banjskom plemenu – o samom Mrtvom Dolu ne nalaze nikakvi podaci. Radi ostvarenja postavljenog istraživačkog cilja, Milović u svoje interpretacije toponima i antroponima uključuje brojne legende, mitove, predanja, epske pjesme, priče u vezi sa istorijskim ličnostima ili stanovnicima datog prostora. Iščitavajući izvore i literaturu, prije svega stare popise imena, mjesta i katuna, često uz tradicionalne interpretacije autor nudi i svoje čitanje i pretpostavke o rasporedu pojedinih mjesta. Vrijednost Milovićevog pristupa jeste i u tome što svoje interpretacije ne postavlja isključivo i kao jedine ispravne, već manirom ozbiljnog i iskusnog istraživača na više mjesta konstatuje da mnoga od pitanja kojima se bavi i dalje čekaju na konačan odgovor.
Semantička analiza u knjizi Krvava kamenica potvrdila je da se u motivacionoj podlozi toponima Mrtvog Dola i šire okoline nalaze antropogeografski faktori i istorijske prilike u spoju s morfologijom samog terena. Sve je to ilustrovano registrom i popisom toponima kao značajnom ostavštinom budućim onomastičarima, antropolozima i istraživačima u drugim disciplinama. Radomir Milović je najnovijom knjigom dao veliki doprinos kompletiranju onomastičkih i drugih znanja o Banjanima, nesumnjivo se potvrđujući kao autor marljiv u prikupljanju literarnih izvora i građe, uporedo s tim neumoran u obilasku terena kako bi građu provjerio ili do njenih autetentičnih mikrodijalekatskih oblika došao u kontaktu sa informatorima.
RECENZIJA III
Ova knjiga svojim naslovom zaiteresovaće čitaoca po osobenom sadržaju.
U tvrdom banjskom kršu postoji stotinama kamenica. Jedino je ova zaslužila da se nađe u knjigama i ostane u narodnom sjećanju.
U vremenu osmanlijske vladavine život u Banjanima bio je neopisivo težek. Mudri predstavnici bratstava traže načine kako da se suprostave svakom zlu koje ih pritiska.
Saglasni su da jedino slogom to mogu učiniti.
Na zboru na Krušci odlučuju da svi uzmu zajedničku krsnu slavu. Dogovore se da ovaj čin izvrše krvnim bratimljenjem na jednoj kamenici. Svi su se porezali i pustili po kap krvi u kamenicu a onda zakrvavljenu vodu pili.
Taj čin je bio zavjet ne samo da slave istu slavu, nego da to shvate kao zakletvu da budu složni i jedinstveni u svakoj nesreći i sreći.
Ova knjiga predstavlja slavljenje tog događaja. Autor knjige zaslužuje zahvalnost što je to zapisao i zaštitio od zaborava. Slikovito je opisao dramatično vrijeme u kome se to dešavalo i kako je to narod prihvatio.
Zavjet Krvave kamenice prihvatila su i ona bratstva i njihovi potomci koji nijesu pili krvave vode.
Tako je stvoreno neraskidivo jedinstvo banjskog plemena što će se očitovati kroz sve epohe i vremena. Banjska sloga može služiti za primjer drugim bratstvima i plemenima.
Ova najnovija Rašova knjiga posvećena je njegovom užem zavičajnom prostoru Mrtvom Dolu.
Vješto je koristio narodno predanje, epske pjesme i literaturu sa željom da opiše ovaj, za njega, najljepši kutak na svijetu.
On se odavno pokazao kao vrsni poznavalac i hroničar Banjana i okolnih krajeva.
Shvatio je važnost pisanja. Ivo Andrić na jednom mjestu piše: „Zapiši pa će i Bog zapamtiti”.
To traganje u prošlosti daje duši ushićenja a čitaocu moralno bogaćenje.
U ovom radu mnogo su korisna narodna predanja. Nijedno bratstvo, pleme ili narod ne zaboravljaju ono što smatraju da je važno. Pamtiše istorije i tradicije prenose na mlađe ono što su čuli zapamtili i doživjeli i tako se stvaraju narodno – istorijski zapisi.
Knjiga „Krvava kamenica” obiluje brojnim toponimima preko kojih se shvata dramatična prošlost, pa ih je važno zabilježiti. Navodim neke: Batrićeva jama i mnoge druge jame, nekoliko toponima vezanih za ime hajduka Stevana Milovića – Prdeklije, više mramora, dolina, dolova, klanaca, krša i prodoli.
Svi oni podsjećaju na ljude i događaje.
Dosta pažnje posvećeno je i mjestima zborovanja i dogovaranja.
Glavni pravni institut „narodna ustanova” u Banjanima kao i drugim mjestima bio je Zbor. Najviše se pominje lokalitet Kruška i toponim Zborna glavica, gdje je odlučeno o krvnom bratimljenju.
Dr Radomir-Rašo Milović, radeći na odgovornim mjestima u EPCG i sa 40 objavljenih stručnih radova dao je veliki doprinos Crnogorskoj elektroprivredi. Odužio se i profesiji kojoj se posvetio.
Poslije penzionisanja posvećuje se zavičaju. Neumorno radi na izučavanju istorije, etnologije, antropogegografije i onomastike Banjana i okolnih krajeva Crne Gore.
Osmišljenim i upornim istraživačkim radom napisao je i objavio 21 knjigu.
Njegove knjige pisane su jezikom i dušom zavičaja… On piše dopadljivo i argumentovano.
U Banjanima se vukovski piše pa se toga i držao.
Začuđujuće je kako je uspio da dokuči izvore iz mnoštva arhiva i tako sve podkrijepi istorijskom istinom. Izgradio je grandiozni pisani spomenik svom bratstvu i Banjanima.
Rijedak je slučaj da se čovjek ovako oduži svom zavičaju pa zaslužuje sve čestitke.
25. 2. 2025.
Slobodan Novičin Kovačević
RIJEČ NA KRAJU
U uvodnim razmatranjima našeg rada „Krvava kamenica” naveli smo podsticajne i motivacione faktore, na koje smo naslonili organizaionu matricu ove publikacije. Osnovni cilj je bio da se dramatična prošlost jednog kraja Banjana potvrđena u svojevrsnoj toponimiji, predstavi na bazi raspoloživih saznanja o antropogeografskim i onomastičkim prilikama na ovom dijelu banjskog krša. Istakli smo iz više navrata da su izvori za ovaj rad bili iskljčivo tradicionalni i tvorili su ih legende i predanja. Istorijskih izvora koji su doticali naš geo-demografski izolat Mrtvi Do, nije bilo, iako ih ima puno kada su u pitanju Banjani kao plemensko prediona oblast. Ostala nam je na raspolaganju samo bogata toponimija kraja, legende i predanja, već vrlo „isčilili” i zadatak da pravimo spregu motiva imenovanja nekog dijela mrtvodoljskog krša i toponima, kojeg na svu sreću, nije još progutao zaborav. Koliko smo uspjeli reći će sud čitaoca, nakon što ovaj rukopis ugleda svjetlost dana.
Kao što smo rekli u uvodnim razmatranjima, rad smo organizovali u tri poglavlja. Okosnicu rada čini treće poglavlje, iako i prva dva, po našoj ocjeni imaju izuzetan značaj, jer smo u njima pokušali da damo geoistorijsku i toponomastičku sliku Mrtvog Dola, u svijetlu legendi i predanja, koje prate dramatičnu prošlost ovog kraja kroz vjekove. U ovom poglavlju predstavili smo određeni broj toponima, izvučen iz skupa bogate toponimije, kojom obiluje ovaj prostor, kao uostalom i čitavi Banjani.
Kriterijumi izbora su bili, prije svega, dramatičnost događaja koji je imenovao to parče mrtvodoljske zemlje i raspoloživost legendarno – predajnih izvora. Dramatičnih događaja na ovom parčetu banjske zemlje je bilo dosta, što nas je u znatnoj mjeri opredijelilo da se bavimo njegovom toponimijom. Nije lako bilo napraviti izbor. No i takav kakav je, uređen je i dat u toponomastičkoj matrici u radu. U radu smo se osvrnuli i na određeni broj mrtvodoljskih toponima, koji semantički čine grupu onih sa antropogenom osnovom. Kroz toponimiju smo pomenuli mnoga imena iz prošlosti, o kojima, uglavnom, ne znamo ništa, niti ih možemo dovesti u bilo kakvu antropogeografsku i demogeografsku korelaciju.
Napravili smo na kraju i kratak osvrt na semantičke aspekte mrtvodoljske toponimije u skladu sa savremenim poimanjem ove onomastičke oblasti.
Sve prikaze mrtvodoljskih toponima potkrijepili smo, koliko su nam omogućavali izvori i toponomastički radovi, korelacijama sa adekvatnim toponimima iz bližeg ali i daljeg okruženja Banjana. U pitanju je široki prostor Crne Gore i Hercegovine, od Dabra i Ljubomira, preko Šume, Trebinja, Zubaca, Bilećkih Rudina i najvećeg dijela Crne Gore: Stara Crna Gora, Bjelopavlići, Piperi, Kuči, Drobnjak, Piva, Nikšićki kraj, do susjednog Grahova, Oputne Rudine i Golije. Podatke smo koristili iz prestižnih toponomastičkih publikacija sa širokog prostora čiji su autori ugledni naučni radnici iz oblasti toponomastike. Svi ovi radovi su dati u bibliografiji na kraju knjige. Broj toponima se kretao nekoliko hiljada. Dobro je što smo toponimiju relativno malog prostora našeg Mrtvog Dola stavili u svijetlu toponimije jednog velikog regiona kome što je, vrlo bitno, pripada i naš Mrtvi Do, situiran neđe na njegovom sredokraću. Nijesmo uočili bilo kakva značajnija odstupanja i specifičnosti mrtvodoljske toponimije od najvećeg dijela one iz okruženja, osim naglašeno učešće dramatičnih događaja u pravljenju naše toponimije, što se isčitava iz mrtvodoljskog imenoslova. Ovim se potvrđuje i opravdanost našeg opredijeljenja da se prihvatimo izrade ovog rada.
Rad smo dali sa više fotograija vezanih za konkretna mjesta koja se toponomastički prikazuju. Dali smo i nekoliko geografskih karata i drugih kartografskih prikaza. Nekoliko kopija istorijskih dokumenata, doduše rijetkih, koje smo doveli u vezu sa temom rada, dali smo u prilogu.
Smatramo da smo kroz geografsko-istorijsku, demugrafsku i toponomastičku predstavu jednog, takoreći zaboravljenog parčeta Banjana i to sa njihovog sredokraća, prostor Mrtog Dola i približnih mu krajeva, predstavili čitaocima koje interesuju ovi krajevi i njihova istorija i antropogeograija. Neko će možda reći da smo i previše pažnje posvetili jednom parčetu banjskog krša, ponirući kroz legende i predanje u daleku prošlost? Možda, ovakva kvalifikacija i ima smisla. Ono što je sigurno legende i predanja lagano se tope na širokim prostorima, pa i u demografski raseljenim Banjanima i Mrtvom Dolu. Gube se i memorati o nazivima krša, dolova, klanaca, gradina i gomila, pa i o ovima o kojima smo pisali. Ako ovaj rad ugleda svjetlost dana, sačuvaće se neki primjerak.pa će možda neko, ko zna kad, doći do njega i pričati da je u nekom Mrtvom Dolu bila Krvava kamenica, Sofrina dolina, Umirna gomila. I mi danas sa papira i raznih izvora saznajemo za mnoge događaje, ličnosti i toponime iz naših krajeva, koji se dotiču proteklih vjekova. Neko je rekao: Sve što je zapisano i sačuvano neko će jednog dana pročitati. I sa ovim ćemo završiti ovu našu spisateljsku rabotu, koja će nadamo se biti doprinos sagledavanju istorijske onomastike Banjana, noseći svoje toponomastičke poruke.
1 Trackback / Pingback